Petrić, M. (1983). Površ i Rakitno - prilozi za proučavanje naselja i porijekla stanovništva Hercegovine. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1949-1991), 49, 453 -- 482.

Petrić, M. (1983). Stanovništvo i naselja Rakitna u zapadnoj Hercegovini. In Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1949-1991), 49, 471--482.

| dizbi🔗 | wm-pdf🔗 | pdfhost-rakitno🔗 |

Stanovništvo i naselja Rakitna u zapadnoj Hercegovini

Terenskoistraživačkim radom obuhvaćeno je ispitivanje porijekla stanovništva, naselja i migracijskih procesa u Rakitnu u zapadnoj Hercegovini, uz nužne dopune iz postojeće literature, odnosno historijskih izvora. Starijih izvora iz srednjega vijeka nema toliko koliko ih je bilo za Površ, što je sasvim razumljivo. Dok je površka oblast bila u srednjem vijeku jedna od najfrekventnijih s obzirom na karavanske putove koji su povezivali Dubrovnik s unutrašnjosti Balkana, a imala je i značajan geopolitički položaj u susjedstvu odlično organizirane Dubrovačke Republike, dotle je mala oblast Rakitno, na krajnjem zapadu Hercegovine, uz istoimeno polje, s okolnim naseljima na prosječnoj visini oko 900 m, bila udaljena od svih centara i značajnijih komunikacija u prošlosti. Stoga nije čudno što je i fond historijskih podataka za starije razdoblje siromašan. Potpuniji podaci za stanovništvo datiraju tek od polovice 18. stoljeća, zapravo od 1743, i 1768. godine. To su zapravo izvještaji dvojice kanonskih vizitatora, koji su u zapisnike bosanskog vikarijata (zapisi su sačuvani u Arhivu Propagande u Rimu) bilježili svake treće godine broj katolika u Bosni i Hercegovini, počevši od 1741. odnosno 1743. do 1768. godine. U tim zapisnicima navedeni su točni podaci svih katoličkih župa u Bosni i Hercegovini (osim onih župa koje su pripadale tzv. trebinsko-mrkanjskoj biskupiji, lijevo od toka Neretve), prezimena obitelji s imenom domaćina u latinskoj grafiji i broj članova obitelji.[^111] Osim tih podataka raspolagao sam i s podacima o stanju duša (Status animarum) iz 1850. za sela: Sutinu, Vrpolje i Poklečane, koja zapravo predstavljaju oblast Rakitno.

[^111]: P. D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Herzegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago—Roma 1962.

Osim tih podataka koristio sam i podatke koje je o porijeklu stanovnika Rakitna objavio J. Dedijer 1909. godine,[^112] a dobro su došli za uspoređivanje s tradicijom današnjih stanovnika. Kada je već riječ o tradiciji i njenoj očuvanosti kod današnjeg stanovništva Rakitna, onda moramo naglasiti da je, što se tiče porijekla i starine pojedinih rodova, relativno slabo očuvana.

[^112]: J. Dedijer, Hercegovina, SEZb, knj. 12, Naselja, knj. VI, Beograd 1909.

Potrebno je ovdje zabilježiti i jednu pojavu za koju možemo reći da je specifičnost Rakitna. To je neobično velik broj nadimaka koje svaka obitelj ima, odnosno svaki odrasli muškarac u jednoj obitelji. Nije rijedak slučaj da samo u jednoj obitelji bude i po deset nadimaka. Iako ponekad pred stranim osobama nerado govore o nadimcima, jer su u njima često sadržana podrugljiva svojstva i obilježja, ipak je to gotovo jedini način da se može točno identificirati određena osoba odnosno njeno dijete ili dotična kuća. Koliko smo mogli pratiti današnja njihova prezimena i nadimke, s podacima koji su ranije objavljeni, nismo mogli ustanoviti da su nadimci prerasli u prezime (osim u jednom slučaju), kao što se to može registrirati u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Najvjerojatnije je tome razlog što je rimokatolička crkva u svojim maticama redovito obilježavala prezimena i nije dozvoljavala da nadimci, koji su služili za lokalnu međusobnu identifikaciju, prelaze u prezime.

Naša terenska proučavanja hrvatskog stanovništva Rakitna, obavljena 1976. godine i uspoređena su starijim podacima u navedenoj literaturi, govore da na području Rakitna, koje se sastoji od tri osnovna sela s većim brojem zaselaka, prevladavaju rodovi koji svoje porijeklo vode iz zapadne Hercegovine, sa susjednog područja Lištice (Široki Brijeg), zatim rodovi starijeg porijekla, nepoznatog porijekla i pojedinačni doseljenici iz Bosne i Dalmacije.

Ako se uzmu u obzir najstariji podaci s kojima raspolažemo, onda se Rakitno može uvrstiti u dosta stara naselja. U historijskim izvorima spominje se 1326. godine, kada je neki Stjepko, sin Miroslava, opljačkao jednog trgovca iz Trogira.[^113] Osim toga, Rakitno se navodi kao Župa u povelji kralja Ostoje od 28. XII. 1408. godine, što znači da je predstavljalo jednu širu oblast.[^114] Šezdeset godina kasnije to područje je već u rukama Osmanlija. Stanovništvo se je tada uglavnom razbježalo, a ono što je ostalo bilo je malobrojno. Područje Rakitna bilo je uvršteno u sumarni popis Bosanskog sadžaka iz 1468/69. godine, koji predstavlja prvi popis ovoga kraja pod osmanlijskom upravom. Ono je, kao i veći broj naselja, od Mostara do Imotskoga, bilo upisano u has tadašnjeg bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića koji je ta osvajanja i izvršio. Taj turski katastarski popis defter iz 1468. godine navodi Rakitno kao selo sa 13 domova, koji su bili zaduženi s feudalnim porezima u iznosu od 450 akči.[^115] U istom tom defteru iz 1468/69. godine spominje se i selo Sutina (ono je danas sastavni dio Rakitna) s devet kuća koje su bile opterećene feudalnim davanjima u iznosu od 300 akči.[^116] U zbirnom popisu hercegovačkog sandžaka iz oko 1589. godine navode se sela Mostarske nahije koja su spadala u timare članova posada tvrđave Hercegovačkog sandžaka. Tu je i selo Sutina upisano u timar Mustafe, sina Ferhata, člana posade tvrđave Vrgorac. U njemu je upisan čifluk Arslana, koji sada drži Ferhat-ćehaja i plaća odsjekom 80 akči.[^117]

[^113]: T. Smičiklas, Codex diplomaticus, IX, br. 243.
[^114]: E. Fermendižin, Acta Bosnae, Zagreb 1892, 88.
[^115]: A. S. Aličić, Lištica pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću, GZM, N. S., sv. XXIV—XXV. Etnologija. Sarajevo 1970, 102, 111.
[^116]: Ibid., 102, 111.
[^117]: Ibid., 110.

Poslije tih izravnih podataka o Rakitnu i Sutini u 15. i 16. stoljeću, duže vremena nemamo nikakvih vijesti koje bi nam omogućile stvaranje potpunije slike o stanovništvu i prilikama u tom kraju. Možemo samo pretpostaviti da je to bilo vrijeme previranja u demografskom pogledu, na prvom mjestu, ali isto tako i doba svojevrsne stabilizacije, kada se, poslije turskih osvajanja, izbjeglo stanovništvo ponovo vraća u svoj kraj. Dakako, sve je to ovisilo o vanjskim faktorima, prvenstveno o tursko-mletačkim odnosima, koji su se svakako odražavali i na prilike u zapadnoj Hercegovini. Turski defteri nam govore da je i nakon osvajanja znatan broj stanovništva, odnosno kuća bio relativno visok (npr. Rakitno 1468. godine 13 domova, Sutina 9 kuća). Tek kasnije, od sredine 17. stoljeća, zbog sve češćih sukoba Turske i Venecije i dugotrajnog kandijskog rata, makarski biskup fra Marijan Lišnjić nakon svoje vizitacije obavještava da su "potpuno opustjela sela: Rakitno, Drežnica, Brišnik, Roško polje …" a sve to zbog rata i pustošenja turskih i mletačkih četa.[^118] Fra Marijan Lišnjić pohodio je zapadnohercegovačke župe između 1667. i 1668. godine, dakle u vrijeme dok je još trajao kandijski rat. Nemirnom stanju doprinosila su i hajdučka četovanja, koja su prisiljavala mirno stanovništvo na napuštanje svojih domova i bijeg na sigurnije mjesto. Mletačkim vlastima bilo je u interesu da se na njihovu teritoriju sklanja bosansko i hercegovačko stanovništvo, kako bi ga mogli iskoristiti u borbi protiv Turske. U tom pogledu su i predstavnici crkve, gvardijani i župnici, bili instruirani od provdura Leonarda Foscola još na početku rata 1645. godine. Prebjegavanje stanovništva u Dalmaciju naročito je intenzivno za vrijeme trajanja tzv. bečkog rata (1683—1699), kada velike grupe naroda, predvođene serdarima i župnicima, prelaze i naseljavaju mletački teritorij. Franjevci iz ramskog samostana sv. Petra prelaze 1687. i 1688. godine sa oko 5000 katolika iz svojih parohija po Glamoču, Kupresu, Divnu, Skoplju, Duvnu, Rakitnu, Doljanima i Rami — u Cetinu i u gornju Zagoru, pa namjeste doseljenike u ona sela gdje su i ranije, 1671. i 1677. godine, bili doveli prve doseljenike.[^119]

[^118]: K. Jurišić. Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb 1972, 59.
[^119]: S. Zlatović, Franovci države presv. odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888, 152—154.

Međutim, sve te nedaće u kojima se nalazilo stanovništvo zapadne Hercegovine i Bosne, iseljavanja stanovništva u Dalmaciju pa i dalje krajeve, kao da nisu u potpunosti uništile žiteljstvo spomenutih oblasti. To nam, uostalom, potvrđuju i prvi detaljni podaci o naseljima i katoličkom stanovništvu samo nekoliko desetljeća poslije navedenih događaja. Podaci se odnose na relacije kanonskih vizitatora, biskupa Pavla Dragićevića i Marijana Bogdanovića, koji su sredinom 18. stoljeća, godine 1743. i 1768. posjetili ove krajeve i zabilježili sve obitelji koje su se tih godina nalazile u Rakitnu.[^120] Detaljno su zabilježena imena i prezimena domaćina s brojem odraslih članova obitelji i posebno djece. Na taj način pružena je mogućnost usporedbe s današnjim stanovništvom. U izvještajima se govori samo o selu Rakitnu, a ne i o Sutini, za koju znamo da je i ranije postojala. Također se ne navode Poklečani i Vrpolje, također sastavni dijelovi Rakitna.

[^120]: P. D. Mandić, o. c.

U Dragićevićevom izvještaju iz 1743. godine selo Rakitno se navodi zajedno s Drežnicom, koja je tada brojila samo 4 katoličke kuće. Ovdje navodim u cijelosti imena stanovnika Rakitna, kako ih nalazimo u dokumentima.

In v. Rachitno — Drexniza

1. Mattheus Vuchadinovich (odrasli 7, djeca 4; u daljem tekstu navodit ćemo u zagradi samo brojke); 2. Andreas Topich (9, 3); 3. Marcus Radich (7, 6); 4. Georgius Cablinovich (2, 3); 5. Joannes Buchva (8, 6); 6. Bartholomaeus Raicevich (5, 3); 7. Vitus Bonich (4, 1); 8. Thomas Ivancovich (14, 5): 9. Laurentius Raicevich (12, 12); 10. Andreas Bonich (3, 4); 11. Michael Tochich (16, 4); 12. Chrysanthus Tochich (13, 10); 13. Matthaeus Petrovich (5, 2); 14. Joannes Milichevich (5, 4); 15. Thaddaeus Milichevich (6, 10); 16. Lucas Miaglievich (3, 4); 17. Blasius Drinovaz (4, 3); 18. Matthaeus Miaglievich (4, 2); 19. Michael Drinovaz (6, 1); 20. Magdalena Drinovka (2, 2); 21. Martinus Perchovich (6, 4); 22. Chrysantus Vidossevich (2, 2); 23. Elias Vidossevich (3, 5); 24. Florentius Vidossevich (4, 1); 25. Gregorius Brechalo (3, —); 26. Matthaeus Perchovich (6, 4); 27. Joannes Jovich (10, 4); 28. Doymus Pipunich (9, 4); 29. Matthaeus Pipunich (8, 5); 30. Joseph Pipunich (9, 1); 31. Thomas Dumanchich (10, 3); 32. Nicolaus Vulich (5, 4); 33. Vitus Pipunich (5, —); 34. Lucas Dumancich (12, 8); 35. Jacobus Vulich (2, 6); 36. Laurentius Marcotich (3, 4); 37. Elias Marcotich (6, 12); 38. Mathaeus Milichievich (9, 9); 39. Michael Beslich (6, —); 40. Nicolaus Beslich (6, 2); 41. Joannes Milichievich (5, 4); 42. Jacobus Gerech (7, 5); 43. Petrus Gerech (6, —); 44. Marcus Petrovich (11, 6); 45. Matthaeus Jacovglevich (6, 4); 46. Nicolaus Sarich (5, 3); 47. Gregorius Jurich (3, 4); 48. Michael Jurich (6, 5); 49. Michael Raicevich (5, 2).[^121]

[^121]: Ibid., 26.

Od broja 46. navode se prezimena obitelji iz Drežnice.

Za razliku od Dragićevića, biskup Bogdanović 1768. godine posebno navodi selo Rakitno. a posebno Drežnicu.

V. Rakitno

1. Marcus Milichevich (14, —); 2. Nicolaus Covacevich (7, 3); 3. Michael Kovač (12, 4); 4. Petrus Gerek (9, 6); 5. Nicolaus Raicevich (6, 5); 6. Jacobus Raicevich (7, -); 7. Lucas Gerek (5, 3); 8. Georgius Tokich (16, 14); 9. Petrus Barisich (8, 5); 10. Mattheus Petrovich (11, 6); 11. Marcus Petrovich (17, 10); 12. Marcus Jakovglevich (8, 5); 13. Stephanus Raicevich (5, —); 14. Mattheus Tokich (4, —); 15. Andreas Topich (8, 3); 16. Gregorius Romich (12, 2); 17. Nicolaus Petrovich (8, 3); 18. Gregorius Ivankovich (9, 4); 19. Thomas Ivankovićh (11, 4); 20. Laurentius Raicevich (9, 6); 21. Joannes Bonich (7, 2); 22. Laurentius Bandich (4, 2); 23. Martinus Garbesich (6, 2); 24. Mattheus Mihaglevich (7, 1); 25. Joseph Drinovaz (7, 4); 26. Joannes Jovich (6, 2); 27. Nicolaus Jovich (3, 6); 28. Mattheus Petrovich (8, 6); 29. Andreas Pippunich (7, 5); 30. Antonius Dumancich (2, 5); 31. Georgius Dumancich (16, 6); 32. Antonius Pippunich (11, 5); 33. Michael Vidovich (4, 10); 34. Elias Marcovich (6, 1); 35. Antonius Marcovich (6, 8); 36. Joseph Pipunich (7, 3).[^122]

[^122]: Ibid., 133.

U Rakitnu je, kao što se vidi iz navedenih popisa godine 1743, bilo 45 kuća s ukupno 382 stanovnika (od toga odraslih 194 i 188 djece), a 25 godina kasnije, 1768, bilo je 36 kuća s ukupno 446 stanovnika (293 odrasla i 153 djece). Broj stanovnika se kroz 25 godina nije znatnije povećao. Štoviše, broj kuća je u tom razdoblju čak smanjen, što bi se moglo različito tumačiti. U svakom slučaju osjeća se izvjesna stabilizacija, što bi moglo značiti da je stanovništvo manje prelazilo mletačku granicu, ili se pak vraćalo u svoj kraj, usvajajući poziv turskih vlasti, koje su nekako u to vrijeme proglasile opću amnestiju za bjegunce preko granice.

Tim područjem je 2. lipnja 1785. godine prošao austrijski obavještajac zastavnik Božić, koji za Rakitno kaže da je selo od 24—25 kršćanskih kuća.[^123] Božićev iskaz o broju kuća u Rakitnu, samo 17 godina poslije Bogdanovićeva izvještaja, čini nam se dosta umanjenim u odnosu na ranije stanje. U Status animarum župe Rakitno za 1867. godinu, gdje se pod župom podrazumijevaju sela Sutina, Vrpolje i Poklečani a i Drežnica, bilo je u Poklečanima 38 kuća i 468 žitelja, u Sutini 61 kuća s 462 stanovnika i u Vrpolju 53 kuće s 373 žitelja, dakle ukupno 152 kuće s 1303 stanovnika.[^124]

[^123]: H. Kreševljaković i H. Kapidžić, Vojno-geografski opis Bosne pred Dubički rat ođ 175. godine, Naučno društvo NR BiH, Građa, knj. VII, Sarajevo 1957, 85.
[^124]: Šematizan fra Petra Bakule. Preveo s latinskog originala iz god. 1867. dr. fra Vencel Kosir, Mostar 1970, 121.

Od navedenih obitelji iz 1743. godine danas više nema: Radića, Kablinovića, Bukve, Vidoševića, Jovića, Vulića i Beslića.[^125] Neke obitelji koje se spominju 1743. godine vremenom su promijenile prezime. Takav je slučaj s Vukadinovićima, koji su promijenili prezime u Romić. Današnji Lucovići u Sutini postali su 1873. godine od Pipunića. Isto tako, samo iz nešto kasnijeg vremena, u Sutini su bili Vuletići 1852. godine, od kojih su postali današnji Rezo. Vuletići se u matičnim knjigama spoimnju sve do 1880. godine, a Rezo 1850. godine.

[^125]: P. D. Mandić, o. c., 133.

Današnja naselja i stanovništvo

U vrijeme kada je Dedijer ispitivao Rakitno, a to je bilo prije 67 godina, naveo je sljedeće: "Rakitnom se naziva u pravcu SZ—JI jako izduženo, 10 do 12 km dugo karsno polje … Seljaci su pola kmetovi pola slobodni. U ime haka daju petinu od žita, a za livadu daju maslo i sir. Age su mahom Mostarci.

Ima četiri sela i to: Potklečani (Milićevići 30 k., Sablje 8 k., Bušići 8 k., Romići 10 k., Ivanjci 20 k., Ćurde 6 k., Bonići 15 k., Mialji 15 k., Markote 20 k.). Sutina (Zlomislići 12 k., Topići 15 k., Perci 20 k., Vukoje 20 k., Šarići 20 k., Rezo 20 k., Lucovići 6 k., Markote 4 k.). Vrpolje (Barišići 15 k., Dumančići 10 k., Milićevići 10 k., Tokići 1 k., Đereci 1 k., Oreči 5 k., Šarići 4 k.). Petrovići (Petrovići 15 k.). Seljaci misle da u Rakitnu ima 400 kuća.

Seljaci izgone ljeti stoku po okolnim planinama, po kojima i zemlju obrađuju. Krupna se stoka vraća u planinu u po zime da potroši piću.

Karta 2. Seoska naselja Rakitna u Hercegovini

U selu ima bezbroj predistorijskih i rimskih starina. Današnji seljaci naseljeni su na tragovima starijih naselja. Ipak seljaci vele za svoje selo, da ono "u starini nije bilo selo već planina (katun), s koje u Efendići naplaćivali travninu".[^126] Dedijerova zapažanja o starini su sasvim ispravna, tako da su domišljanja seljaka "da nije bilo selo već planina" samo djelomično točna. Rakitno, koje se i samo nalazi na 900 m nadmorske visine, s obližnjim brdima i planinama oduvijek je predstavljalo ispasište stoci, ne samo Rakičancima nego i stanovništvu župnijih krajeva zapadne Hercegovine — bilo je i ranije naseljeno i to ne samo kao povremeno stočarsko ispasište nego kao stalno naselje i srednjovjekovna župa.

[^126]: J. Dedijer, o. c., 330.

Rezultati naših ispitivanja Rakitna u lipnju 1976. godine, koji su se također zasnivali na bilježenju narodne tradicije i usporedbe s matičnim knjigama, govore nam da se pod Rakitnom podrazumijeva čitavo područje kome pripadaju sela: Poklečani, Vrpolje i Sutina. Unutar svakog sela postoji još i podjela na zaseoke, koji obično nose ime najstarije ili najbrojnije familije ili pak naziv po nekom prirodnom svojstvu. Kako Poklečani zauzimaju svojim položajem središnji dio Rakitna, a vjerojatno je tako bilo i ranije, oni se dijele na Gornje, Srednje i Donje Poklečane, s pripadajućim zaseocima. Po toj podjeli prikazat ćemo današnje stanovništvo.

POKLEČANI

Gornji Poklečani

Zaglavica. U ovom zaseoku danas žive sljedeće obitelji: Miličevići (9 kuća) s nadimcima: Ivkić, Kikanović, Kuntić, Mujičić, Žutković. Pravilniji naziv za prezime je Milićević, kako su se ranije vodili u maticama. Inače, davno su doselili u Rakitno iz Broćanaca u Posušju. To isto navodi i Dedijer. Ima ih još u Vrpolju i u Sutini. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine. Sablje (6), nadimci: Barić, Buljubašić, Mašići, Musići, Zovkušić. Doselili su iz Kočerina prije 130 godina. U Poklečanima se spominju u Status animarum 1850. godine. Rajiči (3) su odavno doselili iz Drežnice. Kao Raičević spominju se u Rakitnu i u Drežnici 1743. i 1768. godine. Dedijer za njih kaže da su prije 100 godina doselili iz Drežnice. Bušić (4), nadimci: Ševići, Mucavičić, Tičić. Starinom su iz Gorice u Posušju. U Poklečanima se navode u Status animarum 1850. godine. Romići (5). nadimci: Blažović, Čiputović, Macanović, Rapić. Prema narodnom predanju oni potječu od Vukadinovića iz Seonice u Duvnu pa se pokatoličili, kako navodi Dedijer.[^127] U Rakitnu se međutim navodi 1743. god. Matthaeus Vucadinovich sa 11 članova obitelji, 1768. godine ih uopće nije bilo u Rakitnu, ali se te iste godine nalaze u Seonici kod Duvna: Georgius Vukadinovich sa 11 članova obitelji, Petrus Vukadinovich sa 5 članova, Michael Vukadinovich sa 15 članova, Petrus Vukadinovich sa 6 članova i Mattheus Vukadinovich s 8 članova obitelji.[^128] Pod imenom Vukadinović spominju se, s prekidom 1768, u Poklečanima sve do 1906. godine. Romići se, međutim navode u Rakitnu 1768. godine.[^129]

[^127]: Ibid., 330.
[^128]: P. D. Mandić, o. c., 129.
[^129]: Ibid., 133.

Srednji Poklečani

Ivankov Dolac. Ovdje žive Romići (3) s nadimcima: Rorić, Sušić, Zanić. O porijeklu obitelji isto kao u G. Poklečanima. Ivankovići (17) s nadimcima: Ćubić, Glišić, Jajotović, Javruzović, Josković, Lević, Pezić, Stanić, Šudurović, Tadijić. Ne znaju za svoje porijeklo. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine. Ne nalazimo ih 1850. u Status animarum. Dedijer kaže da su Ivanjci s Poga više Mostara.[^130] U D. Pologu zaista postoje Ivankovići i tu su od starine. Na području Lištice ima ih na više mjesta i nisu svi istoga porijekla.[^131] Ćurde (5), nadimak Švabić ("po didi"). Nije im poznato porijeklo njihove obitelji. U Poklečanima se spominju 1850. god. u Status animarum. Za njih Dedijer kaže da su od Mihajla ispod grede u Livnu i da su doselili prije pet koljena. Ima ih u selu Gorici u Rami. Odatle su i Mialji.[^132] Međutim, u Gorici kod Rame Ćurde su još za turskog vremena došli iz Rakitna.[^133] Mialji (Mihalji) u Doljanima i Krančićima u Rami su također iz Rakitna.[^134]

[^130]: J. Dedijer, o. c., 330.
[^131]: M. Petrić, Etnička poršlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, GZM, N. S., sv. XXIV—XXV, Etnologija, Sarajevo 1970, 53.
[^132]: J. Dedijer, o. c., 330.
[^133]: Mil. S. Filipović, Rama u Bosni, SEZb, knj. LXIX, Beograd 1955, 124.
[^134]: Ibid., 56.

Bonića Draga. U tom zaseoku žive Bonići s nadimcima: Celić, Jukasović, Kašarovići, Rakovići, Talići, Udžetovići. Bonići su odavno u Rakitnu i ne znaju za dalju starinu. U dokumentima iz 1743, 1768. i 1850. spominju se u Rakitnu. Soldo (1), nadimak Sojdić. Doselio iz zaseoka Barbića u D. Poklečanima. Buntić (1), nadimak Dušić, nedavno doselio iz Barbića. Mihalj (1) doselio iz Mihalja u D. Poklečanima. Pričaju da su prije drugog svjetskog rata, a i poslije, mnogi selili u okolicu Požege, u Slavoniju.

Donji Poklečani

Markote. U tom zaseoku žive isključivo Markote. Ne znaju za dalju starinu svoje obitelji. Kao Markotić navode se 1743. i 1768, a pod imenom Markote spominje ih Status animarum iz 1850. u Poklečanima. Dedijer navodi da su Markotini pradjedi došli iz Broćna.[^135] Za Bošnjake nismo uspjeli ispitati porijeklo, ali pretpostavljamo da su iz G. Crnča, koji pripada Lištici.

[^135]: J. Dedijer, o. c., 330.

Mihalji. U tom zaseoku žive samo Mihalji po kojima je zaselak i dobio ime. Za sebe kažu da su mađarskog porijekla. Međutim, to neće biti točno, isto kao i Dedijerov navod da su iz Gorice u Rami (v. o tome pod Ćurde u Srednjim Poklečanima). Pod imenom Miaglievich spominju se 1743. i 1768. u Rakitnu, i 1850. u Poklečanima.

Barbići. U tom zaseoku danas žive Mihalji (3) s nadimkom Lepić, Skobić. Drinovac (3), ne znaju za dalju starinu. U Rakitnu se spominju 1743. i 1768. Dedijer je zapisao da potječu od Barbićeva najamnika, koji je prije četiri koljena došao iz Dalmacije.[^136] Ivanković (1), Soldo (1) se u Poklečanima navodi 1866. godine. To bi se moglo slagati s Dedijerovim navodom da su došli iz Kočerina prije 70 godina.[^137]

[^136]: Ibid., 331.
[^137]: Ibid., 330.

VRPOLJE

Petrovići. U tom zaseoku najbrojniji su Petrovići s nadimcima: Bilić, Karidžić, Kolić, Malanović, Zvirčević. U Rakitnu se Petrovići navode 1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1850. u Vrpolju. Dedijer bilježi da su došli veoma davno iz Drežnice.[^138] Jakovljevići s nadimcima: Bonotić, Dedić, Mišković, Tulić. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1851. u Vrpolju. Radoš(1), nadimak Odžić, porijeklom iz Borčana kod Duvna, gdje se i inače spominju u zapisima iz 1743. i 1768. godine.

[^138]: Ibid., 331.

Barišiči. U tom zaseoku žive Barišići s nadimcima: Jojići, Jelići, Šarinovci. Ne znaju za dalju starinu. Ima ih na mnogo strana po zapadnoj Hercegovini, Dalmaciji, Bosni. U Rakitnu se spominju 1768, a u Vrpolju 1849. godine. Dedijer navodi da su im djedovi od gladi došli s Mrnjavaca. Zvali su se Čaglji. Ima ih u Mrnjavcima (Imotski) i u Kupresu.[^139] Tokić (1) došao iz susjednog zaseoka Jelice. Miličević (1) "došlo" iz Zaglavice u G. Poklečanima.

[^139]: Ibid., 330.

Jelica. Taj zaselak je dobio ime po izvoru Jelica. U njemu žive: Tokići s nadimcima: Karlovići, Mačkovići, Piškušići, Soldatovići, Šiljegovići. Kažu da su starinom iz Brotnja. Dedijer za njih navodi da su prije četiri koljena doselili iz Mostarskog Blata.[^140] To nismo mogli provjeriti, ali ih je bilo u Rakitnu 1743. i 1768. godine. Tomići (2), nije ispitano njihovo porijeklo. Kolobarići (2) se spominju 1884. u Status animarum u Vrpolju. Pavkovići, nadimak Svilići. U tom zaseoku su bili Radoši, pa su odselili u Valpovo.

[^140]: Ibid., 330.

Pavkovići, zaselak u kojem žive Pavkovići, koji se u Vrpolju spominju 1851. Doselio Jure Pavković iz Izbična (Lištice). Šarići, nadimak Bilanović i Ćukinović. Ovdje se spominju 1851. prema Status animarum.

Mukinje je dobilo naziv po drvu mukinju koje daje jestive crvene plodove. U tom zaseoku žive: Đerek (1), za koje govore da su u Vrpolju najstariji. Spominju se u Rakitnu 1743. i 1768, a 1851. u Vrpolju. Govori se još da su došli iz Vira. Dedijer navodi da je Đerekov šukundjed doselio iz Mrnjavaca kod Imotskoga. "Uvik jedna kuća, pleme mu se nije tićilo".[^141] To i danas kažu za njih. Oreč (1) se spominje u Status animarum u Vrpolju. Doselila su dvojica iz Posuškog Gradca. Za njih Dedijer kaže da im je šukundjed došao iz Graca.[^142] Dumančići (8), nadimak Lukić, Mačić. Ovdje su iz Sutine. Za njih se kaže da su "najstarije kolino, ne zna se otkle su došli". U Rakitnu se spominju 1743. i 1768. godine, a 1851. u Sutini i 1852. god. u Vrpolju. Dedijer kaže da su veoma davno došli iz Kupresa.[^143] Miličevići s nadimcima: Čakširić, Glavanović, Mačić, Vričić. U Mukinju se Miličevići spominju 1850. godine, a u Rakitnu se navode 1743. i 1768. godine. Topići (2) su u Mukinje doselili iz Sutine. Pavkovići, nadimak Malucanović, su došli iz zaseoka Pavkovića u Vrpolju. Daljom su starinom iz Izbična. Šarići (6) su ovdje iz Sutine. Spominju se 1851. godine u Status animarum.

[^141]: Ibid., 330.
[^142]: Ibid., 331.
[^143]: Ibid., 331.

SUTINA

Vlašani. U tom zaseoku žive: Rezo (9) s nadimcima: Aleksić, Antukić, Bikić, Blažević, Stipić. Starinom su iz D. Crnča (Lištica) gdje se smatraju "starenicima". Tu se zovu Rezići.[^144] U Sutini se Reze spominju 1850. godine prema Status animarum. Svi navode po predanju da su najprije bili Rezići, pa se prozvali Vuletići, a onda Rezo. Međutim, prema matičnim knjigama Reze se spominju od 1850. godine i pod tim imenom ih i danas ima. Vuletići se u Sutini spominju 1852. u Status animarum a navode se sve do 1880. godine. Prema predanju, doselilo je šestero braće, svi u Zagradinu (zaselak Vrpolja) i odatle se širili. Danas ih ima i izvan Rakitna, u Pleternici, Šoljanima i u Sl. Požegi. Tokići (2) su "došle" iz Vrpolja (Jelica) oko 1930. god. Nadimak: Jozanović, Mugić. Zlomislići (8) s nadimcima: Bikić, Grgići, Markovići, Rokić. Ovdje su došli iz zaseoka Šarića Dolac. Porijeklom su iz Donjeg Crnča. Dumančići (2) s nadimcima: Ladanović, Mujić. U Rakitnu se navode 1743. i 1768. a 1851. u Sutini. Za njih se kaže da su "najstarije kolino, ne zna se otkle su došli". Dedijer za njih kaže da su došli veoma davno iz Kupresa.[^145]

[^144]: M. Petrić, o. c., 57.
[^145]: J. Dedijer, o. c., 331.

Topići. U tom je zaseoku svih 47 domaćinstava Topića s nadimcima: Akaličić, Antičević, Kovačević, Petrović, Poljaričić, Šimunović, Šišić. Ovdje su odavno. Neki pričaju da bi mogli biti starinom iz Bosne. U Rakitnu se spominju 1743. i 1768, a u Sutini se vode u matičnim knjigama od 1850. godine.

Perci. Većina obitelji u tom zaseoku su Perko s nadimcima: Jurišić, Mladić, Vitezović. Doselili su davno iz Izbična. U matičnim knjigama spominju se u Sutini 1850. godine. Srebrović (3), nije ispitano porijeklo. Markota (4), pričaju da su s dalmatinske međe. Kao Markotići spominju se u Rakitnu 1743, a u Sutini 1850. godine.

Dabio. U tom zaseoku žive samo Šarići (13) s nadimcima: Čurdušić, Džorić, Gabrić, Ladanušić, Lukanović, Jurić, Milanović. Šarići su starinom iz Drežnice. Tamo se spominju 1743. i 1768. U Sutini se navode 1850. godine. Dedijer za njih kaže da su oni Miletići iz Drežnice, "krali pa ih otirali".[^146]

[^146]: Ibid., 330.

Korita ili Vukojevo. Ovdje žive samo Vukoje (24) s nadimcima: Agići, Kamići, Lastvići, Martinčević, Perkušić, Viktorević. Neki kažu da su iz Ljubotića (Lištica), a drugi da su iz Kočerina. I Dedijer navodi da su iz Kočerina prije 70 godina.[^147] U Ljubotićima (Lištica) se Vukoje smatraju starosjediocima.[^148] Vukoje se u Sutini spominju 1850. godine.

[^147]: Ibid., 330.
[^148]: M. Petrić, o. c., 75.

Šarića Dolac. Najbrojniji su Šarići (38), koji kažu da su starinom iz Drežnice. Tamo se spominju 1743. i 1768, a u Sutini 1850. Zlomislići (13), starinom iz D. Crnča (Lištica). U Sutini se navode 1850. Solde (3), nadimak Lucoušić. U Sutini su 1850. goidne. Gudelji (3) su porijeklom iz Crvenice kod Duvna. Spominju se 1869. u Sutini.

Zagradina. Danas u tom zaseoku žive sljedeće obitelji: Rezo (33) s nadimcima: Bikić, Begović, Indić, Jukić, Mujić, Vukojušić. Detaljnije o njima vidi Vlašani. Dumančići (6) s nadimcima: Bubić, Medić, Pavičić, Šoldić. Vidi Vlašani! Pejići (1) iz Gorice "došlo" kod Dumančića oko 1890. godine. Soldo (6) s nadimcima: Jurić, Pilešić, Redžepović, Sipalović. Spominju se u Sutini 1850. godine. Brekale (3) su iz Crnih Lokava (Lištica), gdje ih i danas ima. Svima im je starina iz Ljubotića (Lištica). Lucovići (5), nadimak: Ikić, Tica. Pod tim prezimenom javljaju se u Sutini 1873. godine. Prije su se zvali Pipunići, koje smatraju za najstariji rod na tom području. Pipunići se u Rakitnom spominju 1743. i 1768. godine, a kasnije ih nalazimo u maticama u Sutini od 1850. do 1882. godine.

Dupovci. U tom zaseoku žive: Ivanković (1), nadimak Šipić. Miličević (2), nadimak Galušić, Matić. Markota (8) s nadimcima: Andrić Čulinović, Brkljačić, Lulković, Nikišić, Tentić. Solde (11) s nadimcima: Blaškovići, Kulić, Turčin, Zele. Mihalj (2), nadimak Tomšić. O svim ovdje navedenim rodovima prethodno je bilo govora, pa se ne navode detaljniji podaci o njihovu porijeklu.

Svinjača. Napuštena koliba. Foto: T. Dumančić, prof.

Planina Štitar, Ljuti krš. Foto: T. Dumančić, prof.

Pogled na dio Rakitna s poljem. Foto: T. Dumančić, prof.

Zaselak Šarića dolac u Sutini i nekropola stećaka u dnu rakitskog polja. Foto: T. Dumančić, prof.

Polje Svinjača. Kolibe. Foto: T. Dumančić, prof.

Kolibe na Svinjači. Foto: T. Dumančić, prof.

Dio Vrpolja (Rakitno). Foto: T. Dumančić, prof.

Stambena i gospodarska zgrada u Koritu (Sutina, Rakitno). Foto: T. Dumančić, prof.

| ◊471🔗 | ◊472🔗 | ◊473🔗 | ◊474🔗 | ◊475🔗 | ◊476🔗 | ◊477🔗 | ◊478🔗 | ◊479🔗 | ◊480🔗 | ◊481🔗 | ◊482🔗 | ◊T1🔗 | ◊T2🔗 | ◊T3🔗 | ◊T4🔗 |

Edit

Pub: 27 Aug 2023 09:18 UTC

Edit: 28 Aug 2023 00:00 UTC

Views: 154