Argumentacija za borbu protiv diktature#


SADRŽAJ:#

1. USPOREDBA S GRIPOM
2. UČINKOVITOST ZAŠTITNIH MASKI
Višak smrtnosti - uvod
3. NEDOSTUPNOST ZDRAVSTVENOG SUSTAVA
4. RESPIRATORI
5. SAMOUBOJSTVA
6. GRIPA
7. LAŽNA STATISTIKA
8. 5G UWB TEHNOLOGIJA
    a) Što je 5G?
    b) COVID-19 i metabolizam željeza
    c) Elektromagnetsko zračenje i metabolizam željeza
    d) Utjecaj elektromagnetskog zračenja na morfologiju eritrocita
    e) Hiperosjetljivost na elektromagnetsko zračenje
    f) Bakterije – pravi ubojice
    g) Usporedba sa „Španjolskom gripom“
    h) Što je SARS-CoV-2? NOVO!!!
    i) Zaključno o 5G tehnologiji i elektromagnetskom zračenju
Višak smrtnosti - zaključak U IZRADI...
9. rRT-PCR TEST NOVA TOČKA d)2.!!!


1. USPOREDBA S GRIPOM#

Za izvesti validnu usporedbu između COVID-a-19 i gripe, cijeli način prikupljanja podataka i izračuni moraju biti izvedeni na isti način.

a) GRIPA#

INFEKTIVNOST

Gripom se u prosjeku zarazi 18,2 % populacije – ovisno o virusu, prokuženost varira od 5 do 20 %.

„Ova brojka je zasnovana na serološkoj studiji izvedenoj u Tecumsehu, u Michiganu, od sezone gripe 1976./1977. do sezone 1980./1981., i naširoko je korištena na internetskim stranicama i u uvodnim dijelovima recenziranih studija.“ (Izvor: Seasonal Incidence of Symptomatic Influenza in the United States)

U navedenoj studiji izneseno je sljedeće:

„Počevši u listopadu 1976., kućanstva u Tecumsehu, u Michiganu, odabrana su nasumično; cilj je bio studijom obuhvatiti približno 1000 pojedinaca (ili 10 % populacije).“ „...prosjek standardiziran s obzirom na godine bio je 182 infekcije gripom godišnje (uključujući sezonu 1980./1981.) na 1000 stanovnika“, (Izvor: Estimates of the US Health Impact of Influenza), ili 18,2 %.

Taj postotak je potom ekstrapoliran na čitav svijet, odnosno pretpostavljeno je da je ista situacija na globalnoj razini. Nitko nikad nije dovodio u pitanje takvu praksu. Dakle, prihvaćeno je da je stvarna raširenost infekcije (tzv. prokuženost) u svim dijelovima svijeta 18,2 %.

SMRTNOST MEĐU INFICIRANIMA (IFR)

Ukupan broj smrti od respiratornih komplikacija revidiran je prošle godine.

„Nalazimo da je u prosjeku 389 000 smrti od respiratornih uzroka (u rasponu od 294 000 do 518 000) bilo povezano s gripom svake godine u periodu od 2002. do 2011. godine, isključivši pandemijsku sezonu 2009.“ (Izvor: Global mortality associated with seasonal influenza epidemics: New burden estimates and predictors from the GLaMOR Project)

Srednja godina navedene studije je 2006. kad je ukupan broj stanovnika planete iznosio procijenjenih 6,6 milijardi. Kako je prihvaćena prosječna raširenost infekcije gripom 18,2 %, ukupan broj inficiranih iznosio je 1,2 milijarde, a kako je od tog broja navodno umrlo 389 tisuća ljudi, prosječan IFR [stopa smrti među inficiranima - omjer između broja umrlih od bolesti i broja inficiranih] samo od respiratornih komplikacija iznosio je 0,032 %.

Na smrti od respiratornih problema otpada 30 % svih smrti koje su u vezi s virusom gripe, pa je totalni prosječni IFR 0,11 %. (Izvor: Supporting Information for: Improving the estimation of influenza-related mortality over a seasonal baseline) Konačno, velika većina smrti je često uzrokovana jednim dominantnim sojem virusa gripe.

„U Italiji, (...) za vrijeme sezone 2016./2017., prevladavao je virus A/H3N2 (93 %).“ (Izvor: Investigating the impact of influenza on excess mortality in all ages in Italy during recent seasons (2013/14–2016/17 seasons))

Prema tome, poznato je da pravi IFR za jedan dominatan soj virusa gripe ide preko 0,09 %.


b) COVID-19#

INFEKTIVNOST

Do danas je diljem svijeta izrađeno više studija baziranih na serološkim testiranjima o raširenosti aktualnog SARS-koronavirusa, međutim, u gotovo svim slučajevima je riječ o studijama koje nisu izrađene na iznad opisan način. Jedno takvo problematično istraživanje, koje je pokazalo prethodnu zaraženost kod nešto manje od 2 % testiranih uzoraka, provedeno je i u Hrvatskoj.

„Mi smo dogovorili s kliničkim bolnicama, domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo da nam dostave ostatke seruma koji su koristili za druge biokemijske pretrage - dodao je Capak.“ (LINK)

Drugim riječima, selektirana populacija je slabog zdravlja i za očekivati je da je opreznija u društvenim kontaktima, a ne uključuje reprezentativan uzorak djece, mladih ni zdravih pojedinaca koji su nastavili biti u bliskim kontaktima s drugim ljudima. Zato je 2 % preniska vrijednost. Slična situacija je i na Islandu gdje je privatna korporacija za istraživanje ljudskog genoma deCODE provela istraživanje na uzorku ljudi koji su se prijavljivali sami. (LINK). Takav pristup nije ispravan jer mnogi ljudi ne žele u samoizolaciju i karantenu, pa izbjegavaju bilo kakva testiranja ako sumnjaju da su bili u blizini nekoga tko je zaražen ili ako imaju nekakav blagi simptom! Ukupan broj zaraženih prema studiji je oko 5500 ili 1,6 %, što je apsurdno s obzirom na tijek događaja na Islandu, o čemu će biti govora kasnije. Dodatno podiže sumnju činjenica da je taj rezultat iz perioda kad je Island bio tek na vrhuncu širenja zaraze, a da ista korporacija nakon dva mjeseca ponovno iznosi isti postotak ljudi s razvijenim antitijelima (možda čak i niži). (LINK) Što je više ljudi s antitijelima, to je niža smrtnost; što je niža smrtnost, COVID je bezazleniji. Island je propustio jedinstvenu priliku doći do točnih odgovora jer se ispostavlja da se kod 40-ak % inficiranih bez simptoma nakon samo 2 do 3 mjeseca koncentracija antitijela spušta ispod razine detekcije – što nipošto ne znači da imunitet nestaje! (Izvor: Clinical and immunological assessment of asymptomatic SARS-CoV-2 infections) Potom, u američkom Okrugu Santa Clara ljudi su se samostalno prijavljivali nakon objave putem reklama na Facebooku. U nekim studijama tzv. eksperti su vršili procjene zaraženosti temeljem dostupnih službenih podataka. Sve su to vrlo neozbiljne i korumpirane studije na temelju kojih nije moguće izvući niti jedan suvisao zaključak.

Možda i jedina pravovremena i ispravno izrađena studija prokuženosti koja nam stoji na raspolaganju dolazi iz Okruga Heinsberg u Njemačkoj.

„Ova studija je provedena između 31. ožujka i 6. travnja 2020. u Gangeltu, zajednici od 12 597 stanovnika (na 1. siječnja 2020.) smještenoj u Okrugu Heinsberg u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.“ „15. veljače 2020., proslava karnevala postala je događaj superširenja SARS-CoV-2 virusa u njemačkoj zajednici u Gangeltu.“ „...kombinirali smo RT-PCR testiranja i nalaze antitijela na SARS-CoV-2 kako bismo odredili ukupan broj pojedinaca s infekcijom virusom SARS-CoV-2 u toj populaciji.“ „Od 919 pojedinaca s procjenjivim statusom infekcije (od [nasumično odabranih] 1007; 405 kućanstava), 15,5 % (...) je bilo inficirano.“ (Izvor: Infection fatality rate of SARS-CoV-2 infection in a German community with a super-spreading event)

Nakon što su u obzir uzeli i pozitivne slučajeve koji su prije studije bili potvrđeni RT-PCR testovima, a nisu bili uključeni u studiju, konačan rezultat je bio 19,98 % (kao i u gradu New Yorku). Istraživanje je provedeno u zajednici jednake veličine (cca 10 tisuća stanovnika) i na jednakom udjelu stanovnika (cca 10 %) kao u referentnoj studiji o infektivnosti virusa gripe. Autori studije su naveli da će studiju biti moguće ekstrapolirati na razinu čitave Njemačke. Do danas je broj inficiranih u Gangletu još malo porastao jer se u vrijeme izrade studije još uvijek nisu bili zarazili svi sa slabom imunološkom otpornošću na ovu infekciju, no kako je riječ o maloj potencijalnoj razlici čiju vrijednost možemo samo nagađati, ovu činjenicu je potrebno zanemariti. Infektivnost SARS-CoV-2 virusa je usporediva s jačom sezonom gripe.

Graf 1#

Sve priče o velikoj infektivnosti i (besmislenom) imunitetu krda tek pri prokuženosti od 60 % su besramne laži. Na grafu iznad je vidljivo kako je u Gangeltu ova bolest dosegla vrhunac od 3 do 6 dana (srednje vrijeme inkubacije) prije 13. ožujka [vrhunca testovima otkrivenih već inkubiranih, odnosno razvijenih zaraza], tj. najvjerojatnije negdje između 7. i 10. ožujka. U Okrugu Heinsbergu je 29. veljače, ili cca tjedan dana prije stvarnog vrhunca zaraze, navedena sljedeća preporuka:

„Okrug Heinsberg snažno preporučuje da se poštuju higijenske mjere predostrožnosti. To znači redovito pranje ruku, opća higijena i izbjegavanje kontakta s bolesnim ljudima. Uz to se još uvijek savjetuje da ne prisustvujete događajima ili sadržajima koji okupljaju veću publiku. Okrug Heinsberg nije zabranio događaje. Svaki organizator po vlastitom nahođenju odlučuje hoće li se događaji održati ili otkazati.;

potom 5. ožujka, pred sam vrhunac zaraze:

„Važna mjera je izbjegavanje velike gomile ljudi u kojoj su bliski kontakti, posebno u zatvorenim prostorijama na duže vrijeme.;

i 10. ožujka, na kraju vrhunca zaraze :

„...ljudi koji su imali kontakt s potvrđenom zaraženom osobom, trebali bi smanjiti svoje socijalne kontakte na minimum. (LINK)

Prije stvarnog vrhunca širenja zaraze, donesene su samo mjere za sprječavanje okupljanja jako velikog broja ljudi na duže vrijeme, pa su u skladu s tim zatvorene škole i vrtići te mjesta poput knjižnica i zatvorenih bazena na kojima se ljudi obično druže satima. Takvo stanje točno opisuje čitavu priobalnu Hrvatsku za vrijeme zimskih školskih praznika nakon Nove godine.

A niti nakon stvarnog vrhunca zaraze, u Okrugu Heinsbergu (i u Njemačkoj) još uvijek nisu na snazi bile oštre zabrane. Totalitarističke mjere su nametnute tek 18. ožujka kad su pozatvarani prostori za sastanke i zabavu, 19. ožujka kad su pozatvarani restorani (LINK) te 22. ožujka kad je na nivou države uvedeno socijalno distanciranje (LINK).

Dakle, u uvjetima normalnog društvenog života koji podrazumijeva rijetka okupljanja jako velikog broja ljudi, maksimalna prokuženost je cca 20 %. Više od toga moguće je ostvariti samo u posebnim uvjetima, poput onih koji su vladali na kruzeru Diamond Pricesu. Dakle, da se 60 % ljudi treba zaraziti za stjecanje „imuniteta krda“, patološke su laži kojima žele stvoriti privid da je COVID-19 tri puta opasnija bolest nego što u stvarnosti jest, ali i uvjeriti ljude u izvjesnost drugog, trećeg i pedesetog vala ove bolesti.

U Gangeltu se zarazilo 19,98 % stanovništva.

SMRTNOST MEĐU INFICIRANIMA (IFR)

Čitav Okrug Heinsberg ima cca 255 tisuća stanovnika. Bolest se u okrugu krajem lipnja gotovo posve ugasila. 19,98 % (ekstrapolirano na okrug) od 225 tisuća je cca 45 tisuća inficiranih. Do kraja lipnja su u okrugu preminula 82 čovjeka s COVID-om-19 (stvaran broj umrlih od bolesti je niži), iz čega dobivamo IFR od 0,18 %. (LINK) Na razini čitave Njemačke bolest je također pred gašenjem, a uz pretpostavku da je također inficirano 19,98 % stanovništva, dobivamo IFR od 0,054%.

U Izraelu je također kvalitetno, ali na nešto drugačijem nasumičnom uzorku, serološkim testiranjem utvrđeno da je do sada antitijela razvilo između 180 i 270 tisuća stanovnika. Na 314 umrlih osoba govorimo o IFR-u od 0,11 do 0,17 %. (LINK)

Na Islandu je sveukupno 10 umrlih s ili od infekcije COVID-om-19, te na 5500 zaraženih, govorimo o IFR-u od 0,18 %. Studija je nekvalitetna jer su se ljudi sami prijavljivali na testiranje. Provedena je na vrhuncu širenja zaraze, pa je zaraženih do kraja moralo biti još, što IFR spušta bitno niže. (LINK)

Norveška serološka studija pokazala je prokuženost od 5,5 % u Oslovskoj županiji do 17.5.2020. Na 63 umrla i ukupno 693 494 stanovnika, govorimo o IFR-u od 0,165 %. Ni ova studija nije adekvatna za usporedbu s gripom jer su za analizu prikupljeni stari uzorci krvi iz raznih laboratorija (kao i u Hrvatskoj). (LINK 1, LINK 2).

U Danskoj je izrađena studija među darivateljima krvi i izračunat je IFR od 0,082%. Koliko je studija među darivateljima krvi besmislena, nije potrebno objašnjavati. (LINK)

U SAD-u u Okrugu Santa Clara, ljudi su se samostalno prijavljivali za testiranje i izračunati IFR iznosi 0,17 %. (LINK)

Ako se poslužimo rezultatima neadekvatnog istraživanja u Hrvatskoj koje je prokuženost postavilo nešto ispod 2 %, na 4 105 397 stanovnika i 107 umrlih (uglavnom starih i kronično bolesnih), govorimo o cca 75 do 82 tisuće zaraženih i o IFR-u od 0,13 % do 0,14 %! (LINK)

Kad bi IFR od 0,08 do 0,18 % bio točan, govorili bismo o bolesti jedva težoj od sezonske gripe. Ali taj IFR je pogrešan.

KORUMPIRANA STATISTIKA U SVEZI S INFEKTIVNOŠĆU I IFR-OM

Bilo je potrebno 15 dana i u Italiji i u Njemačkoj da broj slučajeva zaraze poraste s 80 na 7300. Od tog broja, samo je nekoliko posto bilo ozbiljno ili kritično bolesno, što znači da talijanski zdravstveni sustav nije bio preopterećen, međutim, CFR [smrtnost među potvrđenim slučajevima - omjer između broja umrlih od bolesti i broja dijagnosticiranih bolesnika] je u Njemačkoj bio točno 20 puta niži nego u Italiji.

„Prilikom reevaluacije Nacionalnog zdravstvenog instituta, samo je 12 posto potvrda o smrti pokazalo direktnu uzročnu vezu s koronavirusom“, rekao je profesor Walter Ricciardi, znanstveni savjetnik talijanskog ministarstva zdravstva. (LINK)

U Italiji su se, dakle, od samog početka igrali brojkama i to nije bila nikakva tajna. Talijanski krizni stožer, upravo kao i hrvatski, izjavio je da u statistiku ubrajaju sve smrtne slučajeve s pozitivnim rezultatima testiranja, bez obzira na to je li zaraza uzrok smrti ili nije. Razlog ovakvom ponašanju, koje je protivno pravilima medicinske profesije, leži u smjernicama koje je dala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). U smjernicama stoji sljedeće:

„COVID-19 treba biti zabilježen na zdravstvenoj potvrdi o smrti za SVE preminule gdje je bolest uzrokovala, ili se pretpostavlja da je uzrokovala, ili doprinijela smrti.“ (Izvor: INTERNATIONAL GUIDELINES FOR CERTIFICATION AND CLASSIFICATION (CODING) OF COVID-19 AS CAUSE OF DEATH)

Ova globalistička smjernica, prema kojoj se nagađanja trebaju evidentirati kao činjenice, u potpunosti je korumpirala podatke o smrtnosti u većini zemalja svijeta.

Do 18. ožujka 2020., CFR je u Njemačkoj iznosio oko 0,23 %, a onda je počeo rasti rapidno. U narednih 14 dana, CFR se upeterostručio do 1,19 % i onda se u sljedećih 7 dana opet udvostručio do 2,07 %. Drugim riječima, do 18. ožujka na 1000 zaraženih umirala su 2 čovjeka, a 20 dana nakon 18. ožujka na 1000 zaraženih umiralo je 20 ljudi, što je porast smrtnosti od 1000 %!? U Italiji je u istom proteku vremena - 20 dana nakon 7300-tog zaraženog - zabilježen porast CFR-a od 20-ak %, što je 50 puta manje nego u Njemačkoj! Njemačka je savršen pokazatelj što se uistinu događalo u visoko korumpiranim zemljama Zapada koje su autorizirani mediji koristili kao generatore panike i straha.

Graf 2#

(IZVOR: Službena statistika Okruga Heinsberg)

Taj veliki nagli deseterostruki porast CFR-a u Njemačkoj jasno je vidljiv oko 20. ožujka i na grafu iznad koji prikazuje statistiku Okruga Heinsberg, kada odjednom dolazi do velikog porasta u broju umrlih od bolesti. Kako se to isti porast može početi događati u isto vrijeme i u okrugu iz kojeg je zaraza praktički krenula i na razini čitave zemlje koja u razvoju epidemije za ovim okrugom mora kasniti? Kako se ovoliki porast u CFR-u može uopće početi događati? Njemački liječnici su prvih mjesec dana, od cca 20. veljače do 20. ožujka, uzrok smrti određivali onako kako su to oduvijek činili u sezoni gripe, a onda je na dio njih očigledno uspješno izvršen pritisak i broj smrti je u kratkom roku jednostavno prenapuhan najmanje 10 puta u skladu sa smjernicama WHO-a! CFR je u Njemačkoj početkom srpnja 2020. iznosio 4,62 %, što je 20 puta (ili 2000 %!!!) više nego nakon prvih mjesec dana epidemije!

Ako uzmemo u obzir ovu anomaliju i ponovo izračunamo IFR na razini okruga Heinsberg koristeći realniji broj umrlih koji je prema svemu barem 10 puta niži, dobivamo IFR od 0,018 %, što je 5 puta niža smrtnost među inficiranima COVID-om-19 nego među inficiranima gripom!

U svim dostupnim istraživanjima, IFR je izveden iz službenog broja umrlih. Svakoga tko je normalan, ova činjenica terorizira. Stožeri i ministri su govorili kako su u statistiku uključivali i zaražene za koje se ne zna od čega su umrli (a u Zapadnim zemljama su uključivali i umrle za koje se samo nagađalo da su bili zaraženi, bez testiranja, prema smjernicama WHO-a) (LINK) , a korumpirani znanstvenici su mrtvo hladno sakupljali tu istu bezvrijednu statistiku i računali CFR i IFR kao da je upotrijebljena statistika potpuno regularna. Uzevši u obzir i činjenicu da su skoro sva serološka testiranja provedena sa zakašnjenjem i na uzorcima populacije koji daju vrlo niske rezultate (darivatelji krvi, ostaci uzoraka od pacijenata koji su vršili druge vrste pretraga i sl.), možemo sa sigurnošću zaključiti da su svi IFR-ovi objavljeni do lipnja 2020. godine lažni i prenapuhani.

Zbog toga što su prema WHO-ovim smjernicama u statistiku o umrlima uključivali nagađanja (otvoriti prethodni link), duševno zdrav čovjek neće niti pokušavati izvući smislen IFR iz vrtoglavo korumpiranih službenih belgijskih, talijanskih, španjolskih, francuskih, britanskih, američkih, irskih, švedskih i mnogih drugih statističkih podataka.

Gripa je najmanje 5 puta smrtonosnija bolest od COVID-a-19. Uzevši u obzir nepobitnu činjenicu da od COVID-a-19 vjerojatno uopće ne umiru prethodno zdravi ljudi bilo koje životne dobi, a da od gripe u relativno visokom udjelu umiru čak i djeca i mladi, COVID-19 nije vrijedan apsolutno nikakvog spomena.

Ovo je istina protiv koje ne postoje dokazi i koju je moguće napadati samo manipulacijama i propagandom. Impotentan koronavirus nas sigurno i brzo vodi prema resetiranju kompletne civilizacije [preko isplanirane ekonomske depresije, lažnih pandemija i cijepljenja, ratova (unutarnjih, a možda i međunarodnih), terora i horora kojeg ne možemo niti zamisliti...]


2. UČINKOVITOST ZAŠTITNIH MASKI#

Respiratorni virusi se navodno šire preko kapljica koje izbacujemo disanjem, govorom, kašljanjem i kihanjem.

Na sljedećim grafovima prikazane su učinkovitosti filtracije (čestica veličine od 10-ak do 5000 nanometara) za naznačene materijale:

Graf 3#

(Izvor podataka: Aerosol Filtration Efficiency of Common Fabrics Used in Respiratory Cloth Masks)

Ovdje su izdvojeni neki od materijala koji mogu biti korišteni za izradu običnih zaštitnih maski, dok posebno konstruirani respiratori tipa N95, koji su štetni u slučaju višesatne primjene, nisu predmet našeg razmatranja. Iz grafova vidimo da sposobnost filtracije pojedinih materijala uglavnom drastično opada pri povećavanju brzine strujanja zraka. Tanja linija označava učinkovitost filtracije pri brzini strujanja zraka od samo 0,1 m/s, dok deblja linija prikazuje povećanje brzine na samo 0,26 m/s. Respiratorne kapljice koje izbacujemo disanjem dosežu brzinu do 1 m/s, što je 4 puta veća brzina od proučavane. Prilikom kašljanja ta je brzina veća od 5 m/s (18 km/h), što je 20-ak puta brže od 0,26 m/s. Maksimalna brzina prilikom kašljanja doseže i 20 m/s (72 km/h)! (Izvor podataka: Documentary Research of Human Respiratory Droplet Characteristics) Sljedeći prikaz pokazuje brzinu kretanja većine čestica prilikom kašljanja:

Prikaz#

(Izvor: A New Methodology for Studying Dynamics of Aerosol Particles in Sneeze and Cough Using a Digital High-Vision, High-Speed Video System and Vector Analyses)

Pri tako velikoj brzini kretanja čestica, sposobnost filtracije razmatranih materijala još je niža od debele krivulje na gornjim grafovima.

Znanstvenici koji su istraživali učinkovitost filtracije materijala, u svom su radu napisali i sljedeće:

„Naši pronalasci ukazuju da propustljivost oko maske [neprijanjanje uz lice] može umanjiti učinkovitost za ∼50 % ili više..."

Naime, studija je izrađena tako što je testirana tkanina navučena na kraj cijevi kroz koju cirkulira zrak uz ostvareno savršeno prianjanje. Kad materijal ne prianja dobro uz cijev, kao što je to slučaj gotovo uvijek s maskama na licu, rezultat je mnogo gori:

Prikaz#

Deblja linija prikazuje rezultat kad materijal ne prianja dobro uz cijev pri brzini strujanja zraka od 0,26 m/s.
Izvor: Aerosol Filtration Efficiency of Common Fabrics Used in Respiratory Cloth Masks

Znanstveno je dokazano da se veličina sitnih kapljica, koje respiratorni bolesnici izbacuju iz pluća, kreće između 50 nm i 10000 nm. Respiratorni bolesnici suhim kašljanjem izbacuju kapljice koje su uglavnom veličine između 100 i 4000 (ili 6000) nm. Vidjeli smo da čak i kirurške maske i debeli punjeni kilt od 0,5 cm zadržavaju samo od 40 do 80 % kapljica u tom rasponu veličina i to pri brzini od samo 0,26 m/s, što je sporije od brzine zraka kojeg izdišemo. Kad čovjek kašlje, taj postotak je bitno niži. A kad te sitne kapljice koje transportiraju viruse prođu kroz masku, one počnu isparavati velikom brzinom. Sve čestice manje od 6000 nm (6 µm) gube volumen strahovitom brzinom, a one na rubovima iskašljanog "oblaka" u potpunosti ispare za manje od 0,02 sekunde:

Prikaz#

Na lijevom grafikonu, crveni stupci prikazuju raspon veličina iskašljanih kapljica kod oboljelih osoba prema
rezultatima iz 5 znanstvenih istraživanja. Na desnom grafu velika krivulja prikazuje koliko je potrebno vremena (y-os)
da kapljice određenih promjera (x-os) ispare u potpunosti; preostale dvije kraće krivulje prikazuju koliko je potrebno
vremena da kapljice određenih promjera, bačene s visine od 2 m, padnu na pod (kapljice promjera manjeg od 140 µm
ispare u potpunosti prije nego što stignu do poda).
(Izvor: Documentary Research of Human Respiratory Droplet Characteristics)

Prema tome, sve zaštitne maske propuštaju jako velik postotak iskašljanih kapljica (vjerojatno preko 60 %), a kad kapljice ispare, u zraku ostaju čisti virusi veličine od 70 do 200 nm. Kad potom prođe drugi čovjek, koji uglavnom hoda brzinom od 1,4 m/s, barem polovica tih virusa i preostalih bitno smanjenih kapljica bez ikakvog ometanja prolazi kroz ogromne pore svih standardnih zaštitnih maski i ulazi u njegova pluća. Prema drugoj studiji, oko 60 % "suhih" koronavirusa u svakom slučaju prolazi kroz kirurške maske. (Studija: Filtration Efficiencies of Nanoscale Aerosol by Cloth
Mask Materials Used to Slow the Spread of SARS CoV-2
)

Cijelo vrijeme govorimo o kiltu i kirurškim maskama, a što je s običnim maskama? Ukratko, čak i one najbolje su neučinkovitije od debelog kilta koji pak uopće ne sprječava širenje zaraze. Jedno teže suho nakašljavanje s maskom koja zaustavi pola iskašljanih čestica, za okolinu je opasnije od jednog blažeg suhog nakašljavanja bez ikakve prepreke. I jedno i drugo nakašljavanje neometano šire zarazu. A kad u obzir uzmemo činjenicu da obične zaštitne maske uglavnom dobro ne dihtaju na rubovima uz lice, sve postaje još apsurdnije.

„...kirurške i ručno izrađene maske, i štitovi za lice, stvaraju značajne iscurene mlazove koji mogu raspršiti čestice tekućine pune virusa nekoliko metara. Različita priroda maski i štitova otežava predviđanje smjera ovih mlazova, no usmjerenje mlazova trebalo bi biti glavni aspekt njihovog dizajna. Pokazalo se da svi imaju snažan povratni mlaz kod stanja teškog disanja i kašljanja. Važno je biti svjestan ovog mlaza zbog izbjegavanja lažnog osjećaja sigurnosti koji se može pojaviti kad jedna osoba stoji pored ili iza druge koja nosi kiruršku ili ručno izrađenu masku ili štit."
(Izvor: Face Coverings, Aerosol Dispersion and Mitigation of Virus Transmission Risk)

Prikaz#

Prilikom kašljanja, prodor kapljica ide u svim smjerovima, uključujući i naprijed!

Kad čovjek kašlje bez maske, može odabrati smjer izbacivanja kapljica. Ljudi obično automatski traže smjer u kojem nema nikoga, obično pognuvši glavu prema podu. Maska zapravo osigurava da se čestice rasprše u svim smjerovima. Kad spustimo glavu, virusi se rasprše iza glave po zraku, pa nastradaju ljudi koje bismo inače možda uspjeli zaštititi.

Ni kirurška ni pamučna maska nisu učinkovito filtrirale SARS-CoV-2 prilikom kašljanja inficiranih pacijenata.“
„Oberg and Brousseau demonstrirali su da kirurške maske nisu imale adekvatan učinak filtracije protiv aerosoli veličina 0,9, 2,0 i 3,1 µm u promjeru. Lee i kolege su pokazali da čestice od 0,04 do 0,2 µm [40 – 200 nm] mogu prodrijeti kroz kirurške maske. Veličina čestice SARS-Cov iz epidemije iz 2002. – 2004. procijenjena je na 0,08 do 0,14 µm; uz pretpostavku da SARS-CoV-2 ima sličnu veličinu, nije vjerojatno da će kirurške maske učinkovito filtrirati ovaj virus.“
Napominjemo da smo otkrili veću kontaminaciju na vanjskim nego na unutarnjim površinama maske.“
(Izvor: Effectiveness of Surgical and Cotton Masks in Blocking SARS–CoV-2: A Controlled Comparison in 4 Patients)

Razlog je vjerojatno u tome što disanjem i kašljanjem malo po malo viruse konstantno otpuhujemo prema vani kroz materijal. Kažu da je maska dobra jer sprječava dodirivanje lica. Ali kad dodirujemo masku, rukama kupimo viruse koje potom širimo po objektima koje dodirujemo.

„Jeftine maske za lice načinjene od različitih tkanih materijala su vrlo česte u zemljama u razvoju."
Veličine pora maski kretale su se od 80 do 500 μm, što je mnogo veće od čestica koje imaju promjer manji od 2,5 μm (PM2,5) i manji od 10 μm (PM10)."
(Izvor: Optical Microscopic Study of Surface Morphology and Filtering Efficiency of Face Masks)

„Osigurali smo prve kliničke podatke o učinkovitosti platnenih maski [dvoslojnih pamučnih], koji sugeriraju da zdravstveni djelatnici platnene maske ne bi smjeli koristiti kao zaštitu od respiratornih infekcija. Platnene maske dovele su do bitno većih stopa infekcije od medicinskih maski, a također su imale gori učinak od kontrolne skupine“ [Kontrolna skupina nije morala konstantno nositi neku od maski, već je trebala nastaviti raditi kao i obično.]
„Nadalje, nismo uočili bitnu razliku u stopi izolacije virusa kod korisnika medicinske maske u tri istraživanja, što sugerira da bi rezultati ove studije mogli biti interpretirani tako što ih djelomično objašnjava štetni učinak platnenih maski. Ovo dalje podupire činjenica da je stopa izolacije virusa kod kontrolne skupine koja nije nosila masku u prvoj kineskoj randomiziranoj kliničkoj studiji iznosila 3,1 %, što nije bitno drugačije od stope izolacije virusa u skupinama koje su nosile medicinske maske u bilo kojem od tri istraživanja (od kojih je jedno ovo)."

Ili drugim riječima, stopa zaraženih među ljudima koji nose kirurške maske i koji ne nose nikakve maske gotovo je ista. Stopa zaraženosti kod pamučnih maski, bitno je veća.

„Studija sugerira da bi medicinske maske mogle štititi, a iznos razlike izdiže mogućnost da platnene maske uzrokuju povećanje rizika od infekcije kod zdravstvenih djelatnika. Nadalje, filtracija medicinskih maski korištenih u ovom istraživanju bila je slaba, što čini da nije moguća ekstremno visoka učinkovitost medicinskih maski..."
„Zadržavanje vlage, ponovna upotreba platnenih maski i slaba filtracija može rezultirati povećanim rizikom od infekcije."
(Izvor: A cluster randomised trial of cloth masks compared with medical masks in healthcare workers)

Prikaz#

(Attack rate - stopa napada, odnosno postotak zaraženih u ovoj skupini; crni (lijevi) stupac predstavlja platnene maske, a
najsvijetliji (desni) kirurške maske; CRI - klinička respiratorna bolest; ILI - bolesti poput gripe; Virus - laboratorijski potvrđeni virusi)
Kontrolna skupina je, prema svemu sudeći, prošla gore od skupine koja je obavezno nosila medicinske maske
zato što su pojedinci u kontrolnoj skupini nosili platnene maske koje dovode do povećane zaraze

Dakle, nema bitne razlike u infekciji virusima između onih medicinskih djelatnika koji nose kirurške maske i onih koji ne nose maske uopće, a zato što maske propuštaju kapljice i viruse u količini koja može izazvati zarazu. S druge strane, obične maske su vrlo opasne jer povećavaju vjerojatnost infekcije.

Na početku su nadležne institucije savjetovale građane da ne nose maske jer nedjelotvornost i štetnost maski nisu nikakva novost. LINK Ali sad su promijenili mišljenje, suprotno znanosti. Obavezno navlačenje neučinkovitih maski je brutalno izrugivanje simbolikom luđačke brnjice i dio rituala transformacije čitavog svijeta u psihijatriju na otvorenom. Mnogi od vas više nisu isti ljudi kao na početku godine.



Višak smrtnosti – uvod#

Razlika u broju umrlih na određeni dan ili tjedan u različitim godinama izražena u postocima bitno će varirati ako promatramo određenu malu skupinu ljudi. Npr., prve će godine umrijeti 1 osoba, a sljedeće godine 3 osobe, što će biti porast od 300 %. Ako pak promatramo ogromnu skupinu od više stotina milijuna ili milijardu ljudi, taj će postotak čak i na dnevnoj bazi varirati vrlo malo, odnosno pojaviti će se određeni prosjek broja umrlih i normalan postotak odstupanja od tog prosjeka. Što je manji broj obuhvaćenih ljudi, to broj umrlih postaje nepredvidljiviji, gdje u krajnosti smrt pojedinca statistički nije moguće predvidjeti uopće. U vrlo malim gradovima u normalnim uvjetima ne možemo niti pretpostaviti koliko će ljudi umrijeti u narednih mjesec dana (možda pet, možda nitko), ali u velegradovima možemo i to uz vrlo malu statističku grešku.

Dakle, na razini jednog višemilijunskog naroda postoji određeni prosjek umrlih u određenom mjesecu u godini koji u relativno normalnim okolnostima ne varira značajno (izraženo u postocima). Višak smrtnosti je, prema tome, demografski pojam koji broji one smrti koje su iznad višegodišnjeg prosjeka za promatrani period u godini.

Na irskoj nacionalnoj televiziji RTÉ u srpnju 2020. emitirana je reportaža koja propitkuje stvaran broj umrlih od COVID-a-19. (LINK). Za period od 11. ožujka do 16. lipnja procijenjen je, uvjetno rečeno, stvaran višak od ukupno 1072 smrti (ili 13 %). S druge strane, prema službenoj statistici, od COVID-a-19 umrlo je nevjerojatnih 1709 osoba! Pa otkud se na listi umrlih od korone pojavilo tih prekobrojnih cca 650 smrti pripisanih ovoj bolesti? Odgovor se nameće sam po sebi: to su ljudi s „potvrđenom“ ili pretpostavljenom koronom, umrli zbog drugih uzroka.

Prikaz#

Prema službenoj irskoj statistici, 85 % „smrti od korone“ bilo je „potvrđeno“ povezano s infekcijom, 5,8 % bilo je netestirano i „vjerojatno“ povezano s infekcijom, a 9,15 % netestirano i „moguće“ povezano s infekcijom. U prijevodu, 85 % umrlih zbog kojekakvih uzroka imalo je rezultat RT-PCR testa, a 15 % je bilo čisto nagađanje! Svi su u konačnici uključeni u ukupan broj umrlih od korone, a temeljem ukupnog broja su izračunati CFR i IFR. (U točki 1. Irska je već navedena kao primjer korumpiranog vođenja statistike prema globalističkim smjernicama WHO-a.)

No vratimo se na procijenjeni statistički višak smrtnosti... Otkud višak od 1072 smrti? Glavni uzroci viška smrtnosti o kojima će biti riječi, ne odnose se samo na Irsku, već na Zapad i cijeli svijet.


3. NEDOSTUPNOST ZDRAVSTVENOG SUSTAVA#

Svatko sa zrnom soli u glavi razumije da medicinska profesija svakodnevno spašava veliki broj života preduhitrivanjem i liječenjem akutnih i smrtonosnih stanja poput srčanih i moždanih udara, teških upala bubrega, pluća i drugih organa, unutarnjih krvarenja i infekcija, ileusa („zapletaja crijeva“), hipoglikemije, anafilaktičkih šokova, metaboličke acidoze, krajnjih nedostataka i viškova minerala, trovanja, predoziranja itd.

Prikaz#

(Izvor: Estimates of the global, regional, and national morbidity, mortality, and aetiologies of diarrhoea in 195 countries: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2016)

Na prikazu iznad vidimo broj umrlih od dijareje (proljeva) na 100 tisuća stanovnika starijih od 70 godina 2016. godine. Smrtnost zasigurno ovisi o kvaliteti vode za piće, prehrambenim navikama pojedinih naroda, unosu štetnih okolišnih i farmaceutskih kemikalija koje slabe crijeva i organizam i tome slično. Vidimo da u zemljama Zapada od dijareje godišnje umire i do 100 ljudi na 100 tisuća ili do 0,1 % populacije starije od 70 godina! Određene infekcije crijeva su strahovito opasna stanja za staru populaciju koja je masovno stradavala čak i pored vrlo naprednog zdravstvenog sustava i velikog broja spašenih života pravodobnom intervencijom liječnika!

Ovo je apsolutna i nepromjenjiva istina koja egzistira neovisno o nečijim vjerovanjima i deluzijama; liječnici su spašavali živote čak i kad to ni sami nisu znali!

Kad ljude uspaničite i uvjerite da je korona opasnija od raka (LINK) pa se od straha ne usuđuju ni otići liječniku, kad im ograničite pristup ambulantama i bolnicama i uvedete telefonske konzultacije, kad isprepadate dio liječnika toliko da se boje liječiti pacijente, kad odgodite sve redovne preglede i operacije, tada zdravstveni sustav više normalno ne funkcionira i nastup i progres ovih po život opasnih stanja postaje neizbježan, a stvaran broj smrti uzrokovanih njima neizbježno mora rasti! Mora! Koliko je starih ljudi nepotrebno umrlo samo od dijareje zato što je u potpunosti obezvrijedilo svoj zdravstveni problem zbog straha od korone i zato što su im liječnici bili nedostupni?

Ovo je također apsolutna istina, neovisna o propagandi, statističkim manipulacijama i vašem mišljenju. Zbog totalitarističkih mjera ograničavanja dostupnosti zdravstvenog sustava u svim je zemljama umrlo strahovito mnogo ljudi. (PRIMJER). Tvrdnje „liječnici spašavaju živote“ i „nedostupnost liječnika nije prouzrokovala veliki broj suvišnih smrti“ ne mogu istovremeno biti istinite. Koja od dvije tvrdnje je istinita, a koja je lažna?


4. RESPIRATORI#

Respiratori su vanjski mehanički pokretači pluća za pacijente kojima zakaže središte za automatsko disanje u mozgu ili se pojave određeni živčani i mišićni problemi, odnosno kojima previše oslabe mišići koji sudjeluju u disanju. Drugim riječima, respiratori su iskonstruirani zbog pacijenata koji fizički ne mogu samostalno udisati. U takvim situacijama respiratori su jedina šansa za preživljavanje i njihovo korištenje je tad u potpunosti opravdano. Međutim, upotreba respiratora uvijek sa sobom nosi veliki rizik.

a) VALI – oštećenja pluća povezana s respiratorima#

Izlaganje mehaničkoj ventilaciji pokreće otpuštanje grupe važnih upalnih medijatora unutar pluća. Ti medijatori su i proupalni i protuupalni. Njihovo otpuštanje dovodi do samoumnožavajuće „biotraume“ jer ti medijatori mogu tada oštećivati pluća direktno, inicirati plućnu fibrozu ili privući stanice poput neutrofila u plućno tkivo koji onda otpuštaju još upalnih medijatora.“ (Izvor: Strategies to prevent ventilator-associated lung injury in critically Ill patients)

„Drugo, fibroproliferativna faza [ARDS-a - akutnog respiratornog distresnog sindroma] uključuje regrutiranje miofibroblasta koji izlučuju prevelike količine kolagenskog vanstaničnog matriksa i promoviraju zacjeljivanje pomoću fibroze.“ (Izvor: Strategies to reduce ventilator-associated lung injury (VALI))

ARDS, dakle, ubija i u slučaju mehaničke ventilacije i u slučaju COVID-a-19. Na samom početku pandemije, mediji su ljude zastrašivali da korona dovodi do nastajanja fibroznog tkiva u plućima, no vidimo da i respiratori dovode do iste pojave. U istom znanstvenom radu napisano je i sljedeće:

„Uzevši u obzir da glavnina pacijenata s ARDS-om treba invazivnu mehaničku ventilaciju, patološke pojave zbog VALI-ja neizbježno se podudaraju s i jesu neraspoznatljive od pojava koje uzrokuje ARDS. Visoke koncentracije kisika koje su često potrebne prilikom ventilacije takvih pacijenata, mogu, povrh toga, doprinositi hiperoksijom izazvanom alveolarnom staničnom oštećenju, i nezavisno, i u sinergiji s VALI-jem. Posljedično, trenutno je nemoguće kvantificirati VALI u kliničkom okruženju.“

Drugim riječima, teška oštećenja pluća, nastala zbog upotrebe respiratora, u bolnicama nije moguće raspoznati od oštećenja koja nastaju zbog akutnog respiratornog distresnog sindroma izazvanog COVID-om-19 i gripom!

b) VAP – upala pluća povezana s respiratorima#

U studiji iz 2001., autori navode da se prema većini istraživanja učestalost upala pluća koje izazivaju respiratori kreće između 8 i 28 %, a ovisi o broju dana provedenih na uređaju. Nakon 30 dana šansa za razvijanje ove vrste upale pluća penje se do 69 %, a smrtnost se kreće od 24 do 50 % u uobičajenim okolnostima i penje se sve do 76 % u određenim uvjetima i kad plućnu infekciju izazivaju patogeni mikroorganizmi velikog rizika! (Izvor: Ventilator-associated Pneumonia)

U novoj studiji iz 2017. stoji sljedeće:

Upale pluća koje uzrokuju respiratori danas su „druga najčešća bolnička infekcija i vodeći uzrok smrti od bolničkih infekcija kod kritično bolesnih pacijenata. Incidencija se kreće u rasponu od 5 do 67 %, ovisno o dijagnostičko-terapijskim skupinama i primijenjenim dijagnostičkim kriterijima, a najviše stope su kod imunokompromitiranih, postoperativnih i starih pacijenata.“ (Izvor: Update on ventilator-associated pneumonia )

Dakle, respiratori jako često dovode do teških infekcija pluća s jako visokom stopom smrtnog ishoda.

c) Fenotipovi „L“ i „H“#

Znanstvenici su oboljele od korone s upalom pluća svrstali u dvije bitno različite skupine. Pacijenti koji su mogli samostalno sasvim normalno udisati zrak, ali su zbog smanjene apsorpcije kisika u plućima osjećali gušenje, imali su upalu pluća „fenotipa L“.

Prema riječima autora rada, bolesnici s upalom pluća „fenotipa L“ prelaze na „fenotip H“ „zbog napredovanja upale pluća uzrokovane COVID-om-19 s jedne strane i zbog ozljeda koje pripisujemo visokotlačnoj ventilaciji s druge". (Izvor: COVID-19 pneumonia: different respiratory treatments for different phenotypes?)

Navode da 20 – 30 % zaraženih koronom s upalom pluća ima razvijen ozbiljan ARDS, odnosno da imaju upalu pluća „fenotipa H“, dok je 20 – 30 % upala pluća na prijelazu između dva fenotipa.

Preko 50 % pacijenata s upalom pluća imalo je samo hipoksemiju (jako nisku koncentraciju kisika u krvi), tj. imalo je upalu pluća pravog „fenotipa L“.

Problem hipoksemije kod tih pacijenata inteligentni su liječnici rješavali suplementiranjem većih doza željezovog dioksida uz osiguran kisik u boci. Rijetke klinike na kojima su radili takvi liječnici do zadnjeg su trenutka izbjegavale stavljati svoje pacijente na respiratore (LINK); pacijenti su nekoliko dana imali niže koncentracije kisika u krvi i patili, ali su redom nakon toga ozdravljali i veseli odlazili svojim kućama.

Nažalost, ostale bolnice i klinike su slijedile globalistički pristup mehaničkog ventiliranja svih pacijenata koji su osjećali ozbiljan nedostatak zraka. (LINK).

„...temeljem kliničkih izvještaja, oboljeli od COVID-a-19 intubirani za invazivnu mehaničku ventilaciju u početku imaju relativno normalnu popustljivost...“ (Izvor: MIT Emergency Ventilator)

Praksa mehaničkog ventiliranja pacijenata s upalom pluća „fenotipa L“ s normalnom popustljivošću (bez problema s udisanjem i izdisanjem) bila je, dakle, pravilo!

Britanska Državna zdravstvena služba (NHS) je 19.3.2020. objavila protokol u kojem navodi sljedeće:

„Nema osnove za neselektivnu zabranu upotrebe neinvazivne ventilacije. Općenito, ako je invazivna mehanička ventilacija prikladna, tada invazivna mehanička ventilacija ima prednost pred neinvazivnom ventilacijom zbog prevencije i kontrole infekcije.“ (LINK)

Ovo je tipična propaganda koja je poticala na mehaničko ventiliranje onih kojima ono nije bilo potrebno. Rečenica sugerira da je na stolu bila moguća zabrana neinvazivne ventilacije, što propagandistički liječnike navodi na zaključak da je neinvazivna ventilacija loše rješenje, a potom izdižu invazivnu mehaničku ventilaciju kao bolje rješenje zbog prevencije i kontrole infekcije! Mnogi liječnici i medicinske sestre su bili preplašeni od ovog virusa zbog jezive propagande i laži putem službenih medija, pa su rado pacijente stavljali u zatvoreni sustav filtracije i ventilacije.

U stvarnosti, samo pacijenti s teškim slučajevima ARDS-a, kod kojih teško udisanje i izdisanje može također oštećivati pluća (izvor), potencijalno mogu profitirati od respiratora! Kod ostalih "s koronom", respiratori izazivaju teška oštećenja (VALI) i smrtonosne infekcije pluća (VAP).

Znanstveno je dokazano da 62 % ljudi koji na respiratoru provedu više od 2 tjedna umire unutar prve godine! (Izvor: Long-term Survival of Critically Ill Patients Treated With Prolonged Mechanical Ventilation: A Systematic Review and Meta-Analysis) Pokazalo se i da do 95 % invazivno ventiliranih starih ljudi umire unutar prve godine nakon otpuštanja iz bolnice. (Izvor: Liberation From Prolonged Mechanical Ventilation)

Kako se isti obrasci pojavljuju po cijelom globaliziranom svijetu (npr., obavezne nedjelotvorne maske se zakonski istovremeno nameću diljem svijeta), za očekivati je da su slični protokoli za prevenciju i kontrolu infekcije pomoću invazivnih respiratora plasirani liječnicima posvuda.

Zaključno, na respiratore su po cijelom svijetu mahom završavali ljudi s upalom pluća „fenotipa L“ koji su morali biti liječeni isključivo kisikom i željezom i koji respiratore nisu trebali uopće. Respiratori uzrokuju smrtonosne infekcije pluća (VAP) i teška i smrtonosna oštećenja pluća (VALI) koja nije moguće razlikovati od oštećenja koja prouzrokuje akutni respiratorni distresni sindrom (uslijed teške upale pluća). Prema tome, jedan ozbiljan postotak oboljelih usmrtili su isključivo respiratori (a veliki broj oštećenih će tek umrijeti zbog respiratora, nakon skidanja s respiratora).

Za ovakvo stanje nisu krivi obični liječnici, već korumpirani "eksperti", novinari i političari.


5. SAMOUBOJSTVA#

„Najmanje 1647 ljudi je izvršilo samoubojstvo za vrijeme „lockdowna“ u Nepalu...“, „...uz prosjek od 18 ljudi koji se ubiju svakoga dana.“Broj slučajeva samoubojstva je skočio za ogromnih 25 % u usporedbi s evidencijom vođenom prije „lockdowna“. „Himalajska država je do sada prijavila 15 964 slučaja COVID-a-19, uz 35 smrtnih ishoda.“ (Izvor)

Dakle, u Nepalu radi diktature uspostavljene zbog korone, svakih 8 do 9 dana samoubojstvo izvrši više ljudi nego što je sveukupno do srpnja umrlo s koronom!

„Događa se oštar porast samoubojstava u Kalkuti [u Indiji] usred „lockdowna“, a više od polovice su 40-godišnjaci ili mlađi. Između travnja i lipnja, prijavljeno je 113 slučajeva samoubojstva, što je više nego duplo u odnosu na isti period prošle godine.“ (Izvor)

Zbog totalitarističkih mjera u teškom psihičkom stanju bili su mnogi inače relativno normalni ljudi. Ljudi koji pate od depresija i suicidalnih misli, zbog mjera su si oduzimali živote u mnogo većem broju nego inače.

Neupitno je da će neke države imati prave ljude u pravim uredima i da će i ova statistika biti potpuno korumpirana, ali zdrav razum nam govori da korona mora negativno utjecati na ovaj problem. Gubitak posla, smanjenje plaća, inflacija i gubitak kupovne moći, gubitak ugleda i sl., imaju katastrofalan utjecaj na psihičko zdravlje ljudi, osobito muškaraca:

„Smanjenje vladine potrošnje od 1 % povezano je s povećanjem od 1,38 %, 2,42 % i 3,31 % kratko-, srednje- i dugoročnih stopa samoubojstava muškaraca u skupini od 65 – 89 godina na periferiji eurozone.“ (Izvor: The impact of fiscal austerity on suicide mortality: Evidence across the ‘Eurozone periphery’)

Vratimo se na Irsku...

„Irska se suočava s „cunamijem“ problema s psihičkim zdravljem zbog pandemije koronavirusa, s ranim indikacijama koje ukazuju na povećanje samoubojstava i samoozljeđivanja, upozoravaju stručnjaci."
Prikupljanje podataka o samoubojstvima u irskim bolnicama je obustavljeno zbog „lockdowna“, što znači da nema aktualnih podataka o samoubojstvima i stopi samoozljeđivanja, prema Nacionalnom registru samoozljeđivanja."
„Međutim, drugi izvori podataka ukazuju na značajan trend porasta. U ožujku i travnju ove godine, 17 posto pacijenata primljenih na Nacionalnom odjelu za ozljede kralježnice bolnice Mater pretrpjelo je ozljede uslijed pokušaja samoubojstva, u usporedbi s 1 posto u istom periodu prošle godine.“ (Izvor)

Prema navedenim podacima, u Irskoj je broj pokušaja samoubojstva bio u velikom porastu zbog „lockdowna“, što znači da je i broj uspješnih samoubojstava zagarantirano debelo iznadprosječan! U normalnim vremenima, svakog mjeseca oko 130 stanovnika Irske u prosjeku počini samoubojstvo. (LINK) U slučaju porasta od (samo) 10 do 30 % , u 3 mjeseca (od ožujka do lipnja) govorili bismo o 40 do 120 dodatnih samoubojstava, što bi bilo 4 - 11 % od ukupnog viška smrtnosti. Drugim riječima, od 1072 smrti viška, jedan pristojan postotak mora otpasti na povećan broj samoubojstva.


6. GRIPA#

Prema službenoj statistici, ove je godine praktički izostao višak smrti uzrokovan gripom u 24 europske zemlje.

Prikaz#

(Izvor)

Vidimo kako je prethodnih godina gripa izazivala očite velike viškove smrtnosti (primijetite velike skokove krivulje početkom svake godine)! Gdje je veliki višak smrtnosti od gripe ove godine? Minimalan je zabilježen u siječnju u 4 zemlje i to je sve. Iznenađujuće, gripa se navodno odvijala, npr. prema statistici iz Italije (LINK).

Suprotno situaciji u Europi, Sjedinjene Države je ove godine u prosincu i siječnju prema službenim podacima pogodila jedna od najtežih sezonskih gripa koja je usmrtila 185-ero djece:

Prikaz#

(Izvor)

Zašto je gripa ove godine u Europi bila toliko bezopasna? Je li bila bezopasna?

Hajdemo vidjeti što je poznato o gripi za vrijeme trajanja korone.

Direktor intenzivne njege u Bolnici medicinskog fakulteta u Pekingu prof. Du Bin izjavio je sljedeće:

Samo je mali dio pacijenata bio testiran i na gripu i na COVID-19 istovremeno i ne vjerujem da je koinfekcija [istovremena infekcija dvama virusima] bila prisutna kod većine njih.“ (Kinez ne vjeruje.) (Izvor)

Komentar na znanstveni rad, kojeg je na vrhuncu zaraze u Italiji dao Giovanni Ghirga, šef pedijatrijskog i neonatalnog odjela u Općoj bolnici San Paolo, glasi ovako:

U Italiji vrlo rijetki hospitalizirani pacijenti koji su testirani na COVID-19 bivaju istovremeno testirani i na virus gripe ako nisu cijepljeni. U Japanu je gripa trenutno u opadanju. Pacijenti s COVID-om-19, koji nisu cijepljeni protiv gripe i koji primaju Favipiravir, nisu testirani na gripu i koinfekcija ne može biti isključena.“ (Izvor)

U periodu histerije, u zemljama pogođenima respiratornim simptomima prioritet je bio dijagnosticirati infekciju „opasnim virusom" SARS-CoV-2, laboratoriji su radili punom parom i nije čudno da se dokazivanjem „bezvezne“ gripe malotko opterećivao. Gripa je marginalizirana iako je uvijek prisutna tokom cijele godine! Npr., 2016./2017. influenca B je u Americi vrhunac doživjela tek krajem ožujka (kad je ove godine u Italiji bio vrhunac COVID-a-19) i otegla se sve do polovice svibnja:

Prikaz#

(izvor),

a 2013./2014. influenca A podtip H3 i influenca B doživjele su vrhunac tek u prvoj polovici travnja:

Prikaz#

(izvor).

Sličan scenarij s gripom se mogao odvijati ove godine za vrijeme korone u nekim europskim zemljama, a zbog netestiranja to nitko ne bi saznao. Influenca B navodno može biti podjednako opasna kao i influenca A (izvor: Study finds influenza B may be more severe than thought).

Svatko tko je imalo objektivan, na sljedećim će grafovima uočiti da je u 12. i 13. tjednu (odnosno u drugoj polovici ožujka) u SAD-u gripa neprirodno sasječena gotovo do kraja, a upravo je tad krenulo bezumlje s testiranjem na SARS-CoV-2 (i prestanak testiranja na gripu):

Prikaz#

(izvor).

Razina na kojoj se gripa u SAD-u 2019./2020. nastavila kretati nakon 13. tjedna jest ispod razina karakterističnih za prethodne sezone.

Prema tome, na primjerima Italije, Kine i SAD-a vidimo da je problem s napuštanjem testiranja na virus gripe u slučaju kad su ljudi bili „pozitivni“ na koronu, bio globalan.

Između 3. i 25. ožujka 2020. provedeno je istraživanje kad je testirano 1217 Amerikanaca. Od ukupnog broja, 38 ili 3,12 % je bilo pozitivno na virus gripe, a 116 ili 9,53 % je bilo „pozitivno“ na SARS-CoV-2. Među 116 s koronom jedan je također bio pozitivan i na gripu. (Izvor: Rates of Co-infection Between SARS-CoV-2 and Other Respiratory Pathogens)

U Španjolskoj je od 41 djeteta zaraženog virusom SARS-CoV-2 dvoje ili 5 % istovremeno bilo zaraženo i virusom influence B. Istraživanje je provedeno između 2. i 16. ožujka 2020. (Izvor: Screening and Severity of Coronavirus Disease 2019 (COVID-19) in Children in Madrid, Spain)

Na Tajlandu je od 11 pacijenata pozitivnih na COVID-19 jedan istovremeno bio pozitivan i na influencu tipa A, što je 9,1 %. (Izvor: Clinical Characteristics of Patients Hospitalized with Coronavirus Disease, Thailand.)

Znanstvena istraživanja koja su se bavila istovremenom infekcijom i gripom i virusom SARS-CoV-2 izuzetno su rijetka, a „zaraženi“ koronom u bolnicama su vrlo rijetko testirani i na prisutnost virusa gripe. Ipak, iz gornjih studija sa sigurnošću možemo zaključiti da je u nekim zemljama, kod „inficiranih“ ovim SARS-koronavirusom istovremeno u određenom postotku bio prisutan i virus gripe!

Još jedan vrlo važan aspekt na koji se potrebno osvrnuti jesu simptomi. Gripa i COVID-19 imaju identične simptome i svatko tko tvrdi drugačije, svjesno laže. Gripa dovodi do razaranja pluća i nastanka fibroznog tkiva, upravo kao i korona, čime su vas najviše plašili. Gripa u slučajevima smrti od respiratornih komplikacija ubija upravo tako što osigurava razaranje pluća (a kako bi drugačije!?). (Izvor: How Flu Damages Lung Tissue). A kad čovjek preživi teško razaranje pluća, očekivano zacjeljuje ožiljcima iliti fibroznim tvorbama. O nastanku fibroznog tkiva kod pandemijske svinjske gripe iz 2009. godine ispisani su mnogi radovi (primjer: Swine flu fibrosis: Regressive or progressive?). Neke studije su se bavile i fibroznim ožiljcima koji nastaju kao posljedica razaranja pluća kod sezonske gripe (primjer: Lung Transplantation in Acute Respiratory Distress Syndrome Caused by Influenza Pneumonia). Prilikom upale pluća (od gripe i korone) vrlo često se namnože opasne oportunističke bakterije koje izazivaju velika oštećenja.

Zbog identičnih simptoma korone i gripe i zbog toga što oboljeli od korone u pravilu nisu bili testirani i na gripu, možemo biti sigurni da je gripa bila pravi uzrok simptoma kod nekih bolesnika s koronom i pravi uzrok nekih smrti koje su u Irskoj i u drugim zemljama nažalost pribrojene koroni, dakle, samo zbog toga što su umrli bili „pozitivni“ na SARS-CoV-2 i imali simptome korone/gripe. Koliki je udio takvih slučajeva, nikad nećemo saznati.


7. LAŽNA STATISTIKA#

Zbog padova u Hrvatskoj godišnje pogine cca 730 ljudi ili cca 60 mjesečno. (Izvor podataka) Žrtve padova su u gotovo 95 % slučajeva stari ljudi, a padovi se uglavnom događaju u kućama, stanovima i domovima ili u njihovoj neposrednoj blizini (npr. na putu u trgovinu). Ako je uopće došlo do snižavanja broja padova, nije realno očekivati da je riječ o velikoj razlici jer su se stari ljudi nastavili kretati na približno isti način kao i prije - u kući i oko kuće. A zbog katastrofalnog stanja u zdravstvenom sustavu za vrijeme terora, od padova je moglo umrijeti čak i više ljudi nego prije.

U prometnim nesrećama u Hrvatskoj godišnje pogine cca 350 - 400 ljudi, što je u mjesec dana cca 30 - 32 poginulih. I u vrijeme najveće tiranije ljudi su se u Hrvatskoj vozili i ginuli, npr.: LINK, LINK, LINK, LINK, LINK. Iako na prvi pogled izgleda nelogično, smanjen promet nužno ne dovodi do manje smrti u prometu. Primjerice, u nekim saveznim državama u Americi policajci su ostali šokirani kad su shvatili da zbog COVID-a-19 imaju još više poginulih u prometnim nesrećama. Naime, zbog rijetkog prometa, odnosno praznih cesta, ljudi su vozili brže, pa su nesreće češće bile fatalne. Ljudi koji su divljali, bili su još hrabriji i ginuli još i više. (Izvor). Ulogu je vjerojatno igrao i stres, odnosno dekoncentracija. Dakle, činjenica je da je u nekim krajevima broj poginulih u prometu čak i porastao. S druge strane, kako inače od ukupnog broja umrlih na svijetu na poginule u prometu otpada samo cca 2,5 %, kratkotrajno oslabljen promet ni u kojem slučaju nije mogao drastično doprinijeti popravljanju statistike o višku smrtnosti.

Vjerojatno jedini preostali vanjski faktor vrijedan spomena jesu ubojstva. U 25 velikih američkih gradova, broj ubojstava je porastao za 16,1 % u odnosu na prethodnu godinu! Veći broj ubojstava nego lani zabilježen je u 20 od 25 gradova obuhvaćenih istraživanjem! (LINK) Kolektivno ludilo koje je zahvatilo čitav kukavički svijet očito je ostavilo dubok trag.

Vidimo da faktori koji bi mogli u vrlo maloj mjeri utjecati pozitivno na višak smrtnosti, zapravo utječu i negativno. Zbog razloga opisanih u točkama 4. - 7., u svim državama koje su nametnule stroge totalitarističke mjere socijalnog distanciranja mora biti mnogo žrtava tih mjera i mora se pojaviti veliki višak smrtnosti.

Vidjeti ćemo hoće li iz pojedinih država pristizati paralogični izvještaji koji će sugerirati suprotno, osobito iz zemalja s manjim brojem umrlih „s koronom“. Hrvatska je jedna takva država u kojoj je bilo malo žrtava korone, a mjere su bile drakonske. Teško je povjerovati da će biti dopušteno da statistika o višku smrtnosti jasno otkrije ubojitost nametnutih mjera.

Kako dokazano manipuliraju i krivotvore statistiku o smrtnosti od korone, nema nikakvog razloga da na isti način već ne krivotvore i statistiku o sveukupnom višku smrtnosti.


8. 5G UWB tehnologija#

Teleoperateri, vlade i službeni mediji ulažu maksimalne napore i sredstva kako široj populaciji nesvjesno ne bi dali naslutiti što 5G tehnologija zaista jest. Definiciju maskiraju tisuću i jednom informacijom i unose konfuziju nikad viđenu u sferi tehnologije. Zato su rijetki oni kojima je jasno zašto se poluge 5G-a ni pod koju cijenu ne smiju naći u rukama diktatorskih mentalnih sklopova.


a) Što je 5G?#

Bazne stanice ranijih tehnologija odašiljale su signal u svim smjerovima i pokrivale sve površine gdje se ljudi potencijalno mogu zateći. One su zato postavljane izvan naseljenih mjesta i izdaleka zračile sve oko sebe. 5G tehnologija funkcionira drugačije. Osnovna koncepcija iza 5G tehnologije je fokusirano zračenje koje direktno cilja mobilne uređaje korisnika. Ova ideja realizirana je primjenom suvremene radarske tehnologije.

Radari funkcioniraju tako što odašiljaju i primaju reflektirane pulsove elektromagnetskih valova određenih frekvencija. Skraćivanjem trajanja pulsova i podizanjem frekvencije elektromagnetskih valova postižu se veća preciznost i rezolucija radara. Tako već „K-band“ radari, odnosno radari koji rade u frekvencijskom pojasu K (od 18 do 27 GHz), i „Ka-band“ radari (od 26,5 do 40 GHz) uz pulsove od nekoliko nanosekundi imaju toliku razlučivost da se mogu iščitavati konture promatranih objekata. (Izvor) Najvažnija tehnologija koja se koristi kod suvremenih radara jest impulsna ultra-širokopojasna radio komunikacijska tehnologija (UWB). UWB pulsira široki pojas frekvencija istovremeno, kako je vidljivo na slici ispod na donjem desnom prikazu (zelena krivulja).

SLIKA#

(Izvor: Ultra Wideband (UWB): Characteristics and Applications)

Ultra-širokopojasni impulsni radar koristi generatore pulsova koji traju manje od 1 ns, danas već i ispod 100 ps (1000 pikosekundi = 1 nanosekunda). (Izvor: A monocycle pulse generator with variable capacitance diodes for radar target detecting application)

Puni potencijal 5G tehnologija može ostvariti samo uz korištenje iste UWB tehnologije. Sklopovi koji su još 2016. testirani za primjenu u 5G odašiljačima mogli su generirati pulsove koji traju 70 ps. (Izvor: Sub-100 ps monocycle pulses for 5G UWB communications) Trajanje pulsa u svakom slučaju mora biti kraće od 100 ps kako bi bilo moguće iskoristiti sve mogućnosti prijenosa podataka korištenjem elektromagnetskih valova frekvencije iznad 3 GHz. (Izvor: Ultra Wideband Signal Generation)

Informacije se preko elektromagnetskih valova šalju variranjem amplitude (AM), frekvencije (FM) ili faznog pomaka vala. Najjednostavniji primjer prijenosa digitalnih informacija bilo bi binarno odašiljanje čistih nula i jedinica, gdje postojanje vala (ili amplituda prve vrijednosti) predstavlja jedinicu, a nepostojanje vala (ili amplituda druge vrijednosti) nulu, ili jedna frekvencija označava jedinicu, a druga nulu, ili je fazni pomak od 180° jedan, a fazni pomak od 0° nula. Takva transformacija signala (mijenjanjem amplitude, frekvencije i faze) naziva se modulacija. Razni standardi, poput GSM-a, LTE-a, WLAN-a i sl., koriste se kompleksnim tehnikama moduliranja, s mnogo različitih frekvencija, amplituda i stupnjeva faznog pomaka, koje omogućuju prijenos mnogo veće količine podataka (bitova). Kako je danas van svake sumnje dokazano da utjecaji na zdravlje ovise o točnim frekvencijama, odnosno o frekvencijama rezonancije s molekulama, tako je jasno da je svaka promjena frekvencije novi početak zračenja, novi puls. Isto tako, samo po sebi se podrazumijeva da je svaka promjena amplitude također jedan puls čija jakost ovisi o veličini promjene amplitude. Međutim, kad stručnjaci govore o pulsiranju, zapravo najčešće ne misle na sve vidove pulsiranja.

U kontekstu bežičnih tehnologija, pulsiranje se najčešće odnosi na bljeskove „okvira“ s podacima, koji traju nekoliko stotina mikrosekundi, međusobno odijeljenih prekidima zračenja od nekoliko desetaka mikrosekundi. Modulacija odnosno „manje“ pulsiranje unutar tih blokova podataka se zanemaruje.

SLIKA#

(IZVOR: Study of Pulsed Character of Radiation Emitted by Wireless Telecommunication Systems)

Pulsovi prethodnih standarda trajali su nekoliko stotina mikrosekundi (LINK), a pulsovi 5G tehnologije trajati će nekoliko desetaka pikosekundi. Drugim riječima, 5G tehnologija pulsira i 10 milijuna puta brže od starih tehnologija.

Za slanje i primanje ovih radarskih pulsova iskonstruirane su „potpuno nove“ bazne stanice. Dok su stanice 4G MIMO (multiple-input and multiple output) tehnologije imale samo nekoliko antenskih ulaza za slanje i nekoliko za primanje podataka, „nove“ 5G bazne stanice koriste „massive MIMO“ tehnologiju koja omogućuje istovremeno spajanje stotina malih potpuno neovisnih „milimetarskih“ antena za slanje i primanje podataka. Iza naziva se zapravo krije stara poznata vojna tehnologija faznog antenskog niza. (LINK)

„Massive MIMO“ je radar. (Izvor: Massive MIMO Radar for Target Detection) Istovremenom aktivacijom nekoliko antena s ispravnim odnosom faza, 5G radarski sustav može bez fizičkog pomjeranja usmjeravati koncentrirane zrake elektromagnetskog zračenja u svim smjerovima, precizno locirati svoje ciljeve i prema njima nastaviti usmjereno odašiljati elektromagnetsko zračenje čak i dok su u pokretu. 5G stanica je opskrbljena sustavom nazvanim „Beamforming“ koji pomaže u određivanju najefikasnijeg smjera odašiljanja elektromagnetskog zračenja do korisnika, uzimajući u obzir sve prepreke i kalkulirajući potrebne refleksije od okolnih objekata koje detektira radar.

Osnovna potreba potpune 5G tehnologije je neometan protok enormnih količina podataka uz minimalnu latenciju (vrijeme kašnjenja dolaska zatraženih podataka). Na putu od korisnika do bazne stanice taj zahtjev ispunjavaju elektromagnetski valovi ekstremno visokih frekvencija, tzv. milimetarski valovi čija se frekvencija kreće od 30 GHz pa sve do 300 GHz, koji pulsiraju ekstremnim brzinama. (Ranije smo vidjeli da su pulsovi zapravo podaci, pa što je pulsiranje brže, brži je protok podataka.) Zbog korištenja milimetarskih valova koji rezoniraju s česticama i molekulama atmosfere (odnosno molekule ih prigušuju pa imaju vrlo kratak domet), ove bazne stanice moraju biti postavljane na međusobnim udaljenostima od svega nekoliko stotina metara. U gradovima s užim krivudavim ulicama i visokim zgradama, efikasno slanje podataka iz baznih stanica dalje prema mreži nije moguće osigurati niti pomoću 5G satelita koji se većinu vremena nalaze pod određenim kutom prema horizontu, skriveni iza građevina, a niti pomoću većih milimetarskih baznih stanica kratkog dometa čiji signal drastično slabi dok prolazi kroz beton i opeku, pa je jedino rješenje optička infrastruktura. Kroz staklene optičke kablove infracrveno svjetlo može prenijeti 6900 puta više podataka u jedinici vremena nego što to mogu elektroni kroz bakrene kablove, i to uz jako nisku latenciju i na veće udaljenosti. U svim gradovima, u kojima možete opaziti postavljanje optičkih kablova, zapravo teku pripremni radovi za postavljanje 5G UWB radara. (LINK, LINK)

Potpuna 5G telekomunikacija, dakle, podrazumijeva isključivo (1) UWB tehnologiju koja u ekstremno kratkim pulsovima emitira mikrovalove ekstremno visokih frekvencija, (2) ogroman broj malih baznih/radarskih stanica na malim međusobnim udaljenostima koje su (3) optičkim kablovima povezane s mrežom. 5G UWB tehnologiju je u Americi u funkciju prvi stavio Verizon. (LINK)

5G radar ne mora imati zadovoljen niti jedan od ovih parametara da bi locirao ciljeve i slao prema njima fokusirane zrake elektromagnetskog zračenja. Tako će prva sporija „5G tehnologija“ u mnogim područjima zapravo imati samo radar s ekstremno kratkim pulsovima, bez UWB tehnologije, bez milimetarskih valova i bez baznih stanica na maloj međusobnoj udaljenosti. U Velikoj Britaniji je u ruralnim područjima najavljeno 5G zračenje (decimetarskim) elektromagnetskim valovima frekvencije od cca 700 MHz (0,7 GHz). (LINK)

Cijela dosadašnja priča o 5G-u ispisana je isključivo kako biste osvijestili samo jedan presudan detalj: u našu je blizinu već postavljena ili samo što nije postavljena vojna tehnologija koja navođena automatski računalno - pomoću „umjetne inteligencije“, može pratiti svakog od nas i neprekidno prema nama slati fokusirane ekstremno brze pulsove elektromagnetskog zračenja.

U ovom trenutku, 5G sustav čovjeka može (automatski) identificirati i precizno locirati ili preko mobilnog uređaja dok je u pokretu, ili preko RFID čipova s osobnih dokumenata i kreditnih kartica, bilo direktno iz obližnje bazne stanice, bilo posredno pomoću mobilnih uređaja drugih osoba u blizini. (LINK) Sutra kad postane obavezno potkožno ili unutarkožno označivanje određenim identifikatorima ili nanočipovima, više na otvorenom niti na sekundu nećemo moći umaknuti fokusiranom zračenju iz 5G radarskih stanica.


b) COVID-19 i metabolizam željeza#

Hemoglobin, (haemoglobin ili skraćeno Hb) je krvni pigment, metaloprotein koji u strukturi sadrži željezo te služi za prijenos kisika. Nalazi se u crvenim krvnim stanicama krvi [eritrocitima] svih kralježnjaka i ostalih sisavaca.“ (Izvor.)

„...studija provedena na 339 hospitaliziranih starijih pacijenata s COVID-om-19 otkrila je da je većina pacijenata imala srednju vrijednost hemoglobina nižu od normalne.“Koncentracija hemoglobina je jedna od najvažnijih determinanata kapaciteta transporta kisika u krvi. Niski hemoglobin kod pacijenata s COVID-om-19, naročito kod populacije s rizikom od komplikacija i smrti...“ „Ovom meta-analizom pokazujemo da bi ozbiljnost bolesti i prognoza za pacijente s COVID-om-19 mogla ovisiti od nižim razinama hemoglobina kako su ozbiljni slučajevi imali značajno nižu razinu hemoglobina od umjerenih slučajeva.“ (Izvor: Anemia and iron metabolism in COVID-19: A systematic review and meta-analysis)

Feritin igra centralnu ulogu u homeostazi [razvnoteži] željeza tako što na sebe vezuje i sekvestrira [odvaja od okoline] unutarstanično željezo. Feritin je okrugla ljuštura sa središnjom šupljinom u kojoj se do 4500 atoma željeza oksidira i pohranjuje.“ (Izvor: Towards explaining “unexplained hyperferritinemia”)

Šokantno otkriće ove meta-analize je patološka vrijednost feritina kod oboljelih od COVID-a-19, uz značajnu razliku između ozbiljnih i umjerenih slučajeva, i preživjelih i umrlih.“Značajna razlika u srednjoj razini feritina od 1027,23 ng/mL (...) otkrivena je između preživjelih i umrlih...“ „... razina feritina u serumu bila je povišena kod umrlih u odnosu na preživjele (562 ng/mL ± 492 ng/mL) tijekom čitavog kliničkog postupka, a povećala se s pogoršanjem bolesti.“ (Izvor: Anemia and iron metabolism in COVID-19: A systematic review and meta-analysis)

Proupalni citokini okidaju i porast hepcidina, koji ograničava apsorpciju željeza iz prehrane i promovira raščišćavanje željeza feritinom unutar skladišnih mjesta. Pacijenti s upalnim stanjima bi tako mogli imati ograničenu dostupnost željeza za eritropoezu [stvaranje eritrocita] i druge stanične funkcije zbog povećane ekspresije hepcidina, usprkos normalnim i visokim razinama feritina u serumu." (Izvor: Limitations of Serum Ferritin in Diagnosing Iron Deficiency in Inflammatory Conditions)


c) Elektromagnetsko zračenje i metabolizam željeza#

Kad „eksperti“ putem medija uopćeno govore ili pišu o štetnosti elektromagnetskih valova, uvijek je riječ o sistemskoj propagandi, bez obzira na to je li njihov stav za ili protiv. Pitanje jesu li elektromagnetski valovi općenito šetni ili bezopasni jednako je besmisleno i varavo kao i pitanje jesu li kemijski spojevi općenito štetni ili bezopasni. Ovisno o jakosti, brzini pulsiranja i trajanju elektromagnetskog zračenja, za točno određene procese i strukture u tijelu, elektromagnetski valovi jedne frekvencije su štetni, a druge su bezopasni.

Pulsirajuća elektromagnetska polja su, u većini slučajeva, mnogo više biološki aktivna te stoga i opasnija od nepulsirajućih (kontinuiranih) elektromagnetskih polja. Svi bežični komunikacijski uređaji komuniciraju pomoću pulsova, zbog toga što upravo pulsovi prenose komunicirane informacije. Sve tvrdnje industrije o sigurnosti su bazirane na teoriji (o isključivo termalnim efektima) [govori o laži da elektromagnetsko zračenje može nanositi štetu samo zagrijavanjem] za koju se znalo da je pogrešna još 1971. – a to je bilo prije publikacije mnogih tisuća dodatnih studija koje su osigurale ogromnu potvrdu da su tvrdnje industrije lažne.“ - dr. Martin Pall, profesor emeritus na katedri za Biokemiju i Osnovne medicinske znanosti na Sveučilištu savezne države Washington.

Dakle, da bi bilo moguće debatirati o štetnosti, frekvencija mora biti definirana, i mora biti poznato je li riječ o kontinuiranom ili pulsirajućem zračenju. Kad debatiraju o štetnosti mikrovalova općenito, čine to namjerno kako bi zbunjivali i održavali privid kontradiktornih znanstvenih rezultata. Rezultati su u mnogim slučajevima konfliktni jer se uspoređuju kruške s jabukama.

Već je bilo govora o dva tipa upale pluća do kojih može dovesti korona. Prvi „fenotip L“ obilježava samo ozbiljna hipoksemija (vrlo niska razina kisika u krvi), koja je rezultat problema s eritrocitima i metabolizmom željeza.

I upravo kao i u slučaju korone, znanstveno je izvan svake dvojbe dokazano da iste iznad opisane probleme u krvi, do kojih dovodi korona, izaziva i elektromagnetsko zračenje frekvencije 900 MHz. Naime, kako su elektromagnetski valovi te frekvencije često korišteni u mobilnim telekomunikacijama (u Hrvatskoj i mnogim zemljama ta se frekvencija koristi još uvijek), tako su upravo ti valovi bili vrlo interesantni za istraživanje. Sljedeće znanstveno istraživanje bavilo se metabolizmom željeza:

„U trenutnoj studiji, izlaganje elektromagnetskom polju mobilnog telefona (900 MHz) na jedan sat dnevno 5 mjeseci dovelo je do značajnog porasta hepcidina u serumu, a pokazalo se da sintezu i lučenje hepcidina u jetri kontrolira upala (Nemeth i Ganz, 2009.). Zanimljivo je da su istraživači demonstrirali da elektromagnetski valovi iz mobilnih telefona imaju upalni efekt (Koca i suradnici, 2014.). U našoj studiji na ovo je ukazano značajnim porastom broja bijelih krvnih stanica prilikom izlaganja elektromagnetskom zračenju iz mobilnih telefona u trajanju od jednog sata dnevno 5 mjeseci uz značajnu pozitivnu korelaciju s razinom hepcidina, što je u skladu sa zapažanjima Alghamdija i El-Ghazalyja (2012) koji su izvijestili o povećanju bijelih stanica, što ukazuje na odgovor tjelesnog imuniteta pri izloženosti elektromagnetskom polju.“
„...došlo je do značajnog porasta IL6 u serumu u usporedbi s kontrolnom skupinom, uz značajnu pozitivnu korelaciju s razinom hepcidina. IL6 je proupalni citokin koji je potentan stimulator proizvodnje hipcidina (Nemeth i suradnici, 2004).“
„Iz ove studije je jasno da je došlo do značajnog pada željeza u serumu pri izloženosti elektromagnetskom polju iz mobilnih telefona od jednog sata dnevno u usporedbi s lažnom (placebo) skupinom, uz značajnu negativnu korelaciju s razinom hepcidina, što bi moglo biti uzrokovano povećanom razinom hepcidina o kojoj izvještava ova studija, a što je u skladu s Nourmohammadijem i suradnicima (2001) i Hachullom i suradnicima (2000) koji su izjavili da je dugotrajno izlaganje elektromagnetskom polju negativno utjecalo na vrijednosti željeza.“

Prisjetimo se da su liječnici pad kisika u krvi zbog korone sanirali velikim količinama željeza...

„Međutim, došlo je do značajnog porasta feritina koji skladišti željezo. Predložili smo da povećane koncentracije feritina u serumu, koje su zabilježene pri izloženosti elektromagnetskom zračenju mobilnih telefona od jednog sata dnevno, predstavlja povišeno upalno stanje, kako feritin djeluje kao reaktant akutne faze [upalni marker] (Khan i suradnici, 2016.), i nadalje, feritin ima značajne neskladišne uloge u tijelu, poput zaštite od oksidativnog oštećenja (Tran i suradnici, 2013.). Zaista, njegova sinteza je povećana u odgovoru na oksidativni stres (Shivasekar i suradnici, 2014.) za kojeg je rečeno da se događa pri izlaganju elektromagnetskom polju (Gharib, 2011.).“
„Dodatno, naši rezultati su pokazali značajan pad hemoglobina i hematokrita [ukupnog obujma eritrocita koji ovisi o veličini i broju eritrocita], uz pad indeksa crvenih krvnih stanica; srednjeg korpuskularnog volumena i srednjeg korpuskularnog hemoglobina...“ (Izvor: Effects of exposure to electromagnetic field from mobile phone on serum hepcidin and iron status in male albino rats)

Negativan utjecaj elektromagnetskog zračenja frekvencija oko 900 MHz na krvnu sliku, osobito na hemoglobin i hematokrit, potvrđen je brojnim istraživanjima na laboratorijskim životinjama. Kod njih je utjecaj zračenja jednog mobilnog telefona izraženiji nego kod čovjeka jer imaju manja tijela - jedan uređaj može ravnomjerno ozračiti cijelu životinju. Čovjeka je moguće ravnomjerno ozračiti iz daljine, usmjerenim elektromagnetskim zrakama 5G radara.

„Dva različita mobilna telefona su korištena u ovom ekperimentu... Mobilni telefon Alcatel: certificirano radi na GSM frekvenciji od 900 do 1800 MHz... Mobilni telefon Nokia: certificirano radi na sistemskoj GSM frekvenciji od 900 do 1800 MHz.“
„Iz trenutne studije je jasno da je došlo do značajnih padova u krvnim nalazima a najvažniji su hemoglobin Hb i hematokrit...“
„Uočeno je značajno povećanje prosječnog broja bijelih krvnih stanica kao i udio limfocita.“ [Sve studije ovog tipa su uočile veliku aktivaciju imuniteta, kao da je riječ o odgovoru na infekciju.] (Izvor: Effects of Exposure to Electromagnetic Field on Some Hematological Parameters in Mice)

„Ovaj rad je istražio utjecaj elektromagnetskog polja emitiranog iz baznih stanica za mobilne telefone čija je frekvencija jednaka 900 MHz...“
Značajan je porast sljedećih indeksa u krvi: broj bijelih krvnih stanica (...), srednje koncentracije korpuskularnog hemoglobina i broj trombocita. Značajan je pad broja crvenih krvnih stanica, hemoglobina, hematokrita, srednjeg korpuskularnog obujma i srednjeg korpuskularnog hemoglobina.“ (Izvor: Effect of electromagnetic field on body weight and blood indices in albino rats and the therapeutic action of vitamin c or e)

„...druga skupina je izložena zračenju (od 900 MHz) iz mobilnog telefona na 2 sata dnevno, 3 dana tjedno, dva mjeseca,...“
Izloženost mobilnom telefonu uzrokuje smanjenje broja crvenih krvnih stanica, hemoglobina, hematokrita...“ „Međutim, brojevi bijelih krvnih stanica, trombocita, limfocita i neutrofila bili su povišeni.“ (Izvor: Ameliorative Effect of Two Antioxidants on The Liver of Male Albino Rats Exposed to Electromagnetic Field)

„Rezultati su otkrili da je došlo do značajnog pada broja crvenih krvnih stanica [kod ženki štakora] prilikom izloženosti elektromagnetskom polju i mobilnom zračenju...“ (Izvor: Study effect electromagnetic field (emf) and mobile phone radiation on some hematological, biochemical and hormonal parameters in female rats.)

Znanstvenici su zagrabili još dublje i došli do šokantnog otkrića da elektromagnetsko zračenje frekvencije od oko 900 MHz dovodi do promjene u molekularnoj strukturi hemoglobina zbog čega hemoglobin gubi sposobnost vezivanja kisika u plućima. Podsjetimo se, korona dovodi do neobično velikog pada kisika u krvi.

Ljudski hemoglobin A je pripremljen iz ljudskih crvenih krvnih stanica zdravih donora.“
„Naši in vitro eksperimenti naveli su nas na sljedeće zaključke. Mobilni telefoni frekvencija 910 i 940 MHz utječu na hemoglobinsku sposobnost vezivanja molekula kisika (pokazali smo podatke i prikaze koji se odnose na reprezentativnih 940 MHz). Podaci koji se odnose na 910 MHz slični su 940 MHz (podaci nisu prikazani). Zapravo, hemoglobin zdravih ljudi izložen ovim frekvencijama vezuje manje molekula kisika u plućima i otpušta više molekula kisika u tkivima. Ova promjena u funkcionalnoj aktivnosti hemoglobina A događa se zbog promjena u tercijarnoj strukturi proteina pri 37 °C. (Izvor: Effects of mobile phone radiofrequency on the structure and function of the normal human hemoglobin)

„Apsorpcijski spektar hemoglobina u jednoj živoj netaknutoj crvenoj krvnoj stanici, izloženoj radiofrekvencijskim elektromagnetskim valovima od 900 MHz, bio je neinvazivno, na licu mjesta, u stvarnom vremenu mjeren korištenjem visokoosjetljivog brzog višekanalnog mikrospektrofotometrijskog sustava. I intenzitet apsorpcije i mjesto unutarstaničnog hemoglobina bili su izmijenjeni nakon što su eritrociti izloženi radiofrekvencijskim elektromagnetskim valovima gustoće snage od 5 mW/cm². Pokazalo se da ne samo da je koncentracija hemoglobina u živim crvenim krvnim stanicama opala, nego je i molekularna struktura hemoglobina izmijenjena djelovanjem radiofrekvencijskih elektromagnetskih valova. (Izvor: Instant Effects of Radiofrequency Electromagnetic Wave on Hemoglobin in Single Living Intact Red Blood Cell)

Kad je hemoglobin oštećen unutar živog organizma, on napušta membranu eritrocita i ulazi u krv. Organizam ga potom raščišćava, pa dolazi do njegovog pada u krvi. Kad je hemoglobin izvan živog organizma (u uzorku krvi u epruveti), efekt je prividno obrnut jer hemoglobin i ovdje napušta membrane eritrocita, ali ne dolazi do njegovog raščišćavanja kakvo se odvija unutar organizma, pa mu koncentracija u uzorku krvi raste. (Primjer.)

Iste simptome dokazano uzrokuje i elektromagnetsko zračenje frekvencije 10 GHz. (Izvor: Effects of 10 GHz MW exposure on hematological changes in Swiss albino mice and their modulation by Prunus domestica fruit extract)

Točna frekvencija izuzetno je važna jer i mali odmak od patogene frekvencije ponekad znači nestanak promatranih štetnih efekata:

„Pokazalo se [reference 2 – 5] da je zračenje milimetarskog područja (λ = 6 – 8 mm) [dakle, dijela milimetarskog spektra od 37,5 do 50 GHz] imalo [netermalni] utjecaj na vodenu otopinu hemoglobina dobivenog iz ljudskih eritrocita; došlo je do jačanja ili slabljenja veza između hema i globina. [Valovi frekvencija od 42,2 i 44,1 GHz su destabilizirali veze između hema i globina, a od 38,9 i 40,0 GHz su te veze jačali] Bilo je interesantno [ovom studijom] istražiti utjecaj kraćih valova na hemoglobin služeći se istom metodom.“
„Otkriveno je da je efekt zračenja milimetarskog područja pri valnim duljinama λ = 0,9 – 1,65 mm približno isti kao i pri λ = 6 – 8 mm.“ „Također je zanimljiva promjena smjera efekta pri jednoj od [testiranih] valnih duljina: pri λ = 1,13 mm [265,3 GHz] izloženost je dovela do pada stabilnosti veze između hema i globina, dok je pri ostalim [testiranim] valnim duljinama [ od 0,9, 1,58 i 1,65 mm] došlo do povećanja stabilnosti ovih veza. (Izvor: The possible role of water in transfer of millimeter range radiation to biological objects, moskovska Biofizika na ruskom, br. 3, 1979., str. 513 - 518)

Ova studija iz SSSR-a s kraja 70-ih je vrlo važna jer je ukazala na veliku vjerojatnost da milimetarski valovi na biološke objekte mogu utjecati posredno preko ozračene vode s kojom su ti biološki objekti u interakciji. Naime, milimetarski valovi uglavnom ne prodiru daleko kroz vodu, odnosno kroz žive organizme koji su načinjeni od vode. Samo negdje između 0,1 i 10 % zračenja uspješno prodire kroz kožu do većih žila u potkoži. (Izvor: Millimeter-wave interactions with the human body: state of knowledge and recent advances) No usprkos tome, dokazano je kako milimetarski valovi izazivaju mjerljive promjene u organizmu.

U Rusiji se milimetarsko elektromagnetsko zračenje niskog intenziteta i točno određenih valnih duljina - npr. 4,9 mm (60.12 GHz), 5,6 mm (53.33 GHz) i 7,1 mm (42.19 GHz) – koristi za korigiranje određenih nepovoljnih zdravstvenih stanja, što predstavlja potpuno novu granu medicine. Lijek u pravilu u prevelikoj dozi postaje otrov, pa se prilikom takvog liječenja vodi računa o vremenu izloženosti zračenju koje se obično računa u minutama. Npr., ranije smo vidjeli da mikrovalovi frekvencije od 42,2 GHz destabiliziraju veze između hema i globina i utječu na osmotsku otpornost membrana eritrocita, a terapija milimetarskim valovima, koja koristi i tu frekvenciju, uspješno rješava upravo problem agregacije (nakupljanja i sljepljivanja) eritrocita u venulama. (Izvor: Low-intensity Millimeter Waves in Biology and Medicine). Na Zapadu je, pak, ovakvo liječenje potisnuto jer dokazuje da neionizirajuće elektromagnetsko zračenje niskog intenziteta nepobitno utječe na naše zdravlje, a da odabir nepovoljnih frekvencija (kod stalne izloženosti vjerojatno svih frekvencija) može djelovati razorno na čitav živi svijet.


d) Utjecaj elektromagnetskog zračenja na morfologiju eritrocita#

Za šire mase možda i najuvjerljivija potvrda o utjecaju elektromagnetskog zračenja na crvena krvna zrnca dolazi iz studije objavljene 2015. godine (Human short-term exposure to cell phone radiation causes changes in blood cell morphology). Prilikom izlaganja deset dobrovoljaca elektromagnetskom zračenju iz mobilnih telefona, pod mikroskopom su zabilježene strahovito velike morfološke promjene eritrocita (promjene oblika). Nakon 45 minuta nošenja mobilnog uređaja u ruksaku u pripravnom modu (dok mobitel očekuje poziv), crvene krvne stanice su se kod 9 od 10 testiranih osoba u većoj ili manjoj mjeri slijepile uz pojavu tzv. „rouleauxa odnosno formacije koja podsjeća na „rolice“ kovanica (vidjeti sliku ispod). Nakon 45 minuta aktivnog rada na mobilnom uređaju, dolazi do razbijanja ove formacije, ali eritrociti ostaju ljepljivi te se pojedinačno deformiraju u oblik nazubljenog čepa od boce. Takve oboljele crvene krvne stanice sa šiljcima nazivaju se ehinociti. Ehinociti se formiraju, između ostalog, i zbog oksidativnog stresa koji dovodi do promjena u membranskim lipidima i proteinima. (Izvor: Red blood cell storage: the story so far)

„Nekoliko studija je izvijestilo da izloženost elektromagnetskom polju izaziva oksidativni stres u mnogim tkivima tijela. Zna se da izlaganje elektromagnetskom polju povećava koncentraciju i sljedivost slobodnih radikala i može utjecati na rekombinaciju para radikala.“ (Izvor: Effects of electromagnetic fields exposure on the antioxidant defense system)

SLIKA#

(Izvor: Human short-term exposure to cell phone radiation causes changes in blood cell morphology)

Slike iznad su primjer morfoloških promjena eritrocita koje nastupaju uslijed izloženosti zračenju mobilnih telefona - lijevo su zdravi eritrociti, u sredini su slijepljeni eritrociti u „rouleaux” formaciji, a desno su eritrociti ehinocitnog oblika. Kako im se povećava stupanj deformiranosti, tako im se smanjuju elastičnost membrane i sposobnost promjene oblika prilikom provlačenja kroz uske kapilarne prolaze.

Elastičnost membrane crvenih krvnih stanica je kritičan fiziološki indeks, jer crvena krvna stanica treba visoku elastičnost kako bi vršila svoju funkciju prenositeljice plinova u mikrocirkulaciji. (...) Visoko deformabilan oblik diskocita postaje sve krući i krući i konačno potpuno rigidan kako prolazi kroz različite faze od diskocita do sferocita. (...) Vrijednost SF za oblik diskocita je najniža i povećava se progresivno s fazama I, II i III stomatocitoze i ehinocitoze, a doseže maksimum kod sfero-stomatocitnog i sfero-ehinocitnog oblika. Razvoj SF vrijednosti se, prema tome, može koristiti kao indikator deformabilnosti za vrijeme SDE (stomatocit-diskocit-ehinocit) transformacije, i kao takav, CG-RBC model [model krupnozrnaste membrane crvene krvne stanice] ima jak potencijal za točno predviđanje deformabilnosti crvenih krvnih stanica u različitim SDE fazama.“ (Izvor: A coarse-grained red blood cell membrane model to study stomatocyte-discocyte-echinocyte morphologies)

SLIKA#

VAŽNO! Stomatocit, diskocit i ehinocit su nazivi za različite oblike eritrocita (drugi naziv za eritrocite je crvene krvne stanice). Diskociti su eritrociti normalnog, spljoštenog oblika koji je u središnjem dijelu udubljen s obje strane, kako je prikazano na slici iznad. Stomatociti su izdeformirani eritrociti koji s jedne strane gube udubljenje, pa poprimaju oblik šalice. Ehinociti su izdeformirani eritrociti koji po cijeloj svojoj membrani razvijaju udubljenja/udoline i uzvišenja koja završavaju šiljcima/vrhovima. Kako se sve više deformiraju, oba oblika postaju sve okrugliji i neelastičniji i na kraju postaju sfero-stomatociti i sfero-ehinociti. Djelovanjem elektromagnetskog zračenja iz mobilnih telefona, prema dosadašnjim zapažanjima, nastaju samo ehinociti.

„Rezultati su u skladu s eksperimentalno uočenom krućom prirodom stomatocita i ehinocita u usporedbi sa zdravim diskocitima pri eksperimentalno determiniranim membranskim karakterisitkama....“ (Izvor: Deformation behaviour of stomatocyte, discocyte and echinocyte red blood cell morphologies during optical tweezers stretching)

Dakle, kad eritrociti izgube najelastičniji oblik diskocita i poprime slabo elastičan ehinocitni oblik, više ne mogu obavljati svoju zadaću onako kako bi trebali.

Ranije smo vidjeli da elektromagnetsko zračenje frekvencija od oko 900 MHz mijenja strukturu hemoglobina na način da mu smanjuje afinitet prema kisiku, što dovodi do oslabljene apsorpcije kisika u plućima (kao kod korone). Međutim, ako mikrovalno zračenje neke druge frekvencije ne djeluje direktno na molekule hemoglobina, ali izaziva oksidativni stres, nastali ehinociti će imati povećan afinitet prema kisiku što će izazvati problem s otpuštanjem kisika u stanicama i tkivima:

Uočeno je da ehinocite muči neefektivno otpuštanje kisika u hipoksičnom okruženju, a također ih muči i značajna razina degradacije hemoglobina. Povećani afinitet hemoglobina prema kisiku kod ehinocita mogao bi biti štetan uzevši u obzir da pri (...) smanjenoj napetosti kisika prisutnoj u tkivima otpuštanje kisika iz ehinocitičnih crvenih krvnih stanica može biti nepotpuno.“ (Changes in hemoglobin–oxygen affinity with shape variations of red blood cells)

Izdeformirani eritrociti – ehinociti, izloženi elektromagnetskom zračenju određenih frekvencija, imaju degradiran hemoglobin koji na sebe kisik vezuje ili prejako, pa dolazi do hipoksije (smanjene količine kisika u stanicama i tkivima) zbog otežanog otpuštanja (kisika), ili preslabo, pa dolazi do hipoksemije (smanjene razine kisika u krvi, kao kod korone) zbog preslabe apsorpcije u plućima. Kruti ehinociti na višem stupnju izdeformiranosti teže prolaze kroz kapilare, pa se gomilaju, što dodatno pridonosi hipoksiji. A kako elektromagnetsko zračenje sljepljuje eritrocite (možda uslijed magnetiziranja željeza u hemoglobinu), tako je otežano i prikupljanje kisika u plućima i otpuštanje kisika na destinaciji, što pridonosi i hipoksiji i hipoksemiji.

Još je 1979. Gabovič sa suradnicima otkrio da elektromagnetsko zračenje frekvencije 2375 MHz i gustoće snage od 0,1 mW/cm² kod štakora uzrokuje 7,7 % smanjeno iskorištavanje kisika. (Microwaving our planet)

Nažalost, ovo nije kraj priče. Kad su osjetljivi pojedinci izloženi jačem elektromagnetskom zračenju, kakvo dopire iz „pametnih“ brojila i kakvo može biti emitirano iz baznih stanica, u njihovoj krvi dolazi do razaranja membrana eritrocita:

SLIKA#

Lijevi uzorak po svemu pripada osobi s najvećom osjetljivošću. (izvor: dokumentarac 5G apokalipsa - događaj izumiranja)

5G tehnologijom usmjereno zračenje - ako je dovoljnog intenziteta - može na ovaj način dovesti do gušenja pojedinaca koji su najosjetljiviji na elektromagnetsko zračenje. Iz primjera iznad je jasno da svi ljudi nisu podjednako osjetljivi na elektromagnetsko zagađenje, i dok kod jednih ne dolazi do odmah vidljivih promjena, kod drugih dolazi do propadanja krvi.


e) Hiperosjetljivost na elektromagnetsko zračenje#

Hiperosjetljivost na elektromagnetsko zračenje je stvarna pojava, a jedan od prijavljivanih simptoma je „nedostatak zraka“ i poremećen okus i njuh (izvor: Development and evaluation of an electromagnetic hypersensitivity questionnaire for Japanese people) - kao i kod COVID-a-19.

Telekomunikacijske korporacije su nadležne institucije korumpirale do te mjere da bez ikakvog srama ignoriraju preko 50 godina znanosti i tisuće znanstvenih studija koje su dokazale da elektromagnetska zračenja niskog intenziteta uzrokuju biološke promjene svih vrsta, kod jednostaničnih i višestaničnih organizama. Paraznanstvene snage telekomunikacijske industrije drljaju besmislene i nelogične kontraznanstvene studije, a korumpirane institucije tim podvalama daju prednost pred svim istinitim dokazima iz nezavisnih izvora. Službena pjesmica koju redovito pjevaju putem svojih medija (u višeglasju s publikom) je da ništa nije dokazano, sve je kontradiktorno i ništa nije štetno! A dokazano je, i štetno je. Jako štetno.

Znanstvena istraživanja prije procvata mobilne telefonije i „znanosti“ pod pokroviteljstvom telekomunikacijskih korporacija bila su uglavnom dosljedna i bez kontradiktornosti, suprotno onome u što nas uvjeravaju danas. (Primjer jedne vrijedne kolekcije znanstvenih istraživanja iz SSSR-a iz 60-ih i s početka 70-ih na engleskom jeziku: Biological effects of radiofrequency electromagnetic fields, 1974.). Ne postoji niti jedan jedini simptom gripe/korone koji ne može proizvesti elektromagnetsko zračenje dovoljno jakog intenziteta.

„Bili smo zabrinuti zbog efekata kod dulje izloženosti relativno niskim voltažama [elektromagnetskih polja] supervisokih frekvencija na mentalno i somatsko stanje ljudi. Proučavali smo 365 muškaraca koji rade s generatorima supervisokih frekvencija u decimetarskom [0,3 – 3 GHz] i centimetarskom [3 - 30 GHz] valnom pojasu.“
Samo jedna trećina (32 %) pregledanih nije imala pritužbi; odsustvo promjena na unutarnjim organima utvrđeno je kod samo 12,6 %.“
„(...) Kod 20 slučajeva zabilježena je perzistentna subfebrilna temperatura i većina njih nije bila svjesna da ima povišenu temperaturu, a brojni temeljiti klinički pregledi nisu uspjeli pronaći izvor infekcije. Elektrotermometrija simetričnih točaka na tijelu izvedena na 51 pacijentu kronično izloženom poljima supervisokih frekvencija otkrila je termoasimetriju kod 44 slučaja (od 0,8 do 1° kod 12 slučajeva, do 2° kod 27 i preko 2° kod 5). Četiri pacijenta su također pokazivala značajno nižu temperaturu stopala (do 22,3°).“
„Četiri pacijenta su se žalila na epizode palpitacija s glavoboljom, nagla povišenja temperature, obilno znojenje, osjećaj boli u području srca i osjećaj straha. Napadaji koje smo promatrali trajali su od nekoliko minuta do 2 sata.“
Utvrdili smo astenične simptome [simptome slabosti] kod 21 pacijenta. Pacijenti su se žalili na razdražljivost, potrebu za plakanjem, sklonost umoru, želju za spavanjem za vrijeme dana, nedostatak interesa zbog gubitka koncentracije, probleme u obitelji ili s omiljenim aktivnostima u slobodno vrijeme. Neki pacijenti su prestali pohađati satove u noćnom institutu zbog toga što im se pamćenje pogoršalo, bilo im je teško usvojiti materijal, patili su od glavobolja koje su razvili zbog mentalnog naprezanja. Neugodan „nalet krvi“ u glavu i osjećaj vrućice prijavilo je 17 od ovih pacijenata. (...)“
„Neki pojedinci koji su se nosili dobro sa svojim poslom pokazivali su psihopatološke simptome: hipnagoške [na granici budnosti i sna] i jednostavne vizualne i auditorne halucinacije kod 5 slučajeva; paresteziju [poremećeni osjet], cenestopatske [tiču se osjećaja nelokalizirane boli], vestibularne [tiču se unutarnjeg uha], psihosenzorne [tiču se interpretacije osjetilnih podražaja, npr. okusa i mirisa] poremećaje kod 6; opsesivne simptome kod 5. Svi su inzistirali da su se ovi poremećaji pojavili u posljednje 2 do 3 godine; (...) Devet ljudi je prijavilo česte i neutemeljene pojave anksioznosti, smanjenog afekta ili „potpune apatije prema svemu.“ (Izvor: Effects of superhigh frequency fields on neuropsychic functions of man, 1975.)

U okolnostima kad je životni prostor bio uglavnom čist od elektromagnetskog zračenja i kad su ljudi bili zdravi, ovakva patološka stanja su strahovito odskala i bila lako uočljiva. Pitanje je, postoje li više u Zapadnim zemljama ljudi u normalnom psihičkofizičkom stanju? Vjerojatno ste i Vi koji čitate pogođeni određenim stupnjem psihičkih poteškoća, poput „mentalne magle“, problema s koncentracijom, sve slabijeg pamćenja (ako ste mlađi), razdražljivosti, kroničnog umora, pospanosti, sve većih problema sa spavanjem i sl.

Slijedi jedan zanimljiv neznanstveni citat s početka elektromagnetskog armagedona, iz druge polovice 90-ih godina:

Pojedinci koji žive unutar 100 metara od bilo koje vrste objekata za bežičnu tehnologiju uobičajeno prijavljuju simptome poput vrtoglavice, mučnine, gubitka pamćenja, nemogućnosti koncentracije, razdražljivosti, povišenog krvnog tlaka, neobičnog pritiska iza očnih jabučica, bolova u zglobovima koji sele po tijelu, bolova u tabanima, visokih tonova u ušima, svrbljivog sistemskog osipa, pa čak i unutarnjeg krvarenja – sve simptomi radiovalne bolesti. [Još je 60-ih i 70-ih godina utvrđeno da su radiovalna i mikrovalna bolest stvarnost, a danas samo što ih ne etiketiraju kao teoriju zavjere.] Klinike prijavljuju da se odmah poveća pojava respiratornih bolesti: bronhitisa, gripe, upale pluća i astme za vrijeme prvih tjedana nakon pokretanja baznih stanica, a bolnice postanu preplavljene.“

TABLICA#

(Izvor.)

U suvremenom elektromagnetskom moru koje nas sve polako i sigurno ubija više nemamo čistu situaciju kao u ovom primjeru – na samom početku, 90-ih – kad su instalirane prve bazne stanice. Nesvjesni prate kako djevojčice sve ranije i ranije spolno sazrijevaju, kako se povećava stopa stradalih od kardiovaskularnih i neuroloških problema, karcinoma, problema sa štitnjačom, s neplodnošću itd., i čude se, a kontraobavještajne medijske organizacije im serviraju što su uzroci, a što teorije zavjere. Mnogi kronično pate od iznad nabrojanih simptoma i žive u uvjerenju da je njihovo stanje normalno. Kao žabe u loncu vode koje se žive kuhaju.

SAD i SSSR su još 70-ih razmijenili na tisuće znanstvenih radova i mnogo prije trenutka kad su prve bazne stanice za mobilnu telefoniju puštene u pogon, vladari su u rukama imali sve informacije o pogubnosti elektromagnetskog zračenja. Ništa se u proteklih 25 godina nije dogodilo i ne događa u neznanju.

Za daljnje informacije o elektromagnetskoj hiperosjetljivosti, možete krenuti od sljedećeg dokumenta: (LINK)


f) Bakterije – pravi ubojice#

Kako smo već vidjeli, od samog početka „pandemije“ ljudi „pozitivni“ na SARS-CoV-2 uglavnom nisu testirani na viruse gripe, zbog čega imamo nagli pad gripe na službenim grafovima kad počinje korona (vidjeti točku 6.) i vrlo malu smrtnost od gripe ove godine u europskim zemljama. Isto tako, obdukcije umrlih s koronom su izvođene izuzetno rijetko, a umrli uglavnom nisu testirani na ostale poznate patogene respiratorne mikroorganizme (o čemu su također već izneseni dokazi u točki 6.).

Kontraznanstvene studije tradicionalno zaglušuju znanstvenu istinu, u ovom slučaju izvještavajući o rezultatima nepouzdanih rRT-PCR testova koji su tragali za genetičkim materijalom nekoliko vrsta bakterija kod živih pacijenata. Iz pluća preminulih s koronom nisu pravljeni iscrpni testovi s ciljem rasvjetljavanja važnih nepoznanica, a samo su u rijetkim slučajevima provođena bilo kakva testiranja na umrlima (osim rRT-PCR testova koji osiguravaju nastavak prijevare, a o čemu će tek biti govora). U preglednoj studiji iz kolovoza 2020. autori zaključuju sljedeće:

„Prevalencija koinfekcija varirala je među pacijentima s COVID-om-19 u različitim studijama, međutim, ona bi mogla biti do 50 % među nepreživjelima. Ko-patogeni su uključivali bakterije, kao što su Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumonia, Legionella pneumophila i Acinetobacter baumannii“ (Izvor: Co-infections among patients with COVID-19: The need for combination therapy with non-anti-SARS-CoV-2 agents?)

Autori pišu o 50 % koinfekcija kod umrlih (što je mnogo, ali nije istinito) temeljem jedne gotovo unikatne i kvalitetne kineske studije. Kinezi su nam u tom svom znanstvenom radu otkrili jednu od najvažnijih informacija o COVID-u-19: 100 % umrlih s koronom imalo je razvijenu sepsu – stanje u kojem organizam na tešku infekciju odgovara toliko silovito da nanosi oštećenja vlastitim tkivima i organima što dovodi do stanja šoka i zatajenja organa. (Izvor: Clinical course and risk factors for mortality of adult inpatients with COVID-19 in Wuhan, China: a retrospective cohort study). COVID-19 je, dakle, sepsa. (Važno je istaknuti da je već skoro službeni stav da je COVID-19 zapravo sepsa.)

Kako živimo u vremenima epskih obmana, tako je dio znanosti koji je neophodan za preživljavanje malog čovjeka pod stalnim napadom kontraznanstvenika koji neumorno štancaju kontraznanstvenu pseudoargumentaciju. Njihovi uspješni nasrtaji su ono što je omogućilo ovu veliku predstavu. Jedna takva kontraznanstvena rabota iz 2018. godine, kojoj su autori provakseri, iznosi sljedeće:

„Do 42 % prezentacija sepse ima negativne rezultate kulture, što sugerira nebakterijski uzrok. Usprkos ovome, dijagnoze virusnih sepsi su još uvijek vrlo rijetke.“ (Izvor: Epidemiology and Immune Pathogenesis of Viral Sepsis)

Već desetak godina (ili malo više) gradi se priča o virusnim sepsama, mijenjaju se definicije i sl., kako bi upravo sada bilo moguće lagati da je sepsu kod korone uzrokovao SARS-koronavirus samostalno. Zašto je iznad citirana tvrdnja kontraznanstvena besmislica, vidjeti ćemo iz sljedećeg rada:

„Za uspostavu dijagnoze akutne infekcije mogu biti korišteni mnogi testovi; dijagnostički test koji je najčešće povezan s bakterijskim sepsama je kultura krvi [hemokultura] . Bakterijske infekcije krvi su česte u sepsi, ali bakteremija [infekcija krvi] nije isto što i sepsa. Zapravo, samo 38 – 69 % pacijenata sa sepsom ima bakterijsku infekciju krvi. Većina pacijenata s akutnim bakterijskim infekcijama ima nesistematske lokalne infekcije koje nisu napale krvotok, a najčešća lokacija su pluća. Čak i PCR za detekciju patogena direktno iz krvi te sekvencioniranje sljedeće generacije redovito vraćaju negativne rezultate kod pacijenata za koje liječnici prosude da imaju infekciju...“ (Izvor: Diagnosis of bacterial sepsis: why are tests for bacteremia not sufficient?)

Dakle, to što su rezultati standardnih testova negativni apsolutno ne mora značiti da negdje u organizmu ne postoji teška lokalizirana bakterijska infekcija koju organizam tako dobro drži pod kontrolom da u krvotok uopće ne dospijevaju ni cijele bakterije koje bi trebalo potvrditi hemokulturom, ni genetički materijal bakterija kojeg bi mogao detektirati PCR test. Takve teške nesistematske infekcije mogu izazvati sepsu, a da u krvotoku živih pacijenata uopće nema bakterija!

Ali to nije sve! Prije samo 10 godina, ovo su bile riječi specijalista za sepse, dr. Kevina Traceyja sa Instituta Feinstein za medicinska istraživanja u New Yorku:

„U tom trenutku, čak i ako iskorijenite bakteriju, što smo u stanju učiniti u većini slučajeva, oštećenja se nastavljaju širiti zbog toksične reakcije koja je pokrenuta“, kaže Tracey, koji je pomogao voditi susret međunarodnih eksperata za sepse prošlog tjedna kojim je formirana „Globalna alijansa za sepse“ kako bi se potaknula agresivnija njega. (...)

Najraniji simptomi kod nekoga s infekcijom tko klizi u sepsu su neodređeni: pacijent postaje konfuzan, doživljava „nedostatak zraka“, ima ubrzane otkucaje, pada mu krvni tlak i postaje slab.“ (...)

[Komentar: sve su ovo redom ozbiljni simptomi COVID-a-19 (link)]

Cilj alijanse je: započeti s antibioticima i intravenoznim tekućinama unutar jednog sata od sumnje na sepsu, kako bi se spriječio šok i nizak krvni tlak.

(Link)

Vidimo da negativni rezultati kulture nipošto ne sugeriraju nebakterijski uzrok, kako fantaziraju ranije citirani kontraznanstvenici-provakseri, a zato što (1) infekcija može biti nesistematska i lokalizirana u nekom organu pa bakteriju nije moguće detektirati standardnim testovima, i (2) zato što je bakterija koja je izazvala upalu možda već pobijeđena, a sepsa divlja dalje jer je organizam odavno izgubio kontrolu.

Praktički donedavno, liječnici su sepse vezivali isključivo uz bakterije. Bakterije dokazano dovode do sepse i njihovo uništavanje eliminira ili slabi razmjer sepse. Mogu li virusi izazvati sepsu? Možda. Viruse službenim liječenjem nije moguće ekspresno eliminirati kao bakterije pa nemamo direktan dokaz. Imamo samo hipoteze koje u cijelosti ovise o pretpostavci da prije progresa sepse u organizmu nije bilo drugih patogenih mikroorganizama. Koinfekciju jednom od velikog broja mogućih patogenih bakterija, gljivica i parazita nije moguće dokazati PCR testovima koji su „pretprogramirani“ što točno mogu pronaći i koji redovito daju lažne „negativne“ rezultate. A kultura krvi, kako smo vidjeli, ne mora biti pozitivna ako je teška infekcija negdje lokalizirana.

Kontraznanost je proteklih godina istinu o ovom kritično važnom pitanju potpuno zamutila i danas osigurala cvjetanje fantazije da sepsu, koja je prisutna kod 100 % umrlih s COVID-om-19, zapravo samostalno izaziva SARS-koronavirus. U to su danas uvjereni svi, a upravo je to temeljna laž na kojoj se zasniva kompletna prijevara! Nije moguće dovoljno naglasiti koliko je pitanje sepse važno! Kontraznanost ignorira ili marginalizira rijetke studije koje su se drznule proučiti koliko je umrlih s koronom u sebi imalo patogene respiratorne bakterije – dokazano kulturom stanica!

Vratimo se natrag na vrijednu Kinesku studiju iz ožujka 2020.:

„Dijagnoza sekundarne infekcije uspostavljena je kad su pacijenti pokazivali kliničke simptome ili znakove upale pluća ili bakteremije [bakterija u krvi], a pozitivna kultura novog patogena [bakterije] dobivena je iz uzoraka iz donjeg respiracijskog trakta (kvalificiranog sputuma [iskašljaja koji je zadovoljavajuće kvalitete], endotrahealnog aspirata [sadržaja usisanog pomoću katetera kod intubiranih pacijenata (na respiratoru)] ili bronhoalveolarnog lavata [sadržaja dobivenog ispiranjem fiziološkom otopinom inficiranog segmenta pluća pomoću fleksibilnog bronhoskopa]) ili krvnih uzoraka nakon ulaska u bolnicu.“

Znanstvenici iz Kine su dokazali da je od svih pacijenata s koronom, kojih je bilo 191, sekundarno bakterijama bilo zaraženo 15 % ili 28 pacijenata. Od tih 28 inficiranih bakterijama s koronom, umrlo je 27 ili 96,4 %!!! Od preostalih s koronom, kojih je 163, preminulo je također još 27 ili samo 16,6 %! Ponovimo još jednom: od pacijenata s koronom kojima je kvalitetnim testovima potvrđena bakterijska infekcija umrlo je 96,4 %, a od pacijenata s koronom kojima nije utvrđena bakterijska infekcija umrlo je 16,6 %! I svih 54 umrlo je od sepse! Postavlja se pitanje, koliki broj od preminulih bez potvrđenih bakterijskih infekcija zapravo ipak jest negdje imao „mikrolokaliziranu“ bakterijsku infekciju koju liječnici i testovi nisu ulovili? Bakterije su nepobitno bile garancija smrtnog ishoda, a genetički materijal koronavirusa, utvrđen PCR testom, bez bakterija i nije bio tako opasan. S obzirom na činjenicu da je praktički do jučer u medicini sepsa bila posljedica rada bakterija, postoji velika šansa da su svi od reda umrli od bakterijske sepse.

Ovakvo kompetentno odrađeno znanstveno istraživanje svjetski kontraznanstvenici neće izdvojiti kvalitetom iznad imbecilnih neznanstvnih istraživanja u kojima netko korumpiran ili nesposoban negdje u Americi ili Europi nekome pročačka nos i PCR testom dobije tko zna kakve nesuvisle rezultate o prisutnosti bakterija.


Chlamydia pneumoniae znanstveno dokazano kod životinja dovodi do aterosklerotične arterijske bolesti. (Izvor: De Novo Induction of Atherosclerosis by Chlamydia pneumoniae in a Rabbit Model). S obzirom na veliki broj istraživanja, znanost će uskoro bez dvojbe potvrditi isto i za ljude. S druge strane, već je dokazano da kod ljudi ova bakterija stimulira trombogenezu (stvaranje krvnih ugrušaka):

„Prethodne studije su pokazale da infekcija endotelnih stanica [stanica koje oblažu unutrašnjost krvnih žila] Chlamydijom pneumoniae stimulira jezgreni put pretvorbe signala faktora-κB [proteinskog kompleksa koji regulira upalne procese i stvaranje tromba/ugrušaka], što inducira četverostruko povećanje tkivnog faktora i stimulira ekspresiju inhibitora 1 aktivatora [supstance koja zaustavlja aktivator] plasminogena [plasminogen je enzim koji razgrađuje fibrinske krvne ugruške], što rezultira povećanom lokalnom trombogeničnošću. Povrh toga, razine fibrinogena [glikoproteinskog kompleksa kojeg enzimi konvertiraju u fibrin od kojeg nastaju ugrušci] u plazmi [tekućem dijelu krvi] su povišene kod pacijenata s kroničnim infekcijama C. pneumoniae i opadaju nakon antimikrobnog liječenja.“ (Izvor: Chlamydia pneumoniae Serology Is Associated With Thrombosis-Related but Not With Plaque-Related Microembolization During Carotid Endarterectomy)

Sljedeća studija se osvrće na veliki broj kliničkih slučajeva koje su pokazale kako i Mycoplasma pneumoniae također stimulira nastanak ugrušaka:

„Ovom preglednom studijom je predloženo da vanplućne manifestacije zbog infekcije Mycoplasmom pneumoniae mogu biti klasificirane u tri kategorije: (...), i treća je tip vaskularne okluzije [začepljenja žile] kod koje ulogu moraju igrati vaskulitis i/ili tromboza izazvani bakterijom, sa ili bez sistemskog hiperkoagulabilnog stanja.“ (Izvor: Pathogenesis of extrapulmonary manifestations of Mycoplasma pneumoniae infection with special reference to pneumonia)

Koje još bakterije mogu izazvati stvaranje mikrougrušaka u malim arterijama i venama pluća a da znanost još uvijek niti ne pozna ovakvo njihovo patogeno djelovanje?

U Italiji je provedeno istraživanje o učestalosti trombocitno-fibrinske tromboze samo kod umrlih s koronom. Istraživanje je obuhvatilo umrle kod kojih je nekompetentno molekularnim PCR testovima prilikom ulaska u bolnicu utvrđeno odsustvo učestalih virusnih i bakterijskih respiratornih infekcija:

Trombocitno-fibrinska tromboza u malim arterijama (<1 mm promjera) otkrivena je kod 33 slučaja (87 %).“

„Četiri pacijenta (11 %) imala su također i bakterijske apscese... Pretpostavljeno je da su se apscesi formirali nakon ulaska u bolnicu.“ (Izvor: Pulmonary post-mortem findings in a series of COVID-19 cases from northern Italy: a two-centre descriptive study)

Sljedeće studije su dokazale istu stvar, u većoj ili manjoj mjeri ovisno o tome koliko je lažnih dijagnoza bilo uključeno u istraživanje:

Confirmation of the high cumulative incidence of thrombotic complications in critically ill ICU patients with COVID-19: An updated analysis)
High risk of thrombosis in patients with severe SARS-CoV-2 infection: a multicenter prospective cohort study
Venous and arterial thromboembolic complications in COVID-19 patients admitted to an academic hospital in Milan, Italy
Incidence of venous thromboembolism in hospitalized patients with COVID‐19
High incidence of venous thromboembolic events in anticoagulated severe COVID‐19 patients

Dakle, gotovo svi umrli su imali trombozu, a trombozu uzrokuju i Chlamydia pneumoniae i Mycoplasma pneumoniae. Zbog protuznanstvenog djelovanja WHO-a i mjera sprječavanja bavljenja znanošću (slabog testiranja i otežavanja provođenja obdukcija), znanost danas nema kvalitetne studije o tome kolika je bila koinfekcija ovim i drugim bakterijama za vrijeme korone. U vrijeme prvog SARS-a 2003. godine, kad nisu manijakalno lagali i provodili teror nad svima kao danas, zaraženi SARS-om (ne umrli!) su bili akutno ili neposredno inficirani Chlamydijom pneumoniae (Chlamydophilia je drugi naziv) u 30 % slučajeva! Još jednom: 30 % svih sa SARS-om je bilo zaraženo ovom bakterijom! A 9 % svih sa SARS-om bilo je zaraženo Mycoplasmom pneumoniae! (Izvor: Risk of ruling out severe acute respiratory syndrome by ruling in another diagnosis: Variable incidence of atypical bacteria coinfection based on diagnostic assays)

Sljedeće su riječi indijskog znanstvenika Jaideepa Dogre, koji se ranije profesionalno bavio ulogom gram-negativne bakterije Chlamydije pneumoniae u razvoju koronarne arterijske bolesti:

„Kad COVID-19 koegzistira s patogenom bakterijom Chlamydijom pneumoniae, visoko infektivna, ali jednostavna bolest nalik gripi, postaje opasna po život.“ „Chlamydia pneumoniae je prisutna kod mnogih srčanih bolesnika i pacijenata s drugim komorbitetima poput dijabetesa.“ [Dakle, upravo kod skupine koja je najteže pogođena koronom!!!] „Kad COVID-19 napadne, koeficijent imuniteta ode izvan kontrole i u plućnim arterijama počinje proces krvne koagulacije, što dovodi do srčanog aresta (infarkta miokarda 2. tipa) ili smanjene perfuzije [opskrbe krvlju] pluća, gdje bolesnik podlegne dvostrukom virusnom i bakterijskom napadu.“ „Ova patogena bakterija ima tendenciju aktivirati se i uzrokovati arterijsku trombozu (koagulopatiju).“ „Italija je provela autopsijsko istraživanje nad 38 subjekata preminulih od COVID-a-19 u dvije bolnice.“ [Ta talijanska studija je spomenuta iznad.] „Utvrđena je prisutnost trombocitno-fibrinske tromboze u malim plućnim arterijama. Ona se uklapa u klinički kontekst „koagulopatije“ i bila je prisutna kod većine tih bolesnika (kod 33 od 38).“ Chlamydia pneumonie „uzrokuje infekcije donjih i gornjih dišnih puteva kod ljudi, a bila je implicirana u etiologiji/patogenezi blokada arterija.“Azitromicin [Sumamed] se koristio protiv Chlamydije pneumoniae, a iskorjenjivanjem ove bakterije, lijek pomaže pacijentima s COVID-om-19.“ (Izvor)

Vjerojatno se sjećate kako je na početku „pandemije“ otkriveno da naš Sumamed liječi koronu, što su onda s vremenom medijski kontraobavještajci i kontraznanstvenici predstavili kao dezinformaciju i potisnuli izvan percepcije javnosti. (LINK.) Prema svemu iznad ispisanom, Sumamed/azitromicin je zaista liječio COVID-19 ako je bio primijenjen pravodobno, kako su inzistirali francuski znanstvenici i liječnici (izvor: Early treatment of COVID-19 patients with hydroxychloroquine and azithromycin: A retrospective analysis of 1061 cases in Marseille, France) i to ne djelujući protiv tzv. „koronavirusa“ koji je samostalno možda potpuno bezopasan, već protiv glavnog izvora pakla kod najteže pogođenih – protiv bakterija koje su najugroženije dovodile do sepse! Kad su bakterije eliminirane, sepsa se nije razvijala do smrtonosnog oblika i ljudi nisu umirali. (Prisjetite se unikatne iznad obrađene kineske studije koja je utvrdila da 96,4 % inficiranih bakterijama s koronom umire!)

Međutim, ovo zapravo ne bi trebalo biti ništa iznenađujuće s obzirom na činjenicu da i kod gripe uglavnom zapravo bakterije razaraju pluća oboljelih, što je već spomenuto ranije, u točki 6. Tzv. „koronavirus“ odradi svoj dio posla, a bakterija ubija! I kod gripe liječnici administriraju jake antibiotike poput Sumameda kad ljudi obolijevaju od jakih upala pluća. Sumamed je mogao spasiti živote velikog broja umrlih s koronom, ali ne sve jer su pluća razarale i bakterije otporne na Sumamed. Djelotvorni lijekovi protiv „korone“ su nažalost i apsolutno djelotvorni protiv ove globalističke zavjere, pa su svi od reda obezvrijeđeni i otpisani.


Zacijelo se pitate kakve veze imaju bakterije i ostali mikroorganizmi, koji su bili i još uvijek jesu razlika između života i smrti kod ljudi s koronom, s elektromagnetskim zračenjem? Odgovor je jednostavan: elektromagnetska zračenja znanstveno dokazano utječu na aktivnost i umnožavanje patogenih jednostaničnih mikroorganizama! Slijede primjeri navedeni u preglednoj studiji izrađenoj 1998.:

„Grundler i koautori [1977., 1982., 1988.] izvijestili su da brzina rasta kvasca (gljivice) Saccharomyces cerevisiae može biti ili povećana do 15 % ili smanjena do 29 % pomoću milimetarskih valova određenih frekvencija unutar pojasa od 41,8 – 42,0 GHz. (...) Prema nedavnim opservacijama [Grundler i Kaiser, 1992.], efekt približno iste magnitude proizvodi polje intenziteta od 5 pW/cm² do 10 mW/cm² [0,000005 - 10000 µW/cm²] (uz modulaciju od 8 kHz).“

„Dardanoni i koautori [1985.] su opazili o frekvenciji i modulaciji zavisne utjecaje na rast gljivice Candide albicans. Milimetarski valovi frekvencije modulacije od 1 kHz smanjili su brzinu rasta za oko 15 % pri 72 GHz, ali ne i pri 71,8 ili 72,2 GHz. Trosatno zračenje kontinuiranim valovima pri 72 GHz imalo je suprotan efekt, odnosno povećalo je brzinu rasta za oko 25 % u odnosu na lažno ozračenu kontrolnu skupinu. Zabilježena je zapanjujuća varijabilnost rezultata koja bi mogla biti rezultat staničnih subpopulacija različitih osjetljivosti.“

Očigledno je koliko je važna točna frekvencija pri dokazivanju štetnih efekata – mali odmak i štetnog djelovanja više nema! Kontraznanstvene pregledne studije (koje pregledavaju druge studije), naručene za propagandu, u pravilu šire suludu ideju da je dokazana neštetnost jedne ili dvije frekvencije (koje autori pregledne studije pristrano odaberu) u nekoliko bioloških procesa ujedno i dokaz bezopasnosti kompletnog neionizirajućeg zračenja niskog intenziteta za kompletan živi organizam.

„Golant i koautori [1994.] izvijestili su da se značajna sinkroniziranost periodičkih fluktuacija brzine rasta i formacije pupoljka kod kulture S. cerevisiae može izazvati zračenjem od 0,03 mW/cm² [30 µW/cm²] i 46 GHz u trajanju od 50 minuta. Tvrdnja je da ovaj efekt traje preko 20 staničnih generacija.“

„Druge publikacije istih autora [Tambiev i Kirikova, 1992.] i nezavisnih istraživača [Rebrova, 1992.; Shub i suradnici, 1995.] pokazale su uočene efekte milimetarskih valova na brzinu rasta nekoliko vrsta bakterija, cijanobakterija, algi, kvasaca i viših biljaka (komorača, zelene salate, rajčice). Utjecaj na rast Escherichije coli [bakterije] može biti i stimulirajući i inhibirajući, ovisno o valnoj duljini (pojas od 6.0 - 6.7 mm [44,7 – 50,0 GHz], ≤ 1mW/cm² na 30 minuta).“

„Bulgakova i suradnici [1996] istražili su kako izloženost Staphylococcusa aureusa [bakterije] milimetarskim valovima utječe na njegovu osjetljivost na antibiotike različitim mehanizmima djelovanja. Ozračivanje je trajalo između 1,5 i 60 minuta (54 ili 42,195 GHz, ili pojas od 66 – 78 GHz u koracima od 1 GHz, 10 mW/cm²). Dovršeno je više od 1000 eksperimenata s 14 antibiotika. (...) Zračenje je ili povećalo ili smanjilo osjetljivost bakterije na antibiotike, a vjerojatnost ovih suprotnih efekata ovisila je o koncentraciji antibiotika.“

(Izvor: Current state and implications of research on biological effects of millimeter Waves: a review of literature (znanstvenici su djelovali pri američkoj vojsci)

„Milimetarski valovi, odnosno elektromagnetsko polje ekstremno visokih frekvencija, niskog intenziteta (< 0,06mW/cm² [gustoće snage manje od 60 µW/cm²]) i različitih tipova osobito su korišteni u različitim skupinama istraživanja... (...)“

„Milimetarski valovi niskog intenziteta su primijenjeni na brojnim bakterijama i uočeni su zanimljivi efekti. (...)“

Stimulirajući efekt elektromagnetskog polja frekvencije od 2,5 GHz je uočen kod stanica Salmonelle typhimurium prije mnogo godina (Hamnerius i suradnici, 1985.). (...) Stimulirajući efekt je utvrđen kod Escherichije coli in vitro kad su korištene puferirane soli ili hiperosmotski medij (Isakhanyan i Trchounian, 2005.). Dodatno, milimetarski valovi vrlo niskog intenziteta (< 10⁻⁷ mW/cm² [0,0001 µW/cm²‬]) su korišteni u istraživanju zemljanih bakterija koje u zemlji fiksiraju dušik (Ratushnyak i suradnici, 2008.). „Šum“ elektromagnetskog polja od 30 – 60 GHz je apliciran u trajanju od 5 do 15 minuta izloženosti kako bi se postigli utjecaji na bakterije roda Azotobacter: uočen je značajan porast broja ovih bakterija. (...) Izviješteno je i o sličnom utjecaju na Rhodobacter sphaeroides kad je 15-minutno zračenje niskog intenziteta koherentnih milimetarskih valova frekvencije od 51,8 GHz imalo stimulirajući utjecaj na rast bakterija...“

„Šum“ je široki pojas frekvencija s nasumičnim promjenama faza –široki pojas frekvencija druge vrste će zračiti i 5G radar! Slijedi nastavak iz istog znanstvenog rada koji strahovito mnogo doprinosi razumijevanju složenosti znanstvenog dokazivanja nepobitnog utjecaja mikrovalova na živi svijet. Ponekad promjena samo jednog od sljedećih parametara može značiti suprotan ishod znanstvenog istraživanja:

„Istraživačke skupine diljem svijeta su pokazale da milimetarski valovi uzrokuju različite i ponekad suprotne efekte na različite bakterije: različiti faktori i uvjeti postaju važni. Valna duljina odnosno frekvencija elektromagnetskog polja, intenzitet, koherencija, trajanje izloženosti, vrijeme nakon izloženosti, posredovano i ponovljeno zračenje su među ovim faktorima i uvjetima (Belyaev i suradnici, 1993.; Belyaev i suradnici, 1996.; Bulgakova i suradnici, 1996.; Scheglov i suradnici, 2002.; Alipov i suradnici, 2003.; Isakhanyan i Trchounian, 2005.; Tadevosyan i suradnici, 2007., 2008.; Torgomyan i suradnici, 2011.a, 2012.; Zohre i suradnici, 2015.). Dodatno, logaritamska (eksponencijalna) ili stacionarna faza u rastu bakterija, anaerobni ili aerobni uvjeti kultivacije, sastav nutritivnog medija, broj stanica ili gustoća, genetička obilježja, neobičnosti metabolizma, te membranske strukture i svojstva bakterijskih vrsta i sojeva i drugo bi trebalo biti uzeto u obzir kad se opisuju utjecaji milimetarskih valova na bakterije (Torgomyan i Trchounian, 2013.).“

„Inhibitorni utjecaji milimetarskih valova niskog intenziteta postignuti su kod stanica Escherichije coli u vodenoj suspenziji i na čvrstim površinama, ali efekti su bili drugačiji. Osim toga, jaki utjecaji na vodenu suspenziju bili su pri frekvencijama 50,3, 51,8, 64,5, 65,5, 95 i 105 GHz, što su rezonantne frekvencije molekula vode (Fesenko i suradnici, 1995.; Betskii i suradnici, 2000.; Sinitsyn i suradnici, 2000.; Tadevosyan i suradnici, 2007.). Stoga je predloženo da bi utjecaji milimetarskih valova mogli biti posredovani vodom. Međutim, s druge strane, elektromagnetska polja frekvencija od 41 do 43 GHz, 53 GHz, 70,6 GHz i 73 GHz također apsorbira Escherichia coli, a imala su „kao-rezonantan“ baktericidan efekt (Guofen i suradnici, 2002.; Torgomyan i suradnici, 2011.a).“

„Stoga, voda, koja je glavna komponenta fluida koji okružuju bakterije i druge biološke sustave također, mogla bi biti meta mikrovalnog zračenja. Pri niskoj energiji ono bi moglo mijenjati strukturu i obilježja vodenih „klastera“ što bi dovelo do povećane kemijske aktivnosti ili hidratacije staničnih struktura i komponenti, poput proteina povezanih s membranama. I zaista, dokazane su promjene apsorbancije, elektroprovodljivosti i pH vrijednosti vode pri izloženosti elektromagnetskom polju niskog intenziteta i različitih frekvencija (Tadevosyan i suradnici, 2007.; Torgomyan i suradnici, 2011.a). Ustanovljeno je da bi ove promjene obilježja vode mogle biti jasno definirane u ovisnosti o elektromagnetskim frekvencijama i dugotranosti (Fesenko i suradnici, 1995.; Golovleva i suradnici, 1997.; Sinitsyn i suradnici, 2000.; Belyaev, 2005.; Novoselova i suradnici, 2005.; Tadevosyan i suradnici, 2007.; Bingi, 2011.; Torgomyan i suradnici, 2011.a).“

„Utvrđeno je i formiranje reaktivnih oblika kisika pri zračenju vodenih otopina elektromagnetskim poljem od 41 GHz (Potselueva i suradnici, 1998.), što bi moglo osigurati dodatni mehanizam utjecaja milimetarskih valova na stanice.“

„Pored vode, stanični mehanizmi kojima milimetarski valovi vrše utjecaj na bakterije mogli bi uključivati i komponente poput bakterijske plazmatske membrane s njenim površinskim karakteristikama, transporta supstanci i procesa kojima se transformira energija (Neshev i Kirilova, 1994.; Bulgakova i suradnici, 1996.; Kandashev i Savin, 1997.; Trchounian i suradnici, 2001.; Tadevosyan i suradnici, 2008.; Tadevosyan i Trchounian, 2009.; Torgomyan i suradnici, 2011.a; Torgomyan i Trchounian, 2012., 2013.) i genoma (Belyaev i suradnici, 1993.; Belyaev i suradnici, 1996.; Scheglov i suradnici, 2002.; Alipov i suradnici, 2003.; Ruediger, 2009.).“

Izvor: Millimeter waves or extremely high frequency electromagnetic fields in the environment: what are their effects on bacteria?

Znanstvenici su predložili model zasnovan na kvantnoj mehanici i fizici neravnotežnih i nelinearnih sustava koji bi objasnio mehanizam djelovanja fotona milimetarskih valova niskog intenziteta i točno određenih frekvencija direktno na bakterije, o čemu je moguće više pročitati u studiji.

Kontraznanstvena propaganda se zasniva na limitiranoj realnosti iz prve polovice prošlog stoljeća prema kojoj samo zagrijavanje može biti štetno. U toj mašti – na koju je navučena skoro čitava vrsta jer se svakodnevno programira preko kontraobavještajnih medijskih terminala – istina može biti istinita samo dok se ne suprotstavlja službenoj propagandi.

Kad sve sumiramo, možda i jedino znanstveno istraživanje koje je na klasičan i precizan način (bez PCR tehnike) obradilo prisutnost bakterija u preminulima s koronom otkrilo nam je da svi umiru od sepse i da umire 96,4 % koinficiranih bakterijama, nasuprot samo 16,6 % onih kod kojih bakterijska prisutnost nije uspješno dokazana (što ne znači da bakterije zaista nisu sudjelovale u genezi sepse)! Potom, dokazano je da gotovo svi umrli s koronom imaju problema s trombozom u malim plućnim žilicama koju inače izazivaju bakterije, da zbog limitiranog testiranja znanost 2020. u potpunosti podbacila, da je kod prošle epidemije 30 % svih ljudi sa SARS-om bilo zaraženo bakterijom Chlamydijom pneumoniae i 9 % Mycoplasmom pneumoniae (a umrli vjerojatno svi), da je Chlamydija pneumoniae inače vrlo prisutna kod ljudi s ozbiljnim komorbiditetima koji upravo i jesu najugroženija skupina koja umire s koronom (!!!), da su francuski liječnici i znanstvenici dokazali da antibiotik (Sumamed) i antimalarik i fungicid (hidroksiklorokvin) liječe koronu ako su administrirani na vrijeme (što je istina koju su „fektčekeri“ i kontraobavještajne medijske službe zamaskirali u laž), i, konačno, da elektromagnetski valovi točno određenih parametara i jako niskog intenziteta mogu aktivirati bakterije i druge mikroorganizme i ubrzati njihovo umnažanje direktnim djelovanjem. Pored toga, mnoge frekvencije dokazano suzbijaju ljudski imunitet čime se bakterijama može bitno olakšati posao. Znanost je također dokazala da kombinacija dva ili više elektromagnetskih valova različitih frekvencija i intenziteta proizvodi potpuno nove efekte što otvara nevjerojatne mogućnosti!

Povrh svega, sve ove javne studije su zapravo desetljećima (ili čak stoljećima zahvaljujući podmetanju kontraznanosti) iza onoga što su do sada izučili i proizveli korporativni vojni laboratoriji koji ponašanje fotona već preko pola stoljeća istražuju zbog ubijanja ljudi, a čija su testiranja tajna.

Postoji li kakav tajni program koji se služi infrastrukturom teleoperatera? Svjedoci smo da su nam po svim gradovima izniknule malene antene čiji rad, budimo realni, 99,9999% sigurno mogu preuzeti tajne službe na isti način na koji mogu ući i u svu našu privatnu opremu. Sjeća li se tko Edwarda Snowdena?

Zaključno, u kombinaciji s ovcama u bijelim kutama koje su kontraobavještajne službe isprogramirale da zatvore vrata koktelu najjačih antibiotika, fungicida i antimalarika, elektromagnetsko zračenje je djelujući na mikroorganizme i ljudski imunitet realno moglo izazvati pokolj koji je lažno pripisan aktualnom „koronavirusu“.

Istina, ne možemo dokazati da se to zaista i zbilo. S druge strane ipak postoji šansa da SARS-CoV-2 zaista postoji i bez elektromagnetskog zračenja i da je on pomogao bakterijama da se aktiviraju.


g) Usporedba sa „Španjolskom gripom"#

Vidjeli smo da je tzv. virus sam bez bakterija vjerojatno potpuno bezopasan. Isto je vrijedilo i za tzv. „virus Španjolske gripe“. Slijedi znanstveni rad iz 2008. u čijoj je izradi sudjelovao i danas slavni Anthony Fauci, glavna faca Radne skupine za koronavirus Bijele kuće, koji je zbog goleme financijske koristi zaboravio kako razmišljati kao znanstvenik (kao i više puta ranije):

„Ispitali smo sekcije tkiva pluća koje su pribavljene za vrijeme 58 obdukcija [odsječenih iz blokova tkiva koji su iz različitih vojnih baza u SAD-u poslani u Nacionalni repozitorij tkiva Instituta za patologiju vojnih snaga za vrijeme pandemije] te pregledali patološke i bakteriološke podatke iz 109 objavljenih serija obdukcija [iz vremena Španjolske gripe 1918. i 1919. godine] koje su opisale 8398 pojedinačnih obdukcijskih istraživanja.“

„Uzorci koje smo proučili, dobiveni obdukcijom tijela ljudi koji su umrli od influence 1918. i 1919., uniformno su pokazivali ozbiljne promjene koje upozoravaju na bakterijsku pneumoniju.“

„Istraživanje ponovno izrezanih sekcija plućnog tkiva iz arhive slučajeva influence od 1918. – 1919. otkrilo je, u praktički svim slučajevima, uvjerljiv histološki dokaz ozbiljne akutne bakterijske pneumonije [upale pluća], ili kao predominantnu patologiju ili skupa s podložnim patološkim obilježjima za koja se danas vjeruje da su povezana s infekcijom virusom influence. (...) Većina ispitanih slučajeva pokazala je asinkrone histopatološke promjene, kod kojih su u fokalnim područjima zabilježeni različiti stadiji razvoja infektivnog procesa, od ranih bronhijalnih promjena do ozbiljnih bakterijskih razaranja parenhima. Histološki spektar uočen u promatranim slučajevima odgovarao je karakterističnoj patologiji bakterijske pneumonije, uključujući bronhopneumoniju: lobarna konsolidacija s plućnom infiltracijom neutrofila kod pneumokokne pneumonije; bronhopneumonijski obrazac, edem i pleuralni izljevi kod streptokokne i ponekad pneumokokne pneumonije; a kod stafilokokne pneumonije, mnogostruki mali apscesi s bitnim infiltracijama neutrofila u dišne puteve i alveole. Bakterije su obično uočene u odsječcima, često u ogromnim brojevima.“

„Iznenađujući aspekti fatalnih slučajeva pneumonije povezane s influencom iz 1918. – 1919. uključivali su sljedeće:
(1) visoku incidenciju sekundarne pneumonije povezane sa standardnim bakterijskim pneumopatogenima;
(2) učestalost pneumonije uzrokovane i kombinacijom pneumopatogena (osobito pneumokoka i streptokoka) i kombinacijom drugih bakterija gornjeg respiratornog trakta;“
(3) agresivnost bakterijske invazije pluća, koja je često rezultirala „fenomenalnim“ brojevima bakterija i polimorfonuklearnih neutrofila, kao i ekstenzivnom nekrozom, vaskulitisom i hemoragijom; i
(4) predominacija bronhopneumonije i lobularne pneumonije, za razliku od lobarne pneumonije, u skladu s difuznim predisponirajućim bronhiolarnim oštećenjima.

„Iako je uzrok gripe osporavan 1918., postojala je gotovo univerzalna suglasnost među ekspertima da smrti nisu praktički nikad uzrokovane samim neidentificiranim etiološkim agensom, nego su bile direktan rezultat ozbiljne sekundarne pneumonije koju su uzrokovali dobro poznati bakterijski pneumopatogeni koji su kolonizirali gornji respiratorni trakt (predominantno pnemokoki, streptokoki i stafilokoki). Bez ove sekundarne bakterijske pneumonije, eksperti su generalno vjerovali da bi se većina pacijenata oporavila.“

Slijedi zaključak autora:

„Većina smrti za vrijeme pandemije influence od 1918. do 1919. direktan je rezultat sekundarne bakterijske pneumonije uzrokovane uobičajenim bakterijama gornjeg respiratornog trakta. Manje solidni podaci iz sljedećih pandemija iz 1957. u 1968. su u skladu s ovim pronalascima.“

(Izvor: Predominant Role of Bacterial Pneumonia as a Cause of Death in Pandemic Influenza: Implications for Pandemic Influenza Preparedness)

Slučaj jasno demonstrira korumpiranost Sistema, gdje se pored savršenih znanstvenih dokaza o stvarnom bakterijskom uzroku smrti milijuna ljudi za vrijeme „Španjolske gripe“ i dalje službeno laže o smrtonosnom virusu – kao i kod korone. Isto očito vrijedi i za sve ostale respiratorne epidemije.


O tome kako su patogene respiratorne bakterije proširene prljavim eksperimentalnim cjepivima među vojnicima, koji su zarazu potom širili dalje respiratornim kapljicama, pišu se članci i knjige već 100 godina. Prvi dokaz da su eksperimentirali na ljudima, i to s cjepivom „protiv“ meningitisa u vojnim kampovima i izazivali „simptome meningitisa“, je rad A report on antimeningitis vaccination and observations on agglutinins in the blood of chronic meningococcus carriers.) zaprimljen za publikaciju 20.7.1918.:

„Korišteno cjepivo je načinjeno u laboratoriju Rockefellerovog instituta.“

„...cijepljenje je započeto injektiranjem 500 milijuna koka, a ova početna doza je povećana u sljedećim grupama za 250 ili 500 milijuna sve dok nije dosegla 2000 milijuna. (...) Kad je dosegnuta inicijalna doza od 2000 milijuna (grupa 5 [od 50 ljudi]), opće reakcije su se počele pojavljivati učestalije. ...devet muškaraca je nakon pitanja izjavilo da je osjećalo groznicu prethodne noći. Četvorica od njih su imali i glavobolju, a jedan je prijavio drhtavicu. (...)

„Među jedinicama koje su primile treću injekciju prije nego što je doza smanjena, i tako primile treću dozu od 8000 milijuna meningokoka, došlo je do nekoliko slučajeva zaista ozbiljnih reakcija...“

„U jednoj pukovniji, zbog nesporazuma, četiri čovjeka su dobila početnu dozu od 8000 milijuna koka...“

„Reakcije su, prema tome, povremeno nalikovale na početak epidemijskog meningitisa i nekoliko cijepljenih muškaraca bilo je pod sumnjom poslano u Baznu bolnicu na dijagnostiku.

„U periodu između 21. siječnja kad je cijepljenje započelo u kampu [Camp Funston] i 4. lipnja, 46 slučajeva meningitisa je prijavljeno da je primljeno u Baznu bolnicu u Fort Rileyju. Od tih pacijenata, tri su primila jednu, dvije ili tri injekcije cjepiva protiv meningitisa.“

„Slučaj 1. – L. T., poručnik, 314. Inženjeri.
21. siječnja 1918., 1. injekcija 2000 milijuna. Sljedeći dan vrat je bio prilično krut, blaga glavobolja. Dobro sljedeća 2 dana, ali vrlo težak rad na dvostrukoj dužnosti.
25. siječnja, pao u nesvijest na sazivu časnika. Osjećao se blago bolestan s neodređenim simptomima sljedeća dva dana, ali je ostao na dužnosti.
28. siječnja, druga injekcija 4000 milijuna. Od nje se osjetio toliko bolje da je rekao prijateljima... [ukratko, Rockefellerska propaganda]
29. siječnja. Ponovno se osjećao gore, glavobolja, „bez ambicija“. Sljedećih je dana ostao na dužnosti, ali se lako umarao i često je osjećao drhtavicu i vrućicu, imao krut vrat i bolove u zglobovima.
2. veljače. Ostao u krevetu. Pulsirajuća glavobolja, dobio mućninu i povratio dva puta. Poslan u Baznu bolnicu. Lumbalna punkcija je pri dolasku pokazala mutnu tekućinu s mnogo leukocita i umjerenim brojem unutarstaničnih gram-negativnih diplokoka.
Poručnik T. je imao vrlo blagi oblik meningitisa...“

Izvor: A report on antimeningitis vaccination and observations on agglutinins in the blood of chronic meningococcus carriers.)

Dakle, eksperimentiranje s cjepivima na živim ljudima je odmah prvih dana najvjerojatnije dovelo do infekcije ovog vojnika meningitisom (vrijeme inkubacije je od 3 do 7 dana) – mada su Rockefellerovi autori ovog rada neopravdano fantazirali drugačije. Meningitis se prenosi međuljudskim kontaktima i taj vojnik je bakterije potom prenio dalje na druge vojnike. Cjepiva su, k tome, povremeno izazivala simptome upravo bolesti protiv koje bi „trebala“ stvarati zaštitu pa su vojnici morali na pregled. Sve to znači da su neka (ili sva) cjepiva moguće bila zagađena živim bakterijama. Provakseri će obično napadati da su u ta vremena znanstvenici uzorke nehotice zagađivali bakterijama, ali istu logiku neće nikad primijeniti na proizvodnju cjepiva. Prije samo 10 godina, u 21. stoljeću, Baxter je proizveo cjepiva protiv gripe kontaminirana živim virusima ptičje gripe (link) koja su na sreću otkrivena u Češkoj kad su poubijala laboratorijske životinje, u suprotnom su mogla izazvati katastrofu. S druge strane, za početak prošlog stoljeća (s obzirom na neznanje i tehnologiju) je čak za očekivati da ljudskom greškom meningokoki povremeno nisu bili dovoljno ili uopće sterilizirani u proizvodnji cjepiva. Potencijalno zagađena cjepiva u svakom slučaju nisu mogla zaraziti sve ljude jer su neki već imali razvijenu otpornost ili jak imunološki sustav, što se u svakom slučaju materijaliziralo.

Drugi dokaz eksperimentiranja s cjepivima u vojnim kampovima, koji se direktno tiče ove time, jer se bavi eksperimentalnim cijepljenjem pneumokokima (Streptococcus pneumoniae) koji su bili glavni uzrok smrti kod „Španjolske gripe“, je rad Results of prophylactic inoculation against pneumococcus in 12,519 men) zaprimljen za publikaciju 22.4.1918., a opet su ga ispisali ljudi s Rockefellerovog instituta:

Cijepljenje se odvijalo „između 4. veljače i 14. travnja, oko 10 tjedana.“

„5. U Kampu Upton 12 519 muškaraca je cijepljeno protiv pneumokoka tipova I, II i III. Tri ili četiri doze su date u intervalima od 5 do 7 dana s ukupnom dozom od 6 do 9 milijardi koka tipa I i II, te 4,5 do 6 milijardi tipa III.
6. Za vrijeme 10 tjedana koji su protjecali od cijepljenja, nisu se pojavili slučajevi upale pluća ova tri tipa među muškarcima koji su primili dvije ili više injekcija cjepiva.
7. U kontrolnoj skupini od otprilike 20 tisuća muškaraca zbilo se 26 slučajeva upale pluća od pneumokoka tipova I, II i III u istom periodu.“

„Konstitucijske reakcije na cijepljenje pneumokokom bile su obično zanemarive. Od ukupnog broja cijepljenih, samo 25 muškaraca je bilo dovoljno bolesno da ostane u svojim odajama ili u bolnici na kratko vrijeme. Ovaj broj bi vjerojatno bio veći da je cijepljenje bilo obavezno. Na ovaj način, onima koji su bili pogođeni prvim ili drugim cjepivom obično nije dato treće i četvrto. (...) Kod onih koji su reagirali žestoko, simptomi su izgledali kao napad gripe. Pacijenti su se žalili na opću slabost, osjećaj drhtavice, groznicu, bolove u mišićima. Dodatno, izvjestan broj onih koji su reagirali žestoko imali su simptome koji se odnose na gornji respiratorni trakt, poput prehlade/hunjavice, upaljenog grla, kašlja i boli u prsima.“

Autori kroz čitav rad pokušavaju navesti na krivi zaključak da se cijepljeni vojnici nisu razbolijevali. U stvarnosti, necijepljeni su se zarazili regularnim putem preko dišnog sustava koji je nažalost doveo do upale pluća i smrti, a cijepljeni su očito, zbog zaobilaska dišnog sustava direktnim ubrizgavanjem bakterija, razvili simptome gripe. Ovaj primjer je zapravo izuzetno zanimljiv jer jasno pokazuje kako pneumokok stoji iza simptoma gripe. Proizvode li i stanice bakterija (potaknute prirodnim (Sunčevim) i umjetnim elektromagnetskim zračenjem ili nečim desetim u organizmu) viruse koji se potom multipliciraju u stanicama domaćina, izazivaju simptome i dovode do razaranja, pa čak i preskaču s čovjeka na čovjeka? Znanstvenici su još uvijek zbunjeni virusima – oblicima na granici živog i neživog, o čijem porijeklu postoji nekoliko neuvjerljivih hipoteza. Bez obzira na to otkud virusi dolaze, vidimo da i bakterije izazivaju gripu „koja nije gripa“.

Slijedi jako važan dio istog rada, a odnosi se na proizvodnju cjepiva:

Bakterijske „kulture su ubijene prije centrifugiranja zagrijavanjem na 53 °C na pola sata.“
„Nakon centrifugiranja, organizmi su disperzirani u normalnoj slanoj otopini (...) i ponovno zagrijani na 55 °C na pola sata.“
Izvor: Results of prophylactic inoculation against pneumococcus in 12,519 men

Nažalost, tek 8 godina nakon ovog njihovog eksperimenta na vojnicima, Bagger je (1926.) testirao 10 sojeva pneumokoka i dokazao da je za njihovo potpuno uništenje potrebna temperatura od 60 °C u trajanju od pola sata (Izvor). Njihova tvrdnja da su „ubili kulture zagrijavanjem na 53 °C na pola sata“ definitivno nije istinita. Ni sljedeće zagrijavanje (nakon hlađenja) u slanoj otopini na 55 °C nije moglo uništiti sve preostale žive bakterije te su neke najotpornije nažalost opet preživjele, iako vjerojatno u izuzetno malom broju kojeg je bilo teško dokazati, osobito ako bakterije zbog malog broja nisu bile prisutne u svim dijelovima otopine.

Neki vojnici su se na zaista sumnjiv način razboljeli nakon cijepljenja cjepivima proizvedenima primitivnim tehnologijama, kao u dva prethodna primjera. Kontaminacija cjepiva istim i drugim patogenim bakterijama je poseban problem za početak 20. stoljeća. Ako su među bakterije pneumokoka ili meningokoka sletjeli Staphylococcus aureus ili Klebsiella pneumoniae koje je moguće uništiti tek na temperaturi od 70 °C nakon 45 minuta, te bakterije su definitivno preživjele sve tretmane u proizvodnji cjepiva. Stafilokok je, kako smo vidjeli, bio jedan od vodećih uzročnika upale pluća i smrti kod „Španjolske gripe“. (Nije poznato jesu li eksperimentirali i s cjepivom protiv njega - takvo cjepivo ni do dan danas nije uspješno proizvedeno.)

„Kako su proveli svoje analize, vojni medicinski časnici su ubrzo shvatili da je val influence koji se širio mnogim američkim kampovima za obuku na proljeće 1918. činio prvi val pandemije. Četrnaest najvećih kampova za obuku je izvijestilo o izbijanju influence u ožujku, travnju i svibnju, a neki inficirani vojnici su ponijeli virus [zapravo respiratorne bakterije] sa sobom na brodovima u Francusku.“ (Izvor: The U.S. Military and the Influenza Pandemic of 1918–1919)

Ovdje vidimo da je prvi val „Španjolske gripe“ zaista izbio u brojnim američkim vojnim kampovima u vrijeme eksperimentalnog cijepljenja koje je dokazano izazivalo simptome meningitisa i gripe.

Prema riječima ljudi iz onog vremena, bilo je očito da su ljudi masovno umirali nakon ubrizgavanja cjepiva, ali takve priče nisu u duhu ovog rentry dokumenta. Netko bi mogao reći da se bavimo teorijama zavjere.


Interesantno je i prisjetiti se kako je neposredno prije katastrofe s COVID-om-19 u Lombardiji stanovništvo te talijanske regije masovno cijepljeno također cjepivom protiv meningitisa (link) te da je 2019./2020. godine stanovništvo Italije po prvi put cijepljeno novim kvadrivalentnim cjepivom protiv gripe za kojeg se virusi ne proizvode u oplođenim jajima, već u životinjskim stanicama (Izvor: Strengthening the Evidence-Based Approach to Guiding Effective Influenza Vaccination Policies). Postoji li veza između ovih cjepiva i bakterija koje su pravi ubojice pacijenata sa COVID-om-19? To ćemo teško doznati, ali znamo da je sigurno prikrivana jasna veza između COVID-a-19 i patogenih respiratornih bakterija, čime se bavila prethodna točka. S obzirom na nedavnu katastrofalnu Baxterovu grešku (ili „grešku“) sa živim virusima ptičje gripe u cjepivima, opravdano je zapitati se je li na isti način jedno od ova dva cjepiva također bilo zagađeno živim smrtonosnim pneumopatogenim bakterijama ili je možda u cjepivu protiv meningitisa bila živa bakterija meningokoka? Meningokok izaziva smrtonosne upale pluća koje su dijagnosticirane i u vrijeme „Španjolske gripe“. Meningokokne upale pluća su smrtonosnije od meningokoknog meningitisa. (Izvor: Meningococcal pneumonia: a review). Nepobitna je činjenica i da su talijanske vlasti zastrašivale i odgovarale liječnike od provođenja obdukcija, da su po hitnom postupku zabranile održavanje sprovoda te da su tijela umrlih vojnim kamionima odmah prevožena u krematorije i spaljivana. Jesu li se na ovaj način rješavali dokaznog materijala u vrijeme kad liječnici još uvijek nisu bili izdresirani kako „pravilno“ postupati s preminulima? Neka svatko presudi za sebe.


Ono što je specifično za Prvi svjetski rat je da su se tad po prvi put u ratu naveliko počeli koristiti uređaji za bežičnu komunikaciju. U ta vremena znanost još uvijek nije znala doslovno ništa o štetnim utjecajima elektromagnetskih valova na zdravlje ljudi, životinja i biljaka. Ti primitivni uređaji su s udaljenosti od par centimetara nekontrolirano zračili vojnike i gotovo su pa sigurno bili važna karika u zavrzlami oko „Španjolske gripe“. Naravno, pored katastrofalne higijene i pothranjenosti.

Dakle, da bi respiratorna epidemija bila smrtonosna, nužno je imati naširoko rasprostranjene respiratorne bakterije, a na umnažanje i aktivnost bakterija moguće je utjecati pomoću elektromagnetskih valova. Znanost je dokazala da sve respiratorne epidemije jesu zapravo epidemije respiratornih bakterija.


h) Što je SARS-CoV-2?#

Vidjeli smo kako elektromagnetsko zračenje izuzetno niske gustoće snage i točno određenih frekvencija i drugih faktora, suprotno kontraznanstvenim dezinformacijama, strahovito utječe na žive organizme. Vidjeli smo kako takvo zračenje može poticati umnožavanje bakterija, negativno utjecati na stanice krvi, izazivati nebrojene zdravstvene tegobe. Predložen je i kompleksan model zasnovan na kvantnoj mehanici koji objašnjava mehanizam iza ovih pojava. Međutim, postoji još jedno prizemno, svima razumljivo i lakše dokazivo zapažanje. Kako je moguće da neionizirajuće zračenje ekstremno niske gustoće snage može tako jako utjecati na zdrave stanice?

„Fokusirajući se na stanice koje je moguće električki uzbuditi [npr. na neurone i mišićne stanice poput skeletnih, srčanih, glatkih mišića krvnih i limfnih žila, dušnika, kože, oka, mjehura...], nekoliko je eksperimenata pokazalo da te stanice mogu generirati netermalno elektromagnetsko zračenje u spektralnom području milimetarskih, infracrvenih te također i valova vidljive svjetlosti kad su stimulirane kako bi depolarizirale svoju membranu.

Budući da je uređaj tipa „posuda u posudi“, kojeg su koristili Chaban i suradnici, izrađen od plastike, načelno je moguće da se promatrani učinci mogu pripisati međustaničnoj komunikaciji.“ (Izvor: Non-chemical and non-contact cell-to-cell communication: a short review)

Iznad citirani rad je samo jedan u nizu radova u kojima znanstvenici u novije vrijeme razmatraju mogućnost da stanice komuniciraju elektromagnetskim valovima. Komuniciraju li stanice na ovaj način jasne poruke ili samo stvaraju zdravo ili bolesno elektromagnetsko okruženje, za sad nije potpuno jasno. Ono što je važno je da stanice svakog organizma bez ikakve dvojbe emitiraju elektromagnetsko zračenje, a ono dokazano utječe na njihov rad:

„Otkriveno je da se učinke netermalnih mikrovalova može uočavati unutar specifičnih „prozora“ gustoće snage. Ovaj oblik ovisnosti učinaka o gustoći snage mikrovalova uočen je u nekoliko narednih istraživanja...“

Drugim riječima, učinci se pojavljuju samo u određenom rasponu intenziteta zračenja (slikovito rečeno: u određenom „prozoru“ gustoće snage), i ako je zračenje slabije ili jače, učinci izostaju.

„Podaci prikupljeni istraživanjima stanica Escherichije coli i timocita [nezrelih limfocita] štakora dali su nove dokaze za ovu vrstu ovisnosti o gustoći snage (...) uočenu pri različitim rezonantnim frekvencijama. Najupadljiviji prozor gustoće snage otkriven je pri rezonantnoj frekvenciji od 51,755 GHz. Kad su stanice E. coli bile izložene pri staničnoj gustoći od 4 × 10⁸ stanica/ml, učinak je dosegao zasićenje pri gustoći snage od 10⁻¹⁸ do 10⁻¹⁷ W/cm² [1 - 10 aW/cm² (1 aW ili atovat je strahovito malena vrijednost, trilijunti dio jednog vata)] i nije se promijenio sve do gustoće snage od 10⁻³ W/cm² [10 mW/cm²]. (...) Temeljem eksperimentalno određene polu-širine rezonancije na 51,755 GHz, 1 MHz, pozadinska gustoća snage procijenjena je na 10⁻¹⁹ do 10⁻¹⁷ W/m² [10⁻²³ do 10⁻²¹ W/cm² ili 10 – 1000 yW/cm² (1 yW ili joktovat je kvadrilijunti dio jednog vata)] unutar rezonancije na 51,755 GHz. Rezonantni mikrovalni učinci na E. coli su uočeni pri gustoći snage koja je vrlo blizu pozadinskoj vrijednosti...“

Ovo znači da elektromagnetsko zračenje, čija se frekvencija podudara s frekvencijom na kojoj titra sama stanica, može utjecati na tu stanicu kad mu je intenzitet tek malo jači od pozadinskog zračenja. Ovo je izuzetno važna spoznaja! Stanice počnu rezonirati sa zračenjem koje je milijarde puta slabije od katastrofalno visokih vrijednosti iz bežične opreme koje kontraznanost i kontraobavještajci proglašavaju bezopasnima, obmanjujući žrtve tvrdnjom da ako nema učinka zagrijavanja, nema ni opasnosti. Za znanstvenike i zaista upućene amatere, ta tvrdnja je nedvosmislen indikator psihopatologije koja je inficirala „nadležne institucije". U realnosti, ako elektromagnetsko zračenje uzrokuje zagrijavanje stanica, govorimo o katastrofalno velikim gustoćama snage!

„Ovisnost utjecaja mikrovalova o gustoći snage pri jednoj od rezonantnih frekvencija, 51,675 GHz, imala je izgled „prozora“ u rasponu gustoće snage između 10⁻¹⁸ do 10⁻⁸ W/cm². Zanimljivo je da nije uočen nikakav mikrovalni učinak pri subtermalnim i termalnim gustoćama snage pri ovoj rezonantnoj frekvenciji. [subtermalne gustoće snage bile bi (u ovom slučaju od navedenih 10⁻⁸ W/cm²) do termalne gustoće snage, a termalna gustoća snage je iznad 5 - 10 mW/cm² koja bitno podiže temperaturu izloženih stanica] (...) Pozicija prozora gustoće snage je varirala kod različitih rezonantnih frekvencija i ovisila je o gustoći stanica za vrijeme izloženosti stanica.

Vidimo da elektromagnetsko zračenje nekih frekvencija vrši određeni utjecaj samo pri „ekstremno niskim“ gustoćama snage, a dok dođemo do „opasnih“ termalnih intenziteta, učinak odavno nestane!

„Pri rezonantnoj frekvenciji od 51,76 GHz, desno kružno polarizirani mikrovalovi su spriječili popravak oštećenja DNA do kojih su dovele X-zrake (rendgenske zrake). (...)

„Fundamentalno pitanje je kako mikrovalovi pri tako niskim intenzitetima utječu na žive sustave?“

„Analizirajući teorijski svoje eksperimentalne podatke o mikrovalnim učincima pri superniskim intenzitetima, došli smo do zaključka da bi o tim učincima trebalo promišljati služeći se kvantno-mehaničkim pristupom. Binhijeva ponovna analiza naših podataka dovela je do istog zaključka. Ovo je u skladu s fundamentalnim kvantno-mehaničkim mehanizmom kojeg je predložio Fröhlich. Naši podaci također ukazuju i na to da je kromosomska DNA meta interakcije s mikrovalovima.
(Izvor: Non-thermal Biological Effects of Microwaves)

Dakle, stanice emitiraju elektromagnetsko zračenje i reagiraju na elektromagnetska zračenja točnih frekvencija unutar određenog raspona intenziteta! Najvažnija reakcija na djelovanje elektromagnetskog zračenja je reakcija molekule DNA:

„Novi uvidi u strukturu i funkciju molekule DNA su rezultat brojnih izvrsno izvedenih laboratorijskih istraživanja. Demonstracija da elektromagnetsko polje izaziva ekspresiju gena i sintezu specifičnih proteina, izazvala je popriličnu kontroverzu s korporacijama, vladinim agencijama, fizičarima, i, najnovije, s korporacijama mobilne telefonije. Fizičari su inzistirali da su objavljeni rezultati nemogući jer u području frekvencija električne mreže (ELF-a – ekstremno niskih frekvencija) nema dovoljno energije za aktivaciju molekula DNA. [ELF inače uključuje frekvencije od 3 do 30 Hz, međutim gornja granica je u praksi vrlo fleksibilna i ponekad podrazumijeva zračenja sve do 3000 Hz, a u ovom slučaju sigurno uključuje elektromagnetsko zračenje frekvencije do 80 Hz] Njihovo razmišljanje je isključivo o mehaničkoj interakciji s velikim molekulama, a ne o velikoj hidratacijskoj energiji vezanoj u strukturama proteina i DNA koja bi mogla biti otpuštena nakon malih promjena u naboju. Među biolozima koji su prihvatili ovakve rezultate, većina je mislila da je interakcija s elektromagnetskim poljima imala ishodište na, i bila pojačana, staničnim membranama, a ne bila [interakcija] s molekulom DNA. Sada je općenito prihvaćeno da slabo elektromagnetsko polje u području frekvencija električne mreže može aktivirati DNA za sintezu proteina. Identificirana je sekvenca na DNA koja je reaktivna s elektromagnetskim poljem i pokazalo se da je prenosiva na druge genske promotore. Ova sekvenca molekule DNA djeluje poput antene osjetljive na elektromagnetsko polje koja odgovara na elektromagnetsko polje i kad je transfektirana s izvjestiteljskim genima. “

Drugim riječima, identificiran je segment molekule DNA koji kao antena prima elektromagnetsko zračenje ekstremno niskih frekvencija. Kad su znanstvenici odsjekli taj dio genoma i ubacili/transfektirali ga u stanicu skupa s, npr., luciferazom, prilikom ozračivanja stanice taj dio genoma je doveo do veće aktivnosti luciferaze. Luciferaza je skupni naziv za oksidativne enzime koji proizvode bioluminiscenciju i odgovorni su za, primjerice, svijetljenje krijesnica.

„Istraživanja s ekstremno niskim frekvencijama i u područjima radiofrekvencija [iznad ekstremno niskih frekvencija, pa sve do 300 GHz] pri višim energetskim razinama su pokazala da izloženost elektromagnetskim poljima mogu dovesti do pucanja lanaca DNA. Prema tome, više se ne može smatrati da na DNA ne mogu utjecati razine elektromagnetskih polja iz okoliša. Elektromagnetske frekvencije mogu aktivirati i oštetiti DNA pri razinama za koje se smatra da su sigurne. (...)“*

Treba ponoviti da ovdje nije riječ o direktnom kidanju lanaca molekule DNA na što kontraznanost namjerno svodi čitav dijalog/monolog, već o lančanim reakcijama i o zaustavljanju popravaka na genomu. Kad neionizirajuće elektromagnetsko zračenje potiče razmnožavanje bakterija, snižava ili povećava broj krvnih stranica, razara hemoglobin i slično, to ne čini direktnim kidanjem kovalentnih veza među atomima, već djelovanjem na živo biće! Kad osjeti zračenje, živo biće pokrene lanac reakcija koje mogu dovesti i do samouništenja.

Izgovorena riječ može dovesti od brisanja života s lica zemlje – tako reagiraju živa bića. (Ako netko ne razumije: izgovorena riječ može pokrenuti nuklearno oružje). Neionizirajuće elektromagnetsko zračenje nema moć razoriti molekule, ali stanice i organizam imaju, i to znanstveno dokazano i rade kad su napadnute zračenjem. Manipulatori problematiku tretiraju kao da se radi o molekulama u vakuumu, a ne o živim stanicama i organizmu koji na akciju mogu raspaliti milijardu puta veću reakciju (slikovit primjer bile bi alergije).

„Elektromagnetsko polje niske energije može pokretati elektrone, uzrokovati male primjene u raspodjeli naboja i otpustiti veliku hidratacijsku energiju vezanu u strukturama proteina i molekula DNA. Pokazalo se da se elektroni u molekuli DNA kreću velikom brzinom, i predložili smo da polja u području radiofrekvencija i ekstremno niskih frekvencija pokreću stresni odgovor direktnom interakcijom i ubrzavanjem elektrona koji se kreću u molekuli DNA.“
(Izvor: Electromagnetic fields stress living cells)


Što sve ovo zapravo znači? U 9. točki o rRT-PCR testiranju je objašnjeno kako SARS-CoV-2 sadržava odsječak ljudskog genoma. Kako je 18 uzastopnih nukleotida s ljudske DNA dospjelo u ovaj tzv. virus? Postoje tri mogućnosti: ili su se nukleotidi tako posložili slučajno, što je jako malo vjerojatno; ili su ugrađeni genetičkim inženjeringom u laboratoriju ili direktno u ljudskom tijelu, što bi imalo smisla da je tzv. virus opasan, ali nije, pa je i to malo vjerojatno; ili djelovanjem elektromagnetskog zračenja.

Kako je nepobitna znanstvena činjenica da elektromagnetsko zračenje utječe na stanice, molekule DNA i RNA, tako je moguće da ono zapravo dovodi do pogrešne replikacije virusa – što god da virusi jesu! Koronavirusi su podjednako česta pojava kao virusi gripe, a da bi se umnožavali trebaju ljudske stanice i ljudski genom. Ako elektromagnetsko zračenje poremeti proces prepisivanja genetičkih informacija prilikom umnožavanja koronavirusa, taj virus u teoriji (1.) može pokupiti naše nizove nukleotida, ali i (2) postati opasan.

„Dodatno, objavljeno je da radiofrekvencijsko elektromagnetsko zračenje uzrokuje nestabilnost kromosoma, izmijenjenu ekspresiju gena i mutaciju gena.“
(Izvor: Possible Effects of Radiofrequency Electromagnetic Field Exposure on Central Nerve System)

Elektromagnetsko zračenje bi u teoriji moglo dovesti do stvaranja potpuno novih virusa miješanjem našeg genetičkog materijala (i možda još uvijek neotkrivenim mehanizmima) prilikom izgradnje egzosoma čija se veličina i mnoga obilježja podudaraju s respiratornim virusima. No takav rasplet je svakako manje vjerojatan od mutacije postojećih respiratornih virusa uslijed djelovanja elektromagnetskog zračenja.

Je li moguće barem približno kontrolirati mutacije preciznim odabirom frekvencija i intenziteta elektromagnetskog zračenja? Može li izdizajnirano zračenje potaknuti organizam da uvijek na isti način deformira proteine i miješa genetičke informacije? Možda. Javno dostupna znanost još uvijek ne daje jasan odgovor na to pitanje. Za sada postoji samo hipoteza da stanice komuniciraju elektromagnetskim valovima, što bi, kad bi bilo istinito, značilo da elektromagnetski valovi mogu precizno zbunjivati i manipulirati radom stanica i sintezom genetičkog materijala.

Međutim, znanstveno je dokazano da elektromagnetsko zračenje frekvencija do 300 GHz izaziva mutacije gena i ta istina je dovoljna za postaviti utemeljeno pitanje: je li SARS-CoV-2 mutirani koronavirus kojeg je proizvelo veliko eksperimentiranje s 5G radarima u Wuhanu? Pojava ovog koronavirusa koincidira s uvođenjem 5G tehnologije u Wuhanu. (Link.)


i) Zaključno o 5G tehnologiji i elektromagnetskom zračenju#

Vidjeli smo da mikrovalovi raznih frekvencija mogu potpuno poremetiti metabolizam željeza, onesposobiti i razoriti crvena krvna zrnca i hemoglobin te izazvati hipoksemiju i „nedostatak zraka“. Kod osjetljivih pojedinaca mogu poremetiti tjelesnu temperaturu, okus i njuh [Lobanova i Gordon, 1960., zaključuju da je slabljenje njuha jedan od prvih znakova izloženosti mikrovalvima], izazvati opću slabost, kašalj itd. (Prevalence of self-reported hypersensitivity to electric or magnetic fields in a population-based questionnaire survey). Drugim riječima: elektromagnetsko zračenje može izazvati sve simptome COVID-a-19.

Zatim smo vidjeli da su bakterije pravi uzrok smrti kod COVID-a-19 i da ih elektromagnetska zračenja mogu kontrolirati.

I na kraju, i sam virus je možda rezultat mutacije na genomu običnog koronavirusa koju je proizvela elektromagnetska radijacija iz 5G radara.

Mi ne možemo znati u kolikoj su mjeri elektromagnetska zračenja zaista sudjelovala u višku smrtnosti za vrijeme tzv. pandemije, no u jednu stvar možemo biti sigurni: 5G radari „novi val“ simptoma mogu odraditi u cijelosti samostalno.



Višak smrtnosti – zaključak#

Ne postoji nikakva, pa ni mikroskopska šansa da je svih 1072 smrti viška u Irskoj prouzrokovao COVID-19! (U IZRADI...)




9. rRT-PCR TEST#

Koncept rRT-PCR [real-time reverse transcription-polymerase chain reaction - stvarno-vremenska reverzno transkripcijska-polimerazna lančana reakcija] metode je nemoguće razumjeti bez grubog poznavanja osnova o građi i nastanku novih molekula RNA i DNA. Ono što slijedi će namjerno otići malo dalje od najnužnijih informacija, što će osigurati bolje razumijevanje rRT-PCR testa.

a) Građa molekule DNA#

CRTEZ 1#


CRTEZ 2#

Zelenom i crvenom bojom su zaokružene DVIJE MOLEKULE 2-DEOKSIRIBOZE. 2-deoksiriboza je šećer s pet atoma ugljika (pentoza). Atomi ugljika su na prikazu numerirani crvenim brojevima od 1’ do 5’.

a) Na prvi 1’-ugljik je vezan dušik jedne dušične baze: adenina, timina, gvanina ili citozina (pogledati crtež). Već smo rekli da su dušična baza + 2-deoksiriboza + fosfatna skupina = nukleotid. Vidimo da se nukleotidi međusobno razlikuju samo po dušičnim bazama koje nose genetičke informacije.

b) Veza između dvije 2-deoksiriboze uvijek se uspostavlja tako što se 5’-ugljik sljedeće 2-deoksiriboze vezuje za 3’-ugljik već ugrađene, prethodne 2-deoksiriboze, što znači da će se prilikom sinteze nove molekule DNA, u normalnim uvjetima, na crveno zaokruženu 2-deoksiribozu preko plavo zaokružene fosfatne skupine vezati zeleno zaokružena 2-deoksiriboza (gledati crtež), a nikad obrnuto! Drugim riječima, sinteza lanca molekule DNA uvijek ide iz smjera 5’-ugljika, koji se u stručnoj literaturi naziva 5’-kraj ili 5 prim kraj [5’-end ili 5 prime end], prema 3’-ugljiku, tj. 3’-kraju! Enzim DNA polimeraza III na -OH skupinu vezanu za 3’-ugljik prethodnog nukleotida, slikovito rečeno, kao na kuku kači fosfatnu skupinu sljedećeg nukleotida.

Važno je znati da su dva lanca molekule DNA antiparalelna, što znači da jesu paralelna, ali su usmjerena suprotno jedan od drugoga! To znači, ako je jedan lanac usmjeren (od 5’-kraja prema 3’-kraju) s desna na lijevo, drugi lanac je usmjeren (od 5’-kraja prema 3’-kraju) s lijeva na desno!


b) Replikacija molekule DNA#

CRTEZ 3#

Proces replikacije molekule DNA omogućuje enzim helikaza koji prekida vodikove veze među komplementarnim dušičnim bazama stare molekule, odnosno razdvaja dva originalna lanca pri čemu nastaju tzv. replikacijske rašlje. Proces najčešće započinje negdje usred molekule DNA (kao na slici), pa helikaze razdvajaju lance u u oba suprotna smjera pri čemu nastaju dvoje replikacijske rašlje.

CRTEZ 4#

Vidjeli smo da se sinteza novog lanca molekule DNA odvija tako što se 2-deoksiriboza novog nukleotida vezuje za 2-deoksiribozu prethodno ugrađenog nukleotida, a dušična baza tog istog novog nukleotida se vezuje za komplementarnu dušičnu bazu nukleotida iz nasuprotnog starog lanca. Kompletan čovjekov genom ima preko 6 milijardi nukleotida, odnosno preko 3 milijarde komplementarnih parova nukleotida.

Na prikazu iznad donji originalni lanac (tamno plavi) je usmjeren s desna na lijevo (od 5’-kraja skroz desno na slici prema 3’-kraju skroz lijevo dolje), što znači da će sinteza novog (svijetlo plavog) lanca dodavanjem novih nukleotida ići suprotno - s lijeva na desno (od donjeg crvenog 5‘ prema crvenom 3’ u samim rašljama na slici). Kako helikaza razdvaja lance također s lijeva na desno, tako se taj donji novi lanac - koji se sintetizira u smjeru helikaze - naziva VODEĆI LANAC. Kad sinteza donjeg lanca jednom započne, ona se odvija neometano do samog kraja replikacije.

Suprotno tome, gornji originalni lanac (tamno plavi) ima smjer s lijeva (od gornjeg lijevog crnog „5’“ na crtežu) na desno (prema crnom „3‘“ skroz desno), što znači da će replikacija komplementarnog novog lanca dodavanjem novih nukleotida ići obrnuto - s desna (od crvenog „5’“ gdje je na slici primaza) na lijevo (prema crvenom „3‘“ skroz lijevo) - suprotno od glavnog smjera helikaze. Iz tog razloga, kako napreduje razdvajanje rašlji prema desno, tako stalno iznova započinje sinteza komplementarnog lanca unatrag (prema lijevo). Taj novi lanac je zato nazvan ZAOSTAJUĆI LANAC.

Kako je već rečeno, enzim koji vezuje nove nukleotide i tako sintetizira nove lance DNA zove se DNA polimeraza III, ali taj enzim nema sposobnost započeti proces replikacije, pa je zato potreban drugi enzim nazvan primaza, koji na postojećem lancu sintetizira RNA prajmere (RNA početnice) dužine od 5 do 10 nukleotida (na prikazu su obojani u crveno). DNA polimeraza III potom na posljednju 2-deoksiribozu RNA prajmera veže 2-deoksiribozu novog nukleotida u smjeru od 5’ prema 3’ (zašto od 5’ prema 3’, objašnjeno je uz prikaz 5.). Sljedeći nukleotid je, kako je već rečeno, točno određen - mora biti komplementaran onome s originalnog lanca! Npr., ako na originalnom lancu sljedeći nukleotid sadržava dušičnu bazu adenin, polimeraza će na novi lanac vezati komplementarni nukleotid koji sadržava dušičnu bazu timin.

Vratimo se na zaostajući lanac... Dakle, kako helikaza sve više razdvaja originalne lance, tako enzim primaza povremeno sintetizira nove RNA prajmere na originalnom lancu od kojih se prema natrag sintetiziraju fragmenti novog zaostajućeg lanca. Ti novosintetizirani nepovezani fragmenti novog lanca nazvani su Okazakijevi fragmenti. Kad DNA polimeraza III dovrši dva susjedna Okazakijeva fragmenta, ribonukleaza H uklanja RNA prajmer među njima, a nastalu prazninu odgovarajućim nukleotidima popunjava DNA polimeraza I (ne polimeraza III koju smo spominjali do sada!!!). Okazakijeve fragmente potom konačno povezuje enzim DNA ligaza 1.


Smisao cijelog ovog objašnjenja građe i replikacije molekule DNA nije bio u tome da čitatelj upamti sve detalje, već da stekne grubi uvid u građu molekule DNA, u ulogu prajmera - pokretača replikacije genetičkog materijala, te u postojanje enzima koji vezuju nukleotide u novi lanac molekule DNA.

Popularni rRT-PCR test se zasniva na istom principu.


c) rRT-PCR tehnika#

Kako točno funkcionira rRT-PCR tehnika, biti će objašnjeno na stvarnom segmentu genoma virusa SARS-CoV-2 (koji se u stvarnosti nastavlja i ulijevo i udesno):

...ugucaaauuacagaauaaugagcuuaguccuguugcacuacgacagaugucuugugcugccgguacuacacaaacugcuugcacugaugacaaugcguuagcuuacuacaacacaacaaagggagguagguuuguacuugca...
(Izvor: Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 isolate Wuhan-Hu-1, complete genome)

Razlika između molekula DNA i RNA je u tome što molekulu RNA umjesto dušične baze timina izgrađuje dušična baza uracil. [Druga razlika je, što DNA viših organizama ima dva lanca, a RNA jedan.]

Nakon što se laboratorijskim predradnjama ukloni sve osim molekula genetičkog materijala, genetičkom materijalu se (pored pufera i magnezija, mangana ili kalija) dodaju:

  1. reverzna transkriptaza – enzim koji u smjeru 5' prema 3' sintetizira komplementaran novi DNA lanac kod kojeg se na uracil molekule RNA vezuje adenin;
  2. reverzni prajmer – već smo vidjeli da enzim DNA polimeraza III ne može započeti sintezu novog lanca molekule DNA; isto vrijedi i za reverznu transkriptazu, pa je zato potrebno osigurati gotov početni reverzni prajmer na koji će potom reverzna transkriptaza nadovezivati nove nukleotide; za razliku od RNA prajmera kojeg na licu mjesta sintetizira živi organizam, ovo je unaprijed proizveden DNA prajmer koji je stabilniji na visokim temperaturama; reverzni prajmer se vezuje na jedinstveni komplementarni dio virusne molekule RNA (na cijeloj RNA postoji samo jedno mjesto komplementarno prajmeru);
  3. DNA polimeraza III – već smo vidjeli, enzim koji sintetizira komplementaran novi DNA lanac tako što od prajmera nastavi vezivati nove nukleotide;
  4. unaprijedni prajmer – laboratorijski proizveden DNA prajmer koji se veže na komplementarni dio postojećeg lanca molekule DNA, a zatim na njega DNA polimeraza III dodaje sljedeće komplementarne nukleotide;
  5. slobodni nukleotidi – (točnije nukleozidi trifosfati) od kojih enzimi DNA polimeraza i reverzna transkriptaza sintetiziraju nove lance molekule DNA;

rRT-PCR tehnika radi s timinom, zbog čega je potrebno virusnu molekulu RNA prvo transkriptirati (prepisati) u lanac molekule DNA. To je prvi korak u kojem sudjeluju reverzni prajmer i reverzna transkriptaza. Za iznad citirani segment virusnog genoma, laboratorijski proizvedeni reverzni prajmer iz dokumenta sa stranica Svjetske zdravstvene organizacije (Izvor) je nCoV_IP2-12759Rv u kojem su nanizane sljedeće dušične baze: CTCCCTTTGTTGTGTTGT. Kako je riječ o reverznom prajmeru, on se na genetički materijal vezuje unatrag i reverzna transkriptaza nastavlja nizati nukleotide unatrag unedogled, sve do kraja virusnog genoma:

GENOM 1#

Prajmer mora sadržavati dovoljno dugačak niz nukleotida kako bi bio jedinstven. Kratki nizovi nukleotida nisu jedinstveni jer ih je moguće pronaći na ogromnom broju mjesta. Npr., niz „g u a“ se samo na ovom kratkom virusnom segmentu pojavljuje 3 puta (istaknuto žutom bojom)! Takav niz sadržava vjerojatno svaka molekula RNA (svaki virus). Ali niz od 18 nukleotida, kakav se koristi za izradu prajmera, ne bi se trebao pojavljivati nigdje osim na traženom genomu. Znači, prajmer mora biti unikatan niz, odnosno šifra koja može sjesti samo na jedinstven komplementaran segment molekule RNA ciljanog virusa.

Gledajući gornji virusni segment unatrag, sve genetičke informacije „prije“ DNA prajmera (desno od velikim crvenim slovima istaknutog prajmera) neće biti transkriptirane i u sljedećim koracima više neće postojati. (Prajmer na slici je identičan prajmeru nCoV_IP2-12759Rv kad ga čitamo unatrag.)

Kad reverzna transkriptaza posloži cijeli novi komplementarni DNA lanac, podiže se temperatura i razbijaju se veze između njega i originalnog RNA lanca.

Originalan RNA lanac:

GENOM 2#

Novi cDNA lanac koji će se koristiti dalje:

GENOM 3#

Nakon razdvajanja lanaca, temperatura se spušta i aktivira se DNA polimeraza III. Prvo se na novi cDNA lanac veže laboratorijski proizvedeni unaprijedni prajmer (zelena velika slova). U ovom slučaju, predloženi unaprijedni prajmer je nCoV_IP2-12669Fw u kojem su nanizane sljedeće dušične baze: ATGAGCTTAGTCCTGTTG. Polimeraza zatim na njega nadovezuje nukleotide (u smjeru 5' prema 3') do samog kraja koji završava reverznim prajmerom iz prvog koraka, pri čemu nastaje prvi finalni DNA lanac:

GENOM 4#

Zatim se opet podiže temperatura i dva lanca se razdvajaju.

Finalni lanac DNA:

GENOM 5#

Lanac cDNA iz ranijeg koraka:

GENOM 6#

U sljedećem koraku, ponovnim djelovanjem DNA polimeraze – koja na reverzni prajmer nadovezuje nove nukleotide – iz finalnog lanca nastaje prva dvolančana molekula DNA koja počinje i završava 5'-krajevima DNA prajmera:

GENOM 7#

Vidimo da PCR tehnika zapravo sintetizira nove lance molekula DNA. U sljedećem koraku opet dolazi do kidanja vodikovih veza među dušičnim bazama nasuprotnih nukleotida prethodno sintetizirane molekule DNA, pa nastaju dva slobodna lanca. Na njih se ponovno vezuju prajmeri, a DNA polimeraze zatim na prajmere nadovezuju slobodne nukleotide pa nastaju dvije nove molekule DNA – od kojih se svaka sastoji od jednog starog i jednog novosintetiziranog lanca:

GENOM 8#

U sljedećem se koraku kidaju veze između lanaca i ovih dviju molekula DNA i sintetiziraju se nove 4 molekule DNA. Svaki ovaj postupak, kojim se udvostručuje broj molekula DNA, jest jedan ciklus. U 40 ciklusa dupliciranja testiranog genetičkog materijala, od jedne molekule DNA proizvede se 549 755 813 888, odnosno cca 550 milijardi kopija!

Kako rRT-PCR tehnika može otkriti postoji li genetički materijal traženog virusa u testiranoj smjesi molekula DNA i RNA? Tako što se već prilikom prvog udvostručivanja genetičkom materijalu dodaje još jedan specijalni, šesti sastojak: TaqMan proba! TaqMan proba je zapravo laboratorijski proizveden segment molekule DNA koji je komplementaran, odnosno dušičnim bazama šifriran tako da sjeda samo na odabrani središnji segment ciljanog lanca molekule DNA. U slučaju kojim se bavimo, odabrana TaqMan proba nazvana je nCoV_IP2-12696bProbe(+), a u njoj su nanizane sljedeće dušične baze: AGATGTCTTGTGCTGCCGGTA. Na početku sinteze novog lanca, TaqMan proba se vezuje na sljedeće mjesto:

GENOM 9#

Na TaqMan probu je na 5'-kraju vezana fluorescentna boja, a na 3'-kraju spoj (prigušivač) koji fluorescentnu boju prigušuje sve dok je u njenoj blizini. Kad DNA polimeraza dođe do TaqMan probe (nakon što sinteza novog lanca krene od prajmera), ona dezintegrira probu i zamjeni ju novim nukleotidima, prilikom čega se oslobodi fluorescentna boja. Dakle, fluorescentna boja se može osloboditi iz probe i reflektirati svjetlost samo ako se proba uspješno veže za traženi genetički materijal. Ako nema traženog genetičkog materijala, proba se nema gdje vezati (ništa ju ne može razgraditi) i fluorescentna boja na probi ostaje prigušena.

Zaključno, ako postoji traženi virusni genom, prilikom svakog njegovog udvostručivanja se oslobađa fluorescentna boja, a što je više molekula fluorescentne boje, to je jači svjetlosni signal koji nam govori o prisutnosti traženog genetičkog materijala.

Tako funkcionira rRT-PCR testiranje. Za izum PCR tehnike (1984. godine), njen izumitelj, biokemičar Kary Mullis, je 1993. dobio Nobelovu nagradu za kemiju.


d) Zašto je rRT-PCR tehnika problematična pri dijagnostici COVID-a-19?#

1. Prema službenoj dogmi, mala koncentracija respiratornih patogena nije prijetnja za zdravlje čovjeka. Čovjeka mora napasti određeni nemali broj patogena iste vrste istovremeno kako bi mu organizam izgubio kontrolu nad njihovim umnožavanjem.

„Infektivna doza virusa influence A za čovjeka, kad je administrirana preko aerosoli subjektima koji nemaju neutralizirajućih antitijela u serumu, kreće se između 1950 i 3000 virusnih čestica.“
Izvor: Influenza Virus Aerosols in the Air and Their Infectiousness

Kad je sezona respiratornih bolesti, u zatvorenim prostorima u kojima oboljeli kašlju, kišu i dišu dok se kreću, kao što su trgovine i kafići, muzeji, banke, pošte, kolodvori, aerodromi, stadioni, vlakovi, autobusi i sl., zrak je ispunjen iz organizma izbačenim segmentima genetičkog materijala. Zrakom lebde i cijeli i raspadnuti tzv. respiratorni virusi i segmenti njihovog genoma koji su nanočestice koje dugo lete nošene zračnim strujanjima. Kad haraju resporatorne bolesti, doslovno nije moguće ući u zatvorene prostore gdje se susreće mnogo ljudi i ne udahnuti tuđi genetički materijal. To je normalno. Udahnuti materijal se lijepi po dlačicama u nosu i po sluznici s koje zdravstveni djelatnici zatim uzimaju brisove. Genetički materijal prikupljen brisovima se multiplicira PCR tehnikom koja dokaže da je u uzorku bio prisutan SARS-CoV-2. Ali virusni RNA iz gornjeg dišnog sustava (iz ovog primjera) uopće ne potječe iz organizma testiranog čovjeka, već iz okoliša. Čovjeka proglase pozitivnim na COVID-19, a pozitivna je bila samo sastrugana prljavština iz dišnog sustava!

Ovo je razlog zašto su pametni ljudi od samog početka tvrdili da dovoljan broj ciklusa duplikacije na ovaj način prikupljenog genetičkog materijala u sezoni infekcija može kod gotovo svakog čovjeka utvrditi prisutnost SARS-koronavirusa. Ako na vrhu nosa imate samo jedan jedini traženi virusni segment, a zdravstveni djelatnik ga pokupi štapićem, nakon dovoljno velikog broja ciklusa udvostručavanja neizbježno ćete imati „pozitivan“ rezultat.

Konačno, različite države, pa čak i različiti laboratoriji prakticiraju različiti broj ciklusa multiplikacije kojim traže svjetlosni signal. A to znači da neki „pozitivni“ uzorci prema nalazima jednog laboratorija, uopće ne bi bili „pozitivni“ prema nalazima drugog laboratorija. Tu je ostavljen veliki prostor za manipulaciju rezultatima.

2. Slijedi citat iz članka kojeg je objavio New York Times krajem kolovoza 2020.:

„Prema podacima dobivenima testiranjima, koji uključuju ciklusne pragove, koje su u tri seta posložili službenici u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, do 90 % ljudi s pozitivnim testom u sebi jedva da je imalo ijedan virus... (Link.)

Iako je na uzetim brisovima bio ekstremno maleni broj fragmenata (navodno) virusnog genoma, zbog prevelikog broja ciklusa multiplikacije genetičkog materijala, nezaraženi Amerikanci su dobivali pozitivne rezultate. A uzmemo li u obzir i činjenicu da virusi u dišnom sustavu uopće ne moraju potjecati iz organizma, postaje jasno da je velika većina pozitivnih testova – i kod živih i kod umrlih – zagarantirana prijevara.

3. Brisove zdravstveni djelatnici ne uzimaju u sterilnim uvjetima, već na zraku kojim plove milijuni virusa svih mogućih vrsta (koji su između ostalog već polijepljeni i u našem dišnom sustavu). Većina tih virusa je potpuno nepoznata i neki od njih mogu biti srodni s ovim respiratornim SARS-koronavirusom (ako je uopće riječ o virusu) i posjedovati isti segment molekule RNA kojeg transkriptiraju i udvostručuju rRT-PCR testom.

Nedavno je otkriveno da je reverzni prajmer nCoV_IP2-12759Rv (CTCCCTTTGTTGTGTTGT), kojeg navodi Svjetska zdravstvena organizacija, a kojeg smo koristili u primjeru iznad, potpuno identičan slijedu od 18 nukleotida na 8. ljudskom kromosomu (Izvor: Homo sapiens chromosome 8, GRCh38.p13 Primary Assembly). To bi moglo značiti da je dio genoma SARS-koronavirusa nastao prepisivanjem sa segmenta ljudske DNA koji je identičan kao ovaj reverzni prajmer. Gledajući drugačije, taj segment RNA virusa je identičan kao segment komplementarnog lanca ljudske DNA:

GENOM 10#

Ako nisu bili u stanju indentificirati unikatan slijed nukleotida koji se razlikuje od ljudske molekule DNA koja je očitana, što je tek s milijunima nepoznatih vrsta virusa za koje niti ne znamo da postoje? Kako možemo znati da su odabrani segmenti RNA unikatni za ovaj virus? Čiji genom ovaj test uopće pronalazi?

PCR testovi su u prošlosti već uzrokovali pseudoepidemije. Konkretno, dogodio se slučaj u SAD-u gdje su liječnici jedne bolnice posumnjali da se među njima počeo širiti veliki kašalj, a PCR testovi su dali pozitivne rezultate. Nekoliko tjedana je vladala opća uzbuna, sve dok klasična kultura stanica nije dokazala da nitko od testiranih nije bio zaražen bakterijom. (Link.)

Ako nemate zaista unikatan slijed nukleotida, test je u dijagnostici beskoristan.

4. Tzv. respiratorni virusi prolaze kroz sve maske, pa čak i štetne N95 respiratore, a kad ti skupi respiratori prestanu dobro dihtati uz lice, virusi cure na sve strane. U nesterilinim uvjetima u kojima prikupljaju uzorke, štapići mogu teoretski biti zagađeni i genetičkim materijalom iz dišnog sustava liječnika.

5. Razlika između klasičnih metoda uzgoja respiratornih patogena i rRT-PCR testa je u tome što klasične metode kontroliraju mali ljudi zaposleni u laboratorijima, koje nije moguće sve korumpirati i zastrašiti, dok rRT-PCR testove kontroliraju velike korporacije koje su dio Sistema što provodi ovu gigantsku akciju društveno-ekonomske transformacije svijeta zasnovanu na lažima i manipulacijama. Poslužite se vlastitom maštom čime sve ove korporacije mogu zagaditi enzime, prajmere i probe tako da test ponekad šalje lažne pozitivne signale. Zašto pretpostaviti da su samo proizvođači materijala za PCR testove pošteni, dok svi ostali otvoreno krivotvore i lažu? U ovom trenutku niti jednom uključenom akteru nije opravdano ukazati povjerenje.

Jako interesantan slučaj se zbio kad je tanzanijski predsjednik John Magufuli potajno provjerio ispravnost testova tako što je na analizu poslao brisove indijanske banane, nangke, koze, prepelice i sl., a uzorke je označio lažnim ljudskim imenima. Ispostavilo se da su voće i životinje bili pozitivni na COVID-19. (Link.) Ovaj primjer ne sugerira da je PCR tehnika bezvrijedna, već da je savršen instrument za manipulaciju.

(NOVO!!!) U međuvremenu, mnogi su ljudi - ili u suradnji s liječnicima ili samostalno - natrag u laboratorij poslali neupotrijebljene štapiće i iz laboratorija dobili pozitivne rezultate (primjer). Ovo je neosporan dokaz da globalistički vlasnici korporacija koje proizvode opremu za testiranje pogone ovu globalnu prijevaru. S obzirom na činjenicu da je rRT-PCR tehnika u teoriji nepogrešiva, događa se nešto od sljedećeg:

JAKO VJEROJATNO:
a) određeni postotak potrošnog materijala (ili štapića i tekućine za čuvanje uzoraka, ili pufera i minerala, ili enzima, ili TaqMan proba i prajmera) namjerno je zagađen segmentima traženog tzv. virusnog genoma;
b) neke TaqMan probe su namjerno neispravne te prilikom multiplikacije otpuštaju fluorescentnu boju i bez prisutnosti traženog genoma;

VJEROJATNO:
c) TaqMan probe i prajmeri koji se vežu na segment tzv. virusnog genoma namjerno su zagađeni TaqMan probama i prajmerima koji traže segmente ljudskog genoma ili genoma nekog vrlo raširenog mikroorganizma;

MANJE VJEROJATNO:
d) potrošni matrijal je namjerno zagađen drugim spojevima u kojima je vezana fluorescentna boja, koji se u procesu multiplikacije počnu raspadati (i otpuštati fluorescentnu boju);
e) aparatura je namjerno izrađena tako da na kratko vrijeme potajno stvara uvjete u kojima TaqMan probe postaju nestabilne i otpuštaju boju.

6. Ovaj test ne može pronaći viruse, bakterije i gljivice. Genetički materijal patogenih mikroorganizama zaštićen je iza membrana i kako bi ga rRT-PCR tehnikom bilo moguće multiplicirati, virusne i stanične membrane je potrebno prvo uništiti. Prema tome, svaki rRT-PCR test započinje uklanjanjem membrana i drugih dijelova od kojih su građeni virusi i i stanice mikroorganizama, osim molekula RNA i DNA. Što to znači? To znači da ne postoji metoda kojom je moguće utvrditi potječe li uspješno multiplicirani genetički materijal iz živih i cjelovitih mikroorganizama ili iz njihovih raspadnutih fragmenata koji su nastali pod utjecajem UV zraka, dezinficijensa, raznih spojeva, uslijed rada imuniteta i metabolizma organizma ili zuba vremena. Ovaj test, dakle, ne može utvrditi prisustvo živih mikroorganizma što je glavni razlog zašto se njegov izumitelj borio za prestanak njegove upotrebe u dijagnostici.


OVAJ DOKUMENT JE ZADNJI PUT PROŠIRIVAN U 10. MJESECU 2020. Zbog velike cenzure i nemogućnosti njegovog dijeljenja, ali i zbog velikog gađenja i indiferentnosti prema dobrobiti velike većine ljudi jer nemaju mentalni kapacitet razumjeti niti najjednostavnije nelogičnosti čak niti uz maksimalne napore razjašnjavanja, autor je nakon 14 godina aktivizma digao ruke od naše prezira vrijedne vrste.#

Sljedeći dokument koji će, zbog malog broja vas vrijednih truda, autor MOŽDA redovito ispisivati, nalazi se na sljedećem linku: https://rentry.co/injekcija

Edit
Pub: Jul 01 2020 20:48 UTC
Edit: Jul 24 2021 16:56 UTC
Views: 10798