Argumentacija za borbu protiv diktature - 2. dio

(1. dio)

SADRŽAJ:

10. INJEKTIRANJE („CIJEPLJENJE“)
    a) Učinkovitost protiv širenja „delta soja“ (objavljeno 14.7.2021.)
    b) Imunitet stada/krda (objavljeno 16.7.2021.)
    c) Pravi motivi
        1. Pojačavanje učinka 5G radara (objavljeno 20.7.2021.)
        2. Genetičko modificiranje čovječanstva in-vivo (objavljeno 28.7.2021.; sažetak dodan 3.8.2021.)
11. BAKTERIJA ILI VIRUS? (objavljeno 11.12.2021.)
12. rRT-PCR TEST (objavljeno 11.12.2021.)

10. INJEKTIRANJE („CIJEPLJENJE“)

a) Učinkovitost protiv širenja „delta soja“

„Svaka cijepljena osoba je spriječena zaraza danas, spašen život sutra i jedna mogućnost mutacije manje.“ LINK
Andrej Plenković

Prije govora o ozbiljnim opasnostima koje donosi injektiranje genetičkim tretmanom kojeg namjerno krivo nazivaju „cjepivom protiv korone“, potrebno je vidjeti koliko je ono zapravo učinkovito protiv širenja i preživljavanja tzv. delta koronavirusa prema službenim podacima. Pri tome ćemo ignorirati činjenicu da je statistika uvelike frizirana, počevši od učestalih NEtestiranja injektiranih („cijepljenih“) dvjema dozama i sve češćeg testiranja neinjektiranih („necijepljenih“), preko manipuliranja brojem ciklusa multiplikacije genetičkog materijala PCR tehnikom i proizvoljnih interpretacija rezultata testiranja s obzirom na brojne specifičnosti – poput povijesti bolesti pacijenta i statusa cijepljenja, raširenosti simptoma/bolesti u populaciji i sl. – prema uputama WHO-a [link], do direktnih namještanja statističkih podataka na terenu. No usprkos svemu tome, dokazati ćemo kako ova injekcija nije ono što nam tirani, poput iznad citiranog, lažu da jest.

ENGLESKA
1. Broj ljudi kojima je injektiran genetički tretman

a) Do 31. svibnja 2021., MINIMALNO JEDNU DOZU primilo je 20,221.664 ili 96,1 %, a do 21. lipnja, 20,283.700 ili 96,4 % ljudi starijih od 50 godina. Obrnuto, do 31. svibnja, genetičkim tretmanom NIJE INJEKTIRANO 821.999 ili 3,9 %, a do 21. lipnja, 759.963 ili 3,6 % Engleza starijih od 50 godina.

b) Do 31. svibnja, SAMO PRVOM DOZOM je injektirano 3,521.234 ili 16,7 %, a do 21. lipnja, 876.215 ili 4,2 % Engleza starijih od 50 godina.

c) Do 31. svibnja, DRUGOM DOZOM je injektirano 16,700.430 ili 79,4 %, a do 21. lipnja, 19,407.485 ili 92,2 % Engleza starijih od 50 godina.

Izvor podataka:

Tablica 1

O mlađima od 50 godina neće biti govora jer je do 27. lipnja prvu dozu primilo 73,4 %, a drugu svega 35,7 %, zbog čega je ta statistika jako promjenjiva i nema stabilnih parametara na koje se možemo osloniti, za razliku od podataka o starijima od 50 godina gdje je broj neinjektiranih u promatranom trotjednom periodu (od 31.5. do 21.6.) čitavo vrijeme vrlo slabo promjenjiv, slično kao i broj ljudi s primljene dvije doze.


2. Broj pozitivnih na „delta soj“

Do 21. lipnja, ukupan broj starijih od 50 godina „pozitivnih“ na „delta soj“ iznosio je 9598 (u službenoj tablici zbroj je pogrešan, 9571), što je 10,4 % od ukupno 92.029.

Tri tjedna ranije, do 31. svibnja, ukupan broj svih pozitivnih na „delta soj“ iznosio je 9427. Ukupan broj starijih od 50 godina „pozitivnih“ na „delta soj“ – s obzirom na kretanje prema cjelokupnoj statistici i prema postotku navedenom iznad, od 10,4 %), iznosio je cca 983 osobe. Precizniji podatak nažalost nemamo jer je objavljena statistika potpuno netransparentna. Na sreću, točnost ovog broja nije važna jer, bez obzira na veličinu odstupanja, greška pogađa sve promatrane skupine u pripadajućim omjerima i konačni odnosi koje tražimo ostaju isti.

Prema tome, između 31. svibnja i 21. lipnja pozitivno je postalo cca 8615 (= 9598 – 983) osoba starijih od 50 godina.

Tablica 2

a) Od ukupne populacije starije od 50 godina kojoj NIJE injektiran genetički tretman, a koja je brojala od cca 821.999 (31. svibnja) do 759.963 (21. lipnja), u istom je periodu NOVIH pozitivnih bilo njih cca 992 (ova brojka isključuje broj pozitivnih prije 31. svibnja, a uključuje pretpostavljeni udio iz „unlinked“ skupine u tablici koja se odnosi na sve rezultate testiranja kojima su izgubljene informacije o pacijentima; taj udio je izračunat u skladu s omjerom neinjektirani naprama injektirani jednom dozom naprama injektirani dvjema dozama). U tom periodu, od 31.5. do 21.6., iz skupine neinjektiranih u skupinu injektiranih samo jednom dozom prešlo je 62.036 ljudi, dakle vrlo malo.

Polovica pozitivnih dosegnuta je kad je ukupan broj ljudi u ovoj skupini pao na cca 791.600, stoga možemo zaključiti da je pozitivno postalo 0,125 % od ukupne neinjektirane populacije starije od 50 godina u promatranom trotjednom periodu. (Ovaj se postotak teoretski može naći samo između 0,12 % i 0,13 % i ništa se važno ne može dogoditi s povećanom preciznošću djelitelja, koji je u našem slučaju broj 791.600.)

b) Od ukupne populacije starije od 50 godina kojoj je injektirana SAMO PRVA DOZA, a koja je brojala od cca 3,521.234 (31. svibnja) do 876.215 (21. lipnja), u istom je periodu novih pozitivnih bilo njih cca 4018. U tom periodu, od 31.5. do 21.6., iz skupine neinjektiranih u ovu skupinu prešlo je samo 62.036 ljudi dok je iz ove skupine u skupinu s drugom dozom prešlo 2,707.055 (43,6 puta više)‬, što znači da smo iz ove skupine imali gotovo konstantan odljev, a u statističkom smislu beznačajan broj pridošlih.

Ako pogledamo službeni graf pozitivnih, vidimo da je rast broja pozitivnih na 100 tisuća Engleza u ovom trotjednom periodu bio ubrzavajući, tj. da je u zadnjem tjednu broj zaraženih na 100 tisuća porastao najviše (najbrže). U kontekstu skupine kojoj je injektirana samo prva doza, ovo znači da je polovica pozitivnih slučajeva dosegnuta kad je broj preostalih ljudi u ovoj skupini bio niži nego što bi to bio da je rast broja pozitivnih na 100 tisuća bio linearan. Zbog nedostupnosti ključnih službenih podataka, računati ćemo kao da je rast bio linearan, odnosno kao da je svaki tjedan bilježen približno jednak broj novih slučajeva na 100 tisuća stanovnika, dajući na znanje da je stvaran postotak pozitivnih veći.

Polovica pozitivnih dosegnuta je kad je ukupan broj ljudi u ovoj skupini pao na MANJE OD 2,565.500. Stoga možemo zaključiti da je u tom trotjednom periodu pozitivno postalo VIŠE OD 0,157 % ukupne populacije starije od 50 godina injektirane samo (maksimalno) jednom dozom. Ovaj bi se postotak teoretski (npr. u američkim filmovima) mogao naći na minimalno 0,114 % (da su se svi zarazili odmah unutar prvog dana i nitko kasnije) ili na maksimalno 0,459 % (da su se svi zarazili na zadnji dan trotjednog perioda i nitko ranije)! Postotak od 0,125 % koji je neupitan kod neinjektiranih, ova skupina je dosegla već nakon 2 do 3 dana od početka trotjednog perioda! Stoga, stvaran postotak kod skupine injektirane samo jednom dozom je 100 % sigurno bitno viši nego kod neinjektirane skupine.

c) Od ukupne populacije starije od 50 godina kojoj su injektirane OBJE DOZE, a koja je brojala od 16,700.430 (31. svibnja) do 19,407.485 (21. lipnja), novih pozitivnih je bilo njih cca 3605.

Polovica pozitivnih u ovom trotjednom periodu dosegnuta je kad je ukupan broj ljudi u ovoj skupini porastao na cca 18,104.500. Stoga možemo zaključiti da je pozitivan rezultat imalo cca 0,020 % ukupne populacije iznad 50 godina starosti injektirane objema dozama. Ovaj se postotak teoretski može naći samo između 0,022 % i 0,019 % i ništa se važno ne događa s povećanom preciznošću djelitelja, koji je u našem slučaju broj 18,104.500.

Izvor podataka:

  • do 31. svibnja (tjedan završava i uključuje 30. svibnja, što je vidljivo iz priloženih podataka): PODACI, IZVJEŠTAJ;
  • do 21. lipnja (tjedan završava i uključuje 20. lipnja): PODACI, IZVJEŠTAJ.

3. Zaključak

a) Obrnuto od službenih laži, prva doza ne štiti od prijenosa „delta soja“ uopće, štoviše, ona NEPOBITNO povećava šansu pozitivnog nalaza. Kod Engleza starijih od 50 godina, prema službenoj statistici, bilo je točno 0,125 % pozitivnih među neinjektiranima u usporedbi s VIŠE OD 0,157 % među ljudima s primljenom jednom dozom. Drugim riječima, na 100 tisuća neinjektiranih imali smo 125 pozitivnih, a na 100 tisuća injektiranih samo jednom dozom VIŠE OD 157 pozitivnih, odnosno VIŠE OD 1,26 puta više! 0,125 % što je krasilo neinjektirane, injektirani samo jednom dozom dosegnuli su već nakon 2 do 3 dana u promatranom trotjednom periodu! Zaključak koji nije moguće pobiti je da s prvom injekcijom genetičkog tretmana SIGURNO imamo zamjetno više pozitivnih na „delta soj“ nego bez prve injekcije. Ovo je neopisivo važno jer bi trebalo biti nemoguće!

b) S druge strane, krajnje apsurdno, učinkovitost druge doze, „u borbi protiv širenja opasnog delta soja“, ispada čak cca 84 % – u prosjeku je 0,020 % pozitivnih s obje doze naspram 0,125 % kod neinjektiranih. Ispada da prva doza ima učinkovitost GORU OD -20 % (povećava broj pozitivnih), a druga doza +84 % (strahovito smanjuje broj pozitivnih)!?

Kad je statistika zasnovana na ispravno odrađenom testiranju i ispravno prikupljenim podacima, ovakvi rezultati su 100 % nemogući.

Jedan od razloga ovog apsurda je taj što su liječnici od WHO-a dobili upute kako prilikom tumačenja rezultata treba voditi računa o svakom pacijentu ponaosob, o njegovoj povijesti bolesti, je li injektiran ili nije i sl., a isto su tako i laboratoriji dobili objašnjenje kako trebaju voditi pažnju o odabranom broju ciklusa multiplikacije genetičkog materijala PCR tehnikom .

Drugi razlog je taj što liječnici često ne žele slati na testiranje ljude s objema dozama. Tim ljudima u Britaniji ponovno besramno odokativno ispisuju dijagnoze gripe i viroze koje su do zadnjeg „delta vala“ bile praktički „iskorijenjene“.

Ovakvo ponašanje je potpuno razumljivo iz perspektive prosječnog liječnika koji je svjesno sudjelovao u „eksperimentiranju“ na živim ljudima, kako kažu da su činili i nacisti u 2. svjetskom ratu.

Prva doza ni službeno ne štiti dobro, pa je tu otpor mnogih liječnika prema testiranju još uvijek nizak – „ako nalaz bude pozitivan, čovjek ipak još uvijek nije dobio cjelovit tretman“. Mediji su stado dobro „naučili“ da je tek druga doza čudo nakon kojega su zaštićeni.

Međutim, nakon sudjelovanja u zločinu, mnogi liječnici nemaju nikakvu želju suočiti se s mogućnošću da će i nakon punog opskurnog tretmana ljudi i dalje biti pozitivni. Neučinkovitost injekcije prijeti njihovom čitavom biću jer su se u potpunosti poistovjetili sa svojim titulama, a zaboravili da su ljudi. Sistem je titule (dr., dipl. ing., dipl. oec., mag. iur., mr. sc., dr. sc. itd.) prevarom podigao na razinu sinonima za pamet i ekspertizu, pa automatski donose ugled, reputaciju, moć i autoritet. I materijalnu korist. Rasplet drugačiji od onoga kojeg su obećali svojim pacijentima dovodi u pitanje njihovu pamet i stručnost, i narušava im čast, ugled i autoritet. Čak i gore, pretvara ih u nemoralne zlikovce koji su sudjelovali u dijaboličkoj raboti koja je ozlijedila i usmrtila mnoge. Zato je odgovaranje pacijenata s dvije doze od testiranja, i posljedično malo pozitivnih nalaza, svakome pametnome potpuno očekivan rasplet događaja.

Slučajevi s primljene dvije doze s težom kliničkom slikom još i više potiču na izbjegavanje testiranja, i zato je među njima još i manje testiranih, a od onih koji jesu testirani dio se zataškava. Imamo dobar primjer u Hrvatskoj gdje je doktorica priznala da je na „kovid-odjelu“ u Dubravi „od korone“ umrlo 8 ljudi injektiranih dvjema dozama, ali ti slučajevi nikada nisu uspjeli stići do službene statistike. A nakon što su razotkriveni, tirani vještače jesu li svi zaista umrli „od korone“ ili od komorbiditeta, bez obzira na to što su među umrle „od korone“ od početka „pandemije“ besramno trpali svakoga s tzv. pozitivnim nalazom. Nije bilo mnogo smisla analizirati službenu statistiku o broju pozitivnih – što smo ipak u ovom tekstu odradili – no analizirati slučajeve s težom kliničkom slikom nećemo jer nema nikakvog smisla – te podatke su podvaljivači potpuno iskvarili.

Što god da PCR tehnika traži, toga nakon injektiranja prve doze među ljudima ima mnogo više i to smo nepobitno dokazali. Kad bismo imali pošteno prikupljene statističke podatke, rezultati za prvu dozu bili bi još i gori, a za drugu „apokaliptični“. Naime, ako prva doza povećava broj pozitivnih, druga problem može samo intenzivirati u istom smjeru i učiniti situaciju još i gorom. Ali službeni podaci kažu da to tako nije. Statističari u ovome vjerojatno nemaju svoje prste – da imaju, namjestili bi valjda i podatke o prvoj dozi. Problem su po svemu sudeći zakuhali liječnici i ljudi koji šalju podatke s terena.

Političari i njima nadređeni intenzivno rade na potpunom korumpiranju podataka pomoću EU digitalnih COVID potvrda koje u potpunosti zaustavljaju laboratorijsko testiranje injektiranih bez ozbiljnih simptoma gripe, a pojačava testiranje svih neinjektiranih. Među neinjektiranima će zato biti sve više pozitivnih, a među injektiranima sve manje te će statistika za šupljoglave provaksere izgledati još uvjerljivije.

Zaključimo, čak i frizirani službeni podaci otkrivaju da je više „pozitivnih“ na „delta soj“ među onima koji su primili samo prvu dozu, što je činjenica koja bi odmah trebala zaustaviti ovaj dijabolički projekt. Ta činjenica dokazuje da ove injekcije doprinose povećanju broja pozitivnih čak i među neinjektiranima. Naime, kako smo već pisali, injektirani izdišu nanočestice PCR tehnikom traženog genetičkog materijala koje ostaju lebdjeti u zraku u zatvorenim prostorima. One potom nakon udisanja zapinju u nosnoj šupljini neinjektiranih odakle ih fašisti počiste štapićima i u laboratoriju uspostave pozitivnu dijagnozu.

I ako se vratimo na uvodni citat, sad je jasno da ova injekcija ne može postići ništa od onoga što Plenković insinuira i da je nitko nema pravo niti propagirati niti primiti u organizam.


DODATAK: dokazi manipuliranja testovima


b) Imunitet stada/krda

Imunitet stada je koncept kojeg su izmislili stručnjaci s dubokim uvidom u psihu religiozne svjetine, u korist pravih vlasnika farmaceutskih industrija, kojima injektiranje tajnih supstanci u ljudski organizam otvara neslućene mogućnosti, od izazivanja bolesti i depopulacije trovanjem i hakiranjem vitalnih organa i biokemijskih procesa, do genetičkog modificiranja i hakiranja ljudskog uma pomoću nanosenzora, nanorobotike i supermaterijala poput grafena u kombinaciji s tehnologijama zasnovanima na elektromagnetskom zračenju (5G-u).

Imunitet stada je besmislica utemeljena na laži da je znanost uočila kako se nakon pojave određenog postotka ljudi koji su preboljeli bolest, uslijed nekakvih ateističkih ali nadnaravnih intervencija, čudom prestaju razbolijevati i preostali ljudi koji još uvijek nisu otporni na bolest.

Velika većina ljudske mase krajnje je nelogična, zbog čega bez ikakvih problema prihvaća besmislicu o postojanju nekakvog mističnog kolektivnog imuniteta, samo zato što je istrenirana vjerovati novoj svećeničkoj klasi – ekspertima.

Ovi čarobnjaci farmaceutske industrije ostavili su nam u naslijeđe iracionalnu obmanu da je, primjerice, u gradu od 100 tisuća stanovnika za bolest X potrebno dosegnuti 70 tisuća imunih pa onda i preostalih 30 tisuća neotpornih na tu bolest postaje zaštićeno jer ih magičnim silama štiti imunitet ozdravljenih.

Zamislite kako Vi neimuni ulazite u veliku trgovinu gdje su na stotine ljudi. Tog tjedna je diktator na vlasti poubijao 10 % vaših sunarodnjaka upravo zato što nisu imuni, pa je sada zapravo čak 77,7 % imuno, odnosno 7,7 % više nego što je potrebno za dosezanje čudotvornog imuniteta stada. I skupa s vama u trgovinu ulazi jedan bolestan čovjek iz neke daleke zemlje koji iz sebe izbacuje taj isti patogeni mikroorganizam na kojeg je 77,7 % populacije imuno. Ako Vi neimuni udahnete zarazu koju ovaj širi, zar se stvarno nećete razboljeti samo zato što je 77,7 % autohtone populacije imuno? Ako pritiskom na magično dugme tih 77,7 % imunih u trenutku bude teleportirano u drugu galaksiju, što bi se tad dogodilo s Vama nakon udisanja zaraze? Zar stvarno mislite da se ne bi dogodila jedna te ista stvar?

Drugim riječima, kad hodate pored ljudi koji su zaraženi, kakve veze ima postoje li malo dalje u trgovini ili u gradu imuni ljudi ili ne postoje?


Zašto je farmakomafija izmislila imunitet stada?

Uzmimo primjer gripe. Od gripe se teoretski može razboljeti između 5 i 20 % čovječanstva (DOKAZ), što znači da je između 95 i 80 % cijepljenih već otporno i potpuno bespotrebno prima cjepivo. Vladari su svoje stado uvjerili da je potrebno cjepivima imunizirati 20 % stanovništva i onda će svi biti spašeni (od 5 dana grlobolje). Ako je učinkovitost cjepiva 40 %, to u prijevodu znači da je prema toj suludoj teoriji potrebno procijepiti 50 % populacije do dosezanja imuniteta stada. I to je ogromno opravdanje za masovna cijepljenja. No u stvarnosti, cijepljenjem 50 % populacije – koje je uvijek nasumično jer ne znamo tko je već imun a tko nije – cijepili ste samo 50 % neotpornih, bez obzira na učinkovitost cjepiva. Druga polovica neotpornih će, skupa s onima na koje cjepivo nije djelovalo, i dalje sasvim normalno širiti boleštinu.

Kod korone je izmišljena učinkovitost lažnog cjepiva, odnosno injekcije od preko 90 % i imunitet krda od 60 %. Kad se uzme u obzir ta (lažna) učinkovitost injektiranja, 70 % populacije treba biti injektirano i magični imunitet stada će zablistati poput zvijezde repatice. Nažalost, kako imunitet stada nema nikakve veze s mozgom, čak i 100 postotna pokrivenost injektiranjem uz istinitu 90 % učinkovitost tretmana (koja ne postoji) značila bi da će 10 % od ukupnog broja neotpornih prije početka injektiranja i dalje hodati uokolo i širiti među sobom bolest i da će u njima virus nastaviti mutirati i postati pogibeljan za sve ostale (zapravo neće jer je sve ovo do sada bila obična gripa i sve skupa je kolosalna izmišljotina, ali od sada pa nadalje, uz 5G vojne radare potpomognute masovnim injektiranjem, okolnosti se potpuno mijenjaju).

Dakle, imunitet krda je izmišljen jer je religiozne slaboumnike beskonačno lakše motivirati na rizik ako postoji jasno definiran (lažni) cilj, razina nakon koje će kolektivna akcija biti uspješno obavljena. Kad bi znali da će i nakon svega bolest i dalje normalno napredovati, većinu njih nikad ne bi pridobili da riskiraju s ovom čudovišnom injekcijom.

U stvarnosti, bolest se širi dokle god se ne zaraze svi fizički dostupni neotporni ljudi. (Ovo vrijedi samo pod uvjetom da se bolest X može širiti s čovjeka na čovjeka, što COVID-19 ne može).

„Patogeni“ virusi i bakterije zapravo nisu patogeni za svakog čovjeka (ili životinju), bez obzira na to postoji li stečeni imunitet ili ne. Organizam mora biti oslabljen na točno određen način koji potiče mikroorganizam na štetno djelovanje. Drugim riječima, određeni postotak zdravih jedinki nije moguće razboljeti mikroorganizmom koji je opasan za ostatak vrste zbog toga što u njihovom organizmu takav mikroorganizam nema patogeni učinak. Najopasnije bakterije koje izazivaju smrtonosne upale pluća i drugih organa zapravo su sasvim normalni stanovnici naših tijela, usne šupljine i dišnog sustava. Te bakterije uopće nisu patogene u normalnim okolnostima, međutim, kad se stvore određeni uvjeti u organizmu, njihove stanice krenu drugačije funkcionirati i razarati nas svojim toksinima.

Kao primjer, neki ljudi u organizmu jako akumuliraju cink (ili bakar, ili molibden, ili kalij, ili jod, ili željezo itd.), bilo zbog posebne hrane koju konzumiraju ili zbog određenih poremećaja, a izvjesna bakterija ili virus ne može biti patogena u takvom sustavu. Ili suprotno, neki mikroorganizam će djelovati patogeno samo u organizmu kojem nedostaje cinka (ili bakra, ili molibdena, ili kalija, ili joda, ili bilo kojeg drugog nutrijenta). Zato neke bolesti zaraze maksimalno 10 % ljudi prije izumiranja, a neke 70 %. Nedostatak morske soli u prehrani koju propagira farmacija na zapovijed depopulatora, ili nedostatci izdemoniziranih joda i kalija, vrlo su važni uvjeti u slabljenju i razbolijevanju ljudskog organizma.

Drugi jednako važan uvjet je, dakle, izloženost elektromagnetskom zračenju. Ponašanje bakterija, kako smo ranije dokazali brojnim citatima iz znanstvene literature (DOKAZ), može se potpuno promijeniti u prisutnosti elektromagnetskog zračenja točno određenih frekvencija i intenziteta. Poslušajte dr. Dietricha Klinghardta o istraživanju utjecaja elektromagnetske radijacije na plijesni i spirohetu Borreliju burgdorferi (uzročnicu lajmske bolesti/multiple skleroze) – obje počnu stvarati enormne količine toksina (i preko 600 puta iznad normalne razine) koji su još potentniji i umnožavati se u borbi za vlastiti opstanak: video.

Treći jednako važan uvjet je mikrobiota ljudskog organizma, odnosno ukupnost svih mikroorganizama koji žive u nama, osobito bakterijskih vrsta. Jedna bakterijska vrsta, da bi bila nepatogena, mora biti u suživotu s drugim vrstama. Kad antibioticima ubijemo, primjerice, crijevnu floru, tada preostanu samo najotpornije vrste koje se potom krenu nekontrolirano umnažati i mijenjati kompletnu (crijevnu) okolinu stvarajući prevelike količine spojeva koji postaju toksični.

Dakle, imunitet stada je umotvorina plasirana kako bi pseudoepidemiolozi mogli arbitrarno izmišljati postotke potrebne procijepljenosti i na taj način provoditi zločine poput ovoga kojem svjedočimo u 2021. godini.



c) Pravi motivi
1. POJAČAVANJE UČINKA 5G RADARA

(Bez znanja o 5G UWB tehnologiji i utjecaju elektromagnetskog zračenja na zdravlje, ovaj naslov nije moguće pratiti s razumijevanjem, stoga pokušajte odvojiti malo vremena i pročitati poglavlje o 5G-u.)

Kako je već spomenuto na samom kraju podnaslova o elektromagnetskom zračenju i metabolizmu željeza (LINK), milimetarski valovi, koje koristi 5G radar, kroz kožu ne prodiru duboko i samo između 0,1 i 10 % tog zračenja uspijeva doprijeti do većih žila u potkoži. Kad se organizam nalazi u blizini 5G radara, ovo zračenje može izazvati brojne negativne posljedice po njegovo zdravlje. Ali što je udaljenost veća, utjecaj milimetarskih valova je sve manji. Kako ne bi došlo do bitnog slabljenja gripe u ljudskoj populaciji (na štetu depopulatora), čiji efekt ovisi o izloženosti radiovalovima, prije ukidanja klasičnih odašiljača i uvođenja „Massive MIMO“ (5G) tehnologije, bilo je potrebno pronaći način kako milimetarske valove raširiti po ljudskom tijelu i osigurati nastavak sezonskih respiratornih pandemija (u vidu „COVID-a-19“ u početku, i opet gripe kasnije).


Grafit je alotropska modifikacija ugljika koja se sastoji od slojeva koji su međusobno povezani slabim van der Waalsovim vezama. Svaki taj sloj naziva se grafen. U grafenu, atomi ugljika međusobno su povezani kovalentnim vezama na način da formiraju heksagonalni uzorak (kao pčelinje saće).

Slika 1

Grafen je prvi „dvodimenzionalni“ materijal ikad proizveden. Zbog toga što ima debljinu od samo jednog atoma, pod određenim uvjetima ima svojstvo supravodiča (vodiča koji provodi struju bez gubitaka) pri sobnoj temperaturi (LINK), ima čvrstoću preko 100 puta veću od čelika, rastezljivost od 20 %, toplinsku provodljivost veću od bilo kojeg drugog poznatog materijala, ogromnu otpornost na kemijske reakcije, potpunu nepropusnost, potpunu savitljivost, skoro 98 postotnu transparentnost. Za istraživanje grafena, Europska unija je izdvojila preko Graphene Flagship istraživačke inicijative 1 milijardu eura, a istovremeno ga intenzivno istražuju i mnoge institucije i megakorporacije u jurnjavi za patentnima.

Primarni razlog zašto je grafen ovoliko privlačan vladarima jest njegova primjena u proizvodnji nanotehnologije za hakiranje ljudskog organizma. A najvažniji početni koraci već su odrađeni.

„Odnosi vodljivosti pokazuju da, za elektromagnetska polja s faznom brzinom manjom od brzine pomaka nosilaca, grafen se mijenja iz propagacijskog medija s gubicima u medij s dobicima koji pretvara snagu izvora istosmjerne struje u elektromagnetsko polje. Ovaj rezultat pokazuje da se grafen može koristiti kod čvrstostanjskih pojačala putujućih valova što je prikladno za integraciju u budućim monolitnim integriranim krugovima milimetarskih i terahercnih valova.

„Rezultati pokazuju da se negativna provodljivost i, zauzvrat, elektromagnetsko pojačavanje u području mikrovalnih i terahercnih frekvencija mogu dobiti za brzine pomaka neznatno veće od fazne brzine pri sobnoj temperaturi. (Izvor: Quantum Mechanical Analysis of a THz Graphene Travelling Wave Amplifier)

Dakle, uz prisustvo izvora istosmjerne struje, nanolistići grafena jesu pojačala elektromagnetskih valova u milimetarskom dijelu spektra (od 30 do 300 GHz)!

A par godina nakon ovog otkrića, istraživači sa Sveučilišta Loughborough su izradili prvi uređaj na bazi grafena koji pojačava terahercne signale (izvor 1, izvor 2).

Naš organizam je jedna velika baterija, ili točnije, elektrana s izobiljem istosmjerne struje iza svakog ugla. Svaki prosječan neuron u mozgu ima napon u mirovanju od otprilike 0,07 V (volti), a jakost polja mu je oko 14 milijuna volti po metru, što je skoro 5 puta više nego što je potrebno za proizvesti munju za vrijeme grmljavinskog nevremena (izvor). A živčanim stanicama je prožet čitav organizam. S druge strane, svaka stanica operira strujom preko pozitivno i negativno nabijenih iona, a stanične membrane su doslovno generatori električne struje. Izvori istosmjerne struje za grafen – pojačalo milimetarskih elektromagnetskih valova – u organizmu su dostupni posvuda. „Dvodimenzionalni“ grafen se doslovno zabija u stanice i time direktno spaja na izvor električne energije prilikom čega postaje pojačalo slabih elektromagnetskih signala. Dokaz:

„Dodatno, otkriveno je nekoliko tipičnih mehanizama na kojima se zasniva toksičnost nanomaterijala iz obitelji grafena, primjerice, FIZIČKO RAZARANJE, oksidativni stres, oštećenje DNA, upalni odgovori, apoptoza, autofagija i nekroza.“
„Posljedično, predloženo je da dulje izlaganje visokim koncentracijama grafena dovodi do fizičkih i bioloških oštećenja na staničnoj membrani, uz destabilizaciju aktinskih niti i citoskeleta. (Izvor: Toxicity of graphene-family nanoparticles: a general review of the origins and mechanisms)

Dakle, grafen je izuzetno opasan jer fizički reže naše stanice! A u kontaktu s njima, ima izvor električne energije.

Drugim riječima, slabi 5G pulsirajući signali u milimetarskom području, koji u normalnim okolnostima ne mogu prodrijeti duboko u organizam, sada se, pomoću milijardi grafenskih nanopojačala rasutih po čitavom tijelu, reflektiraju i pojačavaju, što osigurava njihovo širenje po čitavom tijelu. Tako se 5G radar može efikasno upotrebljavati za izazivanje simptoma lažnih bolesti, poput COVID-a-19, napadanje bakterija i izazivanje teških upala, ali i očitavanje podataka s nanosenzora (nanočipova), upravljanje nanorobotima duboko u organizmu i sl.

Elektromagnetsko zračenje može, vidjeli smo, direktno utjecati na promjene psiholoških stanja kod žrtava, a uz nanočestice grafena unutar neurona (živčanih stanica), mogućnosti postaju nezamislive. U malo starijem španjolskom videu, na koji ćemo se referirati malo niže, vidjeti ćemo znanstvenika koji vjeruje da će biti (a možda već i jest) moguće u potpunosti kontrolirati funkciju neurona pomoću grafena, čime će se – za provakserske tipove sročeno – dosezati samo plemeniti ciljevi poput liječenja teških neuroloških bolesti. Autor ovog teksta ne bi se nimalo iznenadio da vladari već posjeduju tehnologiju kojom mogu u potpunosti preuzeti kontrolu nad razumom takvog čovjeka pomoću 5G radara.

Još jedna jednostavna funkcija grafena je stvaranje otiska koji je unikatan za svako ljudsko biće. Kod svakog čovjeka dolazi do unikatne preraspodjele grafena u organizmu (netko ima više grafena u jednom dijelu srca, malo manje u štitnjači, još manje u gušterači, najviše u nekom centru u mozgu itd. - to vrijedi za sve kemikalije), svaki čovjek ima različit splet krvnih i limfnih žila, a zbog različitih proporcija i veličina tijela i udaljenosti među organima, razlika je još naglašenija. Nakon što uspješno pridruži ovaj grafenski otisak identitetu čovjeka, „umjetna inteligencija“ iza 5G radara će zauvijek moći ažurirati preraspoređivanje grafena unutar njegovog organizma uslijed protoka vremena ili nakon nadogradnje novim injektiranjima i doživotno ga nepogrešivo pratiti i po potrebi ozračivati. Za svakoga će se moći dizajnirati personalizirani skupovi simptoma lažnih bolesti (izazvanih elektromagnetskim zračenjem), a farmacija će potom moći razvijati personalizirane „lijekove“ (primjer).


Zločinci ujedinjeni u brojnim factchecking skupinama slaboumnim su provakserima mjesecima lagali kako nije istina da nakon injektiranja ljudi postaju namagnetizirani (primjer), usprkos činjenici da je internet preplavljen video dokazima iz čitavog svijeta (primjer 1 – propali pokušaj diskreditiranja „magnetske teorije“ na meksičkoj televiziji, primjer 2). Kako bi utvrdio je li riječ o istini, Europski forum za pažnju zbog cjepiva (European Forum for Vaccine Vigilance) uposlio je svog člana zaduženog za demografska i sociološka pitanja, čovjeka koji je studirao tehnike u marketingu i psihosociologiju, Amara Goudjila, da provede istraživanje u Luksemburgu. Goudjil je teškim mukama uspio okupiti 30 injektiranih Luksemburžana, a kao kontrolnu skupinu, pozvao je 30 neinjektiranih. Od 30 neinjektiranih, privlačnost prema magnetu imalo je 0 ispitanika. Međutim, od 30 injektiranih, magnet je bio privučen na ramena njih 29! Što je najgore, što je više vremena proteklo od injekcije, jača je bila magnetska privlačnost. Ljudi su u početku bili sumnjičavi, a onda su zahladili odnose, neki su postali ekstremno nervozni ili bili u potpunom šoku. Jedna je žena počela plakati i priznala da se nije željela „cijepiti“, ali ju je na to prisilio poslodavac. Svi su se zapravo odlučili na injekciju jer su željeli normalan život i mogućnost putovanja. Opisali su čin injektiranja kao ludost i ucjenu i sl. Postajali su blijedi, nervozni, stavljali ruke na čelo, prekrižili ruke i štipali donje usne, brisali znojne dlanove o hlače itd., što je bio znak ekstremnog stresa, anksioznosti i mjerljive tenzije jer su postali svjesni da su učinili nešto što se ne može ispraviti. Ispitivanje je završeno jer se ispitivač više nije mogao nositi s njihovim osjećajem bespomoćnosti i njihovom skamenjenošću kad su shvatili da im je injektirana supstanca o kojoj ne znaju ništa. (Izvor)

Grafen nije magnet, međutim, (1) u kontaktu s biomolekulama, kakve nalazimo u živom organizmu, on dobije snažna magnetska svojstva (dokaz), a također (2) bušenjem heksagonalnih rupa nastaju grafenske nanomreže snažnog feromagnetizma čak i pri sobnoj temperaturi, što su 2020. godine otkrili Japanski znanstvenici (izvor: Graphene Edge Spins: Spintronics And Magnetism In Graphene Nanomeshes). Pored toga, svaka obrada bridova – kao kod, primjerice, grafena izrezanog na trakice – na način kako su to odradili Japanci, dovodi do feromagnetizma. I to je znanost koja nam je objelodanjena, a megakorporacije, koje u tajnosti traže tehnološka rješenja, vjerojatno imaju veći broj drugih načina kako magnetizirati grafen.

Istraživači okupljeni u pokretu La Quinta Columna, Ricardo Delgado Martín i dr. José Luis Sevillano, nakon što su zapazili veliki broj videa na kojima ljudi pokazuju kako su nakon injektiranja postali namagnetizirani i kako im multimetrima na dijelovima tijela mjere povišen napon i druga električna svojstva – kao da su postali baterije – odlučili su znanstveno potvrditi svoje sumnje.

Prethodno su vidjeli da već postoje studije u kojima kontraznanstvenici govore o korištenju grafena „kao adjuvanta“ u (lažnim) cjepivima protiv gripe (primjer 1, primjer 2). Grafen dokazano fizički razara ljudski organizam, uključujući neurone i stanice organa koji se jako teško ili gotovo uopće ne regeneriraju, poput srca, no to ove monstrume ne sprječava da grafenske nanokomponente predlažu za direktno injektiranje u organizam. Naštancali su veliki broj studija o biorazgradivosti grafena i njegovih derivata (poput ove) kako bi otvorili vrata kontinuiranom ubacivanju grafena u ljudski organizam.

Istraživači iz La Quinta Columne su potom otkrili i da je par mjeseci prije početka COVID-a-19, za vrijeme trajanja proizvodnje cjepiva protiv gripe, na globalnom tržištu porasla prodaja grafena i skočile vrijednosti dionica kompanija koje proizvode grafen, a isto se događalo kad je počela proizvodnja „cjepiva“ protiv nepostojećeg SARS-CoV-2 virusa.

Slika 1

Slika 2

Slika 3

Onda su pronašli da je ministar industrije i tehnologije u Turskoj rekao da skupina znanstvenika iz kompanije Nanografi razvija prvo intranazalno „cjepivo“ protiv COVID-a-19, a Nanografi radi s česticama grafena i nije farmaceutska firma (primjer)!

Otkrili su i neke ljude koji sjede i na najvišim pozicijama u grafenskoj industriji i u industriji cjepiva, itd.

U ime sveučilišta na kojem radi, Ricardo Delgado je zatražio bočicu Pfizerovog „cjepiva“ i čim ga je zaprimio, proslijedio ga je dr. Pablu Campri Madridu, doktoru kemijskih znanosti na Sveučilištu u Almeriji, koji je objavio preliminarne rezultate (dostupni su na španjolskom i na engleskom). Zaključak je da su prema svim pokazateljima u „cjepivu“ grafen i njegovi derivati! Ukupna zastupljenost RNA je 6 ng/μl, a preostalog sadržaja 747 ng/μl što ne isključuje grafen. Ukupno bi u tom dijelu spektra to bilo 753 ng/μl sadržaja, od čega na grafen potencijalno otpada 99,2 %!

Druga skupina znanstvenika iz Španjolske je grafen pronašla u „cjepivu“ od Astrazenece, o čemu je također izvijestio Ricardo Delgado, a uskoro se očekuju i rezultati istraživanja iz Čilea. Sveučilišta iz većeg broja zemalja najavila su uključivanje u ovo istraživanje. 22. srpnja 2021., na engleskom jeziku je dostupan video u kojem dr. José Luis Sevillano izvještava da je skupina španjolskih znanstvenika grafen pronašla i u bočici od Moderne (i Astrazenece), zbog čega je određeni broj liječnika došao pred ministarstvo s pisanim zahtjevima (link).


U posljednjem krugu „cijepljenja“ protiv gripe, neposredno prije COVID-a-19, u jesen 2019., ljudima je injektiran grafen – između ostalog i putem tada novih kvadrivalentnih cjepiva, o kojima je već bilo govora pri samom kraju poglavlja o usporedbi COVID-a i španjolske gripe (link). 18. lipnja 2021., La Quinta Columna je od jednog istraživača, čiji identitet nije javno otkriven, zaprimila mikroskopske snimke grafena u „cjepivu“ protiv gripe Vaxigrip Tetra, proizvođača Sanofi Pasteur Europe, kojeg su ljudima injektirali u 9. i 10. mjesecu 2020. i njime proizveli „drugi val“ COVID-a-19. (Na sljedećoj stranici je moguće pratiti svakodnevne novosti o aktivnostima La Quinta Columne na engleskom jeziku: link). Kako su se protiv gripe oduvijek cijepili gotovo isključivo stari ljudi, tako su prva dva vala COVID-a teško pogađala isključivo stare ljude, a najteže tamo gdje su bili testirani ili u pogon već bili pušteni 5G radari (prisjetimo se da je korona krenula iz Wuhana istovremeno s puštanjem desetaka tisuća 5G radara u pogon, čime je postao prvi grad na svijetu pokriven 5G signalom).

S druge strane, velika većina mladih je na teške simptome COVID-a-19 bila potpuno imuna, globalno! Ali kako je na proljeće i ljeto 2021. sve više mladih injektirano grafenskim injekcijama „protiv korone“, uz djelovanje 5G radara, sve ih više teško pogađa mikro- i milimetarska radijacija, pa raste broj nastradalih od novog imaginarnog „delta soja“.

Početkom travnja 2021., Ministarstvo zdravlja Kanade je priznalo da su neke maske sadržavale ogromne količine grafena koji je potencijalno štetan za zdravlje. Ipak, ova korumpirana institucija je prije par dana povukla svoje važno upozorenje jer maske sad odjednom ne otpuštaju dovoljno grafena, pa nema potrebe biti zabrinut (izvor). Čestice grafena prisutne u maskama, prilikom udisanja se zabadaju duž svih dišnih kanala, sve do najmanjih alveolarnih vodova i alveola duboko u plućima. Ljudi koji su svojevoljno ili pod prisilom svakodnevno satima nosili ove maske, i svoj dušnik i pluća punili enormnim količinama grafenskih nanočestica, omogućili su tako veliko pojačavanje intenziteta mikro- i milimetarskih valova i njihovo reflektiranje do dubina do kojih bez grafena nikad ne bi stigli. Tako su patogenizirali bakterije koje su – nekima od njih – u suradnji s razornim grafenom izazvale teške upale pluća**.


Sumirano, 5G radari emitiraju i mikrovalove visokih frekvencija i milimetarske valove koji štetu čine uglavnom u žilama u potkoži ili malo dublje. Ta količina zračenja nije dovoljna za održavanje gripe na razini na koju smo naviknuti proteklih desetljeća, pa su izmislili COVID-19 koji nije ništa drugo nego skup simptoma proizveden pomoću 5G radara i grafena ubačenog preko „cjepiva“ protiv gripe. (Gripa je uzrokovana ili isključivo zračenjem kad je blaga ili je pojačana patogenim djelovanjem bakterija kad je praćena upalama.) Gripa ne može natjerati mlade na injektiranje grafena, ali nova bolest može. Zato je grafenska injekcija „protiv korone“ ključna za nastavak igre. Grafen pojačava i reflektira elektromagnetske valove koji sada dospijevaju posvuda, a pored toga i sam razara stanice organizma. Milimetarska radijacija tako uspješno napada inače bezopasne simbiotske bakterije koje u nama obavljaju korisne uloge i pretvara ih u opasne patogene. Bakterije, skupa s grafenom koji nanosi ozljede, izazivaju teške obostrane upale pluća.

No to nije jedina uloga ovog supermaterijala! On je već najavljen kao element koji će omogućiti kontrolu živčane (moždane) aktivnosti, a neki idu tako daleko da predviđaju kako će biti temelj za povezivanje uma (onih koji budu ostavljeni na životu) s „umjetnom inteligencijom“. Grafen također akumulira energiju, od čovjeka pravi bateriju, pa neki čitavu sliku uspoređuju s onime što smo vidjeli u Matrix trilogiji. Što će sve biti ishod ovog fašističkog napada na ljudsko tijelo, vidjeti ćemo uskoro.

Grafen je očito bio tajna koja čitavom apsurdu oko „korone“ daje puni smisao.


DOKAZI POJAČAVANJA I REFLEKTIRANJA UPADNIH ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA (biti će stalno ažurirano novim materijalima!)

Internetske video i društvene platforme brišu i prikrivaju snimke mjerenja elektromagnetskog zračenja na mjestu uboda injekcijom, gdje je koncentracija nanočestica grafena odnosno njegovih derivata ogromna. Uređaji pokazuju na desetke ili stotine puta jače elektromagnetsko zračenje na mjestu injektiranja nego u okolnom prostoru!

VIDEO 1 (ovo je najstariji video za sada pronađen, treba otići na 2:37)
VIDEO 2
VIDEO 3
VIDEO 4
VIDEO 5
VIDEO 6 (na ovom videu je nekoliko mjerenja)



2. GENETIČKO MODIFICIRANJE ČOVJEČANSTVA IN-VIVO

Sažetak

Genetičko modificiranje je manipuliranje sintezom proteina. Kako proteini nastaju i koje sve uloge obavljaju, najvažnije je pitanje o funkciji svih stanica i organizama. Posjedovanje temeljnog znanja o proteinima uozbiljiti će i potaknuti svakoga da više puta promisli prije nego što odluči nekome dopustiti da u njega injektira tehnologiju koja službeno u organizmu modificira proizvodnju proteina, koju su proizveli neki nepoznati ljudi, za nedodirljive gigantske korporacije koje su redoviti počinitelji teških zlodjela (primjer), u nekim dalekim, potencijalno neprijateljskim zemljama.

Nakon kratkog opisa glavnih funkcija proteina, biti će govora o njihovoj sintezi prema uputama zapisanima na molekulama DNA (na genomu) što će nam omogućiti razumijevanje osnova genetičkog inženjeringa. Razumijevanje sinteze proteina osposobljuje nas da na molekuli DNA s lakoćom pronađemo točnu poziciju „recepta“ za sintezu određenog proteina i da nakon toga genetički modificiramo svaku stanicu, svaki organizam, tako da ili počne ili prestane proizvoditi taj protein.

Proces sinteze proteina je jednostavan: gen, koji je recept za sintezu proteina, prvo se „prekopira“ (prepiše) s molekule DNA pa nastane molekula mRNA, a na molekulu mRNA se potom vežu različite transportne molekule tRNA koje prenose specifične aminokiseline (od kojih su građeni svi proteini). Tako nanizane i međusobno povezane aminokiseline prema redoslijedu definiranom na molekuli mRNA jesu proteini. Različiti proteini se, dakle, međusobno razlikuju po redoslijedu aminokiselina od kojih su sastavljeni. Kad znamo redoslijed aminokiselina u novopronađenom proteinu, znamo i redoslijed nukleotida na genu koji ga kodira. Točnije, znamo sve moguće varijante tog redoslijeda pa je vrlo lako pronaći stvarni „recept“ analizirajući molekulu DNA.

Nakon stjecanja temeljnog predznanja o proteinima, pozabaviti ćemo se tehnikom genetičkog modificiranja živih organizama i njenom dostavom u stanične jezgre u kojima se nalazi DNA. Vidjeti ćemo da su ista dostavna sredstva za alat za genetičko modificiranje organizama prisutna i u svim tzv. „mRNA cjepivima“. I tu će jeziva istina postati potpuno jasna.


„Cjepiva vas neće pretvoriti u GMO“

„Suprotno navodima protivnika, cjepivo neće pretvoriti ni vas niti ikoga drugoga u GMO [genetički modificirani organizam]. mRNA ostaje u citoplazmi, gdje se nalaze ribosomi [stanice se sastoje od (1) vanjske membrane, (2) središnje jezgre u kojoj se nalazi genom/DNA, a (3) cijeli prostor između jezgre i membrane je citoplazma u kojoj se nalazi sve ostalo]. Ona ne ulazi u staničnu jezgru i ne može doći u interakciju s vašom molekulom DNA ili uzrokovati ikakve promjene na genomu..
(...)
Oxfordovo cjepivo [AstraZeneca] koristi pristup koji je nazvan „virusni vektor“. Znanstveni tim je upotrijebio adenovirus – vrstu patogena koji uzrokuje običnu prehladu – i u njega ugradio genetičku sekvencu za protein šiljka [engl. spike protein] koronavirusa.
(...)
Adenovirus jednostavno služi kao transportno sredstvo za uvesti genetičku sekvencu u vaše stanice. Zato se, naposljetku, i zove „virusni vektor“. Milijarde godina evolucije precizno su razvile viruse da mogu otkrivati načine za ušuljati se u stanice domaćina.
(...)
A onda su dodani geni za protein šiljka koronavirusa – klasično korištenje rekombinantne DNA. Dakle, da, Oxfordovim AstraZeneca cjepivom zapravo je u vaše tijelo ubrizgan genetički modificiran virus.

I to je dobra stvar. U prošlosti, primjerice preko cjepiva za dječju paralizu, živi virusi u cjepivu ponekad su mutirali i postali patogeni, uzrokujući dječju paralizu uzrokovanu cjepivom. Možete vidjeti da je daleko bolje koristiti genetički modificirani virus koji ne može uzrokovati takvu štetu!“
(Izvor: Yes, some COVID vaccines use genetic engineering. Get over it.)

Ovo je bio citat iz propagandnog članka čuvenog Sveučilišta Cornell iz američke savezne države New York. Kad provakserska institucija ove veličine prestane negirati zločine protiv čovjeka počinjene klasičnim cjepivima i krene propagirati prelazak na genetičke tretmane, znamo da je tradicionalnim cjepivima odzvonilo. Do jučer su to bili „antivakseri“ i „teoretičari zavjera“ koji su ukazivali na dječju paralizu raširenu cjepivima, a sad, u svrhu ukidanja tradicionalnih cjepiva i uvođenja tehnologija genetičkog inženjeringa, odjednom isto bez srama čine i oni, provakseri.

U nastavku ćemo se uvjeriti kako ne postoji ni najmanji razlog za povjerovati u priču o „cjepivima koja neće pretvoriti ni vas niti ikoga drugoga u GMO“. Vidjeti ćemo da tvrdnja nema uporište u znanosti.


Uloga proteina u organizmu

Prije govora o genetičkom modificiranju, navesti ćemo neke od glavnih funkcija proteina u organizmu. Bez ovog predznanja nije moguće razumjeti zašto nikome ne smijemo dopustiti da potencijalno ugrozi integritet našeg genoma – integritet molekula DNA u jezgrama stanica i, posljedično, s njih prepisanih molekula RNA.

Dakle, proteini (drugi naziv: bjelančevine):

a) pružaju čvrstoću i rigidnost biološkim komponentama organizma; najvažniji takav strukturalni protein izvanstaničnog matriksa je kolagen, koji je glavna komponenta vezivnih tkiva, i na njega otpada između 25 i 35 % od sveukupnog proteinskog sadržaja u našem tijelu; podjednako su važni i strukturalni proteini što izgrađuju stanični kostur (citoskelet) koji stanicama osigurava oblik i veličinu, poput aktina i tubulina; drugim riječima, oni su glavna gradivna komponenta naših tijela;

b) jesu katalizatori i pokretači bezbrojnih kemijskih reakcija u organizmu – ti proteini zovu se enzimi; jedna velika zadaća koju obavljaju je sintetiziranje masnih kiselina u citoplazmi stanica – ti enzimi se nazivaju sintaze masnih kiselina; prvo upravljaju izgradnjom zasićene dugolančane palmitinske kiseline koja se po potrebi daljnjim radom enzima desaturira i produljuje u druge još dulje zasićene masne kiseline; jednako tako, enzimi u našem organizmu višestruko nezasićenu esencijalnu ω-3 masnu α-linolensku kiselinu [npr. iz lanenog ulja] prvo desaturiraju i produljuju u poznatu „riblju“ EPA i dalje u „riblju“ DHA ω-3 esencijalnu masnu kiselinu (ω - malo grčko slovo omega); isto se događa i s esencijalnim ω-6 masnim kiselinama; pored masnih kiselina, enzimi na različite načine stvaraju i sve ostale gradivne komponente naših organizama; oni su i regulatori replikacije (umnožavanja) i popravaka molekule DNA te prijepisa genetičkih informacija s molekula DNA na molekule RNA; zaključno, kao i mnogi drugi proteini, enzimi imaju svojstvo snažnog vezivanja za točno određene molekule što im omogućuje precizno upravljati reakcijama u našim tijelima (i u svim životinjama, biljkama, gljivama, algama, jednostaničnim organizmima itd.);

c) upravljaju imunitetom; antitijela su proteini koji imaju sposobnost snažno se vezati na strane čestice i tako ih ili direktno neutralizirati ili ih međusobno slijepiti i servirati fagocitima (koji strane čestice proždiru), ili pak na taj način privući direktan napad na stanične membrane patogenih mikroorganizama; antitijela imaju i ulogu oslabljivanja odgovora imunoloških stanica kako ne bi došlo do pokretanja autoimunih procesa;

d) vezuju se za biomolekule zbog njihovog transportiranja ili pohranjivanja; primjer transportnog proteina je hemoglobin koji na sebe vezuje kisik u plućima – gdje ga ima u visokim koncentracijama – i otpušta ga gdje ga ima u niskim koncentracijama, a primjer skladišnog proteina je feritin koji pohranjuje željezo; s ovim u vezi, proteini na sebe vezuju i ugljikohidrate te tako obavljaju brojne uloge, poput regulacije sljepljivanja stanica, sinteze i aktivnosti glikoproteina, sudjelovanja u reakcijama imunološkog sustava i sl.

e) sudjeluju u staničnom signaliziranju, odnosno prijenosu informacija među stanicama, i prihvaćanju tih informacija na membranama te unutarstaničnoj signalnoj transdukciji, odnosno prijenosu tih informacija s membrana u unutrašnjost stanica što dovodi do staničnog odgovora na signal; najpoznatiji protein za međustanično komuniciranje je hormon inzulin;

f) transportiraju, odnosno selektivno propuštaju molekule i ione kroz stanične membrane u koje su ugrađeni.

Proteini očigledno vode glavnu riječ u svim najvažnijim biokemijskim procesima u organizmu. Osnovni blokovi od kojih su svi proteini izgrađeni jesu aminokiseline kojih u ljudskom organizmu ima 21. Među njima je 9 esencijalnih koje naš organizam ne može sintetizirati, pa ih je potrebno stalno unositi hranom.

Ovime smo stigli do sljedećeg važnog pitanja: što je to molekula mRNA (koja je – ili točnije: NIJE – u injekcijama „protiv korone“)?


Uloga molekule mRNA

Proteine svi organizmi sintetiziraju prema uputama zapisanima u genomu, odnosno na molekulama DNA (ili virusnoj RNA, ako sve te čestice možemo nazvati virusima). Njihova sinteza započinje u staničnoj jezgri gdje se pod dirigentskom palicom nekoliko enzima obavi prepisivanje ili transkripicija uputa za njihovu izgradnju s molekule DNA na molekulu mRNA (messenger ili glasničku RNA*). U točki 9. o rRT-PCR laboratorijskoj tehnici multipliciranja genetičkog materijala (link) opisana je građa i proces duplikacije molekule DNA. Enzimi (proteini) rastvaraju replikacijske rašlje na molekuli DNA na poziciji gdje se nalazi traženi gen, odnosno uputa za sintezu potrebnog proteina. Enzimi RNA polimeraze na tako izloženi raspareni lanac molekule DNA nižu komplementarne dušične baze i u tom procesu transkripcije grade RNA lanac. Taj RNA lanac, koji se naziva primarni transkript, potom mora proći kroz mnoge prerade – gdje se odstranjuju središnji dijelovi, koji ne kodiraju traženi protein, i dodaju posebni počeci i završeci molekule, kako bi postao funkcionalna, „zrela“ molekula mRNA ili tRNA (transportna, transferna ili prijenosna RNA) ili rRNA (ribosomalna RNA). Primarni transkript iz kojeg će nastati molekula mRNA naziva se pre-mRNA (prekursorska mRNA). Ovo sazrijevanje molekule pre-mRNA odvija se u staničnoj jezgri, a gotova molekula mRNA se potom transportira kroz jezgrenu ovojnicu u staničnu citoplazmu.

Molekule mRNA se razgrađuju nakon određenog vremena koje ovisi o vrstama proteina koje kodiraju. Npr., molekule mRNA koje nose upute za sintezu strukturalnih proteina, za kojima stalno postoji velika potražnja u organizmu, u stanici mogu ostati i pola dana prije nego što ih stanica dezintegrira, dok će mnoge mRNA koje kodiraju rijetke proteine za signalizaciju biti razgrađene za par minuta.

Sinteza proteina odvija se na ribosomima – česticama građenima od nekoliko molekula rRNA (ribosomalnih RNA) i preko 80 vrsta proteina – na kojima se vrši translacija, odnosno prevođenje uputa zapisanih na molekuli mRNA. Za vrijeme čitavog procesa sinteze proteina, ribosomima se kontinuirano dopremaju aminokiseline od kojih su građeni svi proteini. Aminokiseline se dostavljaju vezane za molekule tRNA (transportne/transferne/prijenosne RNA).

Molekule tRNA su malene, ali imaju složenu građu, a u priči o sintezi proteina najvažniji njihov dio je antikodonski pojas. Antikodon je niz od 3 nukleotida na molekuli tRNA koji odgovara komplementarnom (kompatibilnom) kodonu, odnosno nizu od komplementarna 3 nukleotida na molekuli mRNA. Nukleotid je, ponovimo, osnovni gradivni sklop svakog lanca molekula DNA i RNA, a sastoji se od šećera (riboze – po kojoj je ime dobila RNA – ili deoksiriboze – po kojoj je ime dobila DNA), fosfatne skupine i dušične baze. Kako postoje samo 4 različite dušične baze u građi svih vrsta molekula RNA u ljudskom organizmu – adenin, timin, gvanin i uracil (što je već objašnjeno ranije, na linku iznad) – tako postoje samo 64 moguće kombinacije nukleotida. Od te 64 kombinacije, 3 služe za zaustavljanje procesa sinteze proteina, a 61 kombinacija služi za prijenos aminokiselina – prema tome, postoji 61 vrsta molekula tRNA. Kako u ljudskom organizmu postoji samo 21 vrsta aminokiselina za sintezu proteina, tako svaku aminokiselinu transportira između jedne i čak šest različitih tRNA. Slika ispod (čita se od sredine kruga prema van) navodi da, primjerice, aminokiselinu arginin prenosi čak šest različitih molekula tRNA (6 različitih antikodona: GCA, GCG, GCU, GCC
UCU, UCC – na slici su komplementarni kodoni na molekuli mRNA: CGU, CGC, CGA, CGG
AGA, AGG), dok aminokiselinu metionin, koji je startna aminokiselina, prenosi samo jedna molekula tRNA (antikodon: UAC; kodon: AUG).

KODONI

I konačno, u ribosomima sinteza proteina kreće od 5'-kraja molekule mRNA na koji se ribosom veže. Na startni kodon AUG molekule mRNA veže se tRNA koja nosi aminokiselinu metionin i odatle se nastavlja produživanje budućeg proteina tako što ribosom prati zapis na mRNA, odnosno čita uzastopne kodone i njima pridružuje kompatibilne antikodone molekula tRNA koje prenose jednu od 21 vrste aminokiselina. Procesom međusobnog povezivanja uzastopnih aminokiselina dirigiraju molekule rRNA . Kad prateći molekulu mRNA ribosom stigne do zaustavnih („stopnih“) kodona (UAA, UGA, UAG), proces se zaustavlja i protein je sintetiziran. Ribosom i mRNA odlaze, a protein poprima svoj prostorni oblik.

SINTEZA PROTEINA

Animacija prikazuje čitav proces sinteze proteina: 1) u jezgri se na molekuli DNA otvaraju replikacijske rašlje i na vodeći lanac molekule DNA vezuju nukleotidi preko komplementarnih dušičnih baza (crvenih/rozih i zelenih, te žutih i plavih simbola) buduće molekule mRNA; 2) nukleotidi se međusobno povezuju preko fosfatnih skupina (malenih svijetlo plavih kružića, pored peterokuta); 3) sintetizirani RNA lanac se odvaja od vodećeg lanca kako se replikacijske rašlje s jedne strane kontinuirano zatvaraju, dok se s druge strane nastavljaju rastvarati a komplementarne dušične baze nizati; 4) gotova molekula mRNA izlazi iz jezgre u citoplazmu i tamo se na nju vezuje ribosom; 5) na ribosom pristižu transportne tRNA s aminokiselinama koje se svojim antikodonima vezuju za kodone molekule mRNA; 6) susjedne dvije aminokiseline se međusobno povezuju peptidnim vezama; 7) molekule tRNA se potom oslobađaju i odlaze, a ostaje slobodan polipeptidni lanac (protein u nastanku); 8) nakon što se translatira kompletna mRNA i nastane čitav proteinski polipeptidni lanac, protein poprima svoj finalni prostorni izgled i njegova sinteza je dovršena.


Transport molekula RNA između citoplazme i jezgre

Kompletna znanstvenistička zajednica, i slučajno i namjerno kronično pati od ozbiljnih smetnji u logičkom rasuđivanju. „Nema znanstvenih dokaza da se molekule mRNA mogu vratiti natrag u staničnu jezgru; zaključujemo: molekule mRNA se ne mogu vratiti u staničnu jezgru“. Argumentum ad ignorantiam, „ne znamo, dakle nije“. Ovakva oholost pod krinkom znanosti nije nikakva slučajnost. Naime, religiozni teisti i ateisti imaju duboku unutarnju potrebu biti vođeni kao stado, a voditi ih može samo onaj tko izjavljuje da zna konačnu istinu u polju svog djelovanja. Vladari iza Sistema zato trebaju pastire. Do jučer su to bili svećenici u vjerskim građevinama ili komunistički diktatori, a sad su to sveznajući svećenici znanstvenizma u bijelim laboratorijskim kutama. Znanstvenizam, kao i svaka druga religija, ne prihvaća neznanje – za razliku od znanosti na kojoj parazitira.

Sveprisutna tvrdnja da ovdje nije riječ o injekciji kojom se genetički modificiraju kmetovi, obična je izmišljotina i crvena haringa (koja skreće pažnju sa stvarnog problema o kojem će govora biti kasnije) zasnovana na vjeri da molekule mRNA ne mogu natrag u staničnu jezgru i tako doći u kontakt s genomom. Pri tome se zanemaruje (1) činjenica da NE POSTOJE DOKAZI da u određenim uvjetima, djelovanjem nepoznatih mehanizama, LJUDSKA mRNA zaista ne ulazi natrag u staničnu jezgru i (2) da ove injekcije UOPĆE ne sadržavaju mRNA, već sintetičke, u svrhu povećane otpornosti – MODIFICIRANE molekule modRNA (link) u kojima je prirodni uridin (dušična baza uracil + šećer riboza u jednom nukleotidu) zamijenjen s N1-methilpseudouridinom (N1mΨ) koji prirodno nije u sastavu ljudskih molekula RNA (dokaz za Pfizer: A Single Immunization with Nucleoside-Modified mRNA Vaccines Elicits Strong Cellular and Humoral Immune Responses against SARS-CoV-2 in Mice; dokaz za Modernu: SARS-CoV-2 mRNA vaccine design enabled by prototype pathogen preparedness). U ovoj smrtonosnoj injekciji, dakle, nisu molekule mRNA, već OTPORNE strane čestice N1mΨ-modRNA za koje ne smijemo niti pomisliti da se unutar organizma ponašaju identično kao prirodne molekule mRNA! Štoviše, ČAK NITI ZA mRNA NEMAMO SVE ODGOVORE, znanstvenici o njima doslovno svake godine otkrivaju nešto novo! No svećenici znanstvenizma će se usprkos tome uvijek postavljati samouvjereno i napuhano kao da znaju sve. Isto vrijedi i za veliku većinu liječnika (i drugih visokoobrazovanih materijalista).


a) O transferu genetičkog materijala s molekula RNA na molekulu DNA

„Prema centralnoj dogmi molekularne biologije, vjeruje se da se transferi genetičkih informacija općenito: DNA → DNA, DNA → RNA, i RNA → protein događaju u većini stanica, dok su specijalni transferi: RNA → RNA, RNA → DNA, i DNA → protein ograničeni na specifične nizove, ili su utvrđeni in vitro. (...) Začudo, gomilaju se dokazi koji pokazuju da transfer RNA → DNA nije ograničen samo na ove specijalne slučajeve, nego da je više općenit fenomen u prirodi. (...) Sveukupno ovi pronalasci ukazuju da transfer RNA → DNA nije limitiran samo na specijalne slučajeve i nizove. Kako će biti govora ispod, noviji eksperimentalni podaci su nastavili davati potporu RNA → DNA transferu genetičkih informacija sa „generičkih“ RNA nizova, koji ne dolaze s retroelemenata ili telomera, čak i bez posredstva molekule cDNA. Prema tome, predlažemo širi model prema kojem je transfer RNA → DNA također opći tip genetičkog transfera u procesu popravka DNA posredovanjem molekule RNA.“* (Izvor: „DNA repair by RNA: Templated, or not templated, that is the question“)


b) O povratku molekula RNA u staničnu jezgru

„Kod eukariota, prijenosne se RNA (tRNA) transkribiraju u jezgri, a svoju funkciju obavljaju u citoplazmi; zato se vjerovalo da je kretanje tRNA unutar stanice jednosmjerno – iz jezgre prema citoplazmi. Sad se zna da se zrela tRNA također kreće u suprotnom smjeru, iz citoplazme u jezgru preko retrogradnog tRNA jezgrenog uvoza, procesa koji je očuvan od plijesni do kralješnjaka. (...) Naši podaci podupiru hipotezu da retrogradni proces pruža novootkrivenu razinu kontrole kvalitete tRNA kao put koji nadgleda i završnu obradu molekula pred-tRNA i modifikaciju stanja zrelih tRNA.“ (Izvor: „Retrograde transfer RNA nuclear import provides a new level of tRNA quality control in Saccharomyces cerevisiae“)

„Ovdje koristimo eksperimente s inducibilnim RNA označavanjem za pokazati kako odmah nakon transkripcije, novosintetizirane telomerazne RNA prolaze kroz jedan krug nukleocitoplazmatskog dvosmjernog transporta.“ (Izvor: „Telomerase biogenesis requires a novel Mex67 function and a cytoplasmic association with the Sm7 complex“)

„U ovom radu predstavljamo dva nova pronalaska. Prvo, pokazujemo da komponente P-tijela [u kojima se nakupljaju neiskorištene molekule mRNA u citoplazmi] u stanicama plijesni i sisavaca cirkuliraju između nukleusa i citoplazme te da se čini da je ovaj proces potreban, barem za Pat1p, za funkcioniranje. Drugo, pokazujemo da citosolska mRNA može biti importirana u jezgru, što ima važne implikacije.“* (Izvor: „mRNA Import into Yeast Nuclei is Controlled by Components of Cytoplasmic P-bodies“)


Dakle, molekule tRNA i telomerazne RNA se bez problema vraćaju natrag u staničnu jezgru. Dokazano je i da molekule mRNA pod određenim uvjetima kod nekih vrsta plijesni ulaze natrag u staničnu jezgru. Temeljem čega bahati znanstvenisti tvrde da sigurno ne postoje situacije u kojima prirodne mRNA ulaze natrag u jezgre ljudskih stanica!? Još i gore, na čemu je zasnovana tvrdnja da ova strana N1mΨ-modRNA iz injekcija ne može ući u staničnu jezgru iz citoplazme!? Baš ni na čemu, to je izmišljena tvrdnja korištena u propagandne svrhe. Jednom kad strana RNA uđe u staničnu jezgru domaćina, postoji velika opasnost od prepisivanja gena s nje na genom.


Genetičko modificiranje

Međutim, ulaze li molekule mRNA u prethodno opisanom kontekstu iz citoplazme u jezgru ili ne, zapravo uopće nije važno. Bila je to samo crvena haringa globo-fašista koja, žalosno, niti ne drži vodu, a kojom su uspješno skrenuli pažnju s pravog problema, do kojeg smo upravo stigli.


a) O sustavu CRISPR

„Sustav CRISPR se oslanja na stanični aparat kojeg koriste bakterije kako bi se zaštitile od virusnih infekcija. Istraživači su prvo zauzdali ovaj sustav kako bi stvorili komplekse za editiranje gena sastavljene od enzima za rezanje DNA nazvanog Cas9 i kratke RNA koja navodi enzim do određenog dijela genoma, usmjeravajući Cas9 gdje da učini svoj rez. Pošto su Cas9 i kratka navodeća RNA koja cilja gen za bolest dostavljene u stanice, na genomu se izvodi točno određeni rez, a stanični procesi za popravak DNA sljepljuju rez natrag, često brišući mali dio genoma. Međutim, ako je također dostavljena i ispravljena kopija gena kad je učinjen rez, popravak DNA može dovesti do ispravka gena za bolest, trajno popravljajući genom.

2014., Anderson i kolege opisali su prvo korištenje CRISPR-a za popravak gena za bolest kod odraslih životinja.“ (Izvor: „Curing disease by repairing faulty genes“)

„U Izraelu, istraživači sa Sveučilišta u Tel Avivu koriste sličnu tehnologiju kao Pfizer i Moderna kako bi naciljali stanice raka i genetički ih neutralizirali, povećavajući sveukupnu stopu preživljavanja.

Točnije, istraživači su razvili ono što je poznato kao „CRISPR-LNP-evi“ sustav za dostavu, baziran na lipidnim nanočesticama, koji cilja stanice raka i uništava ih genetičkom manipulacijom. Sustav nosi genetičku mRNA koja kodira enzim Cas9 sustava CRISPR koji „radi poput molekularnih škara koje režu staničnu DNA“, priopćenje objašnjava...“ (Izvor)

Prezentacija Svjetskog ekonomskog foruma iz 2017.: YouTube

Dakle, ljude i životinje ovom jednostavnom tehnikom genetički već modificiraju!


b) O dostavi sustava za genetičko modificiranje do stanične jezgre

„Virus inficira stanicu domaćina, primarno u interfazi, služeći se trima glavnim koracima: povezivanje s receptorima na površini stanice ili adhezivnim faktorima, ulazak preko endocitoze, i injektiranje replikacijski aktivnog genoma u stanični nukleus.

(...)

Usprkos neporecivim prednostima transfekcijske učinkovitosti, virusni vektori (poput lentivirusnog, ADENOVIRUSNOG, i retrovirusnog vektora) još su uvijek kontroverzni u kliničkim primjenama zbog genskih mutacija i imunogeničnosti. Proteklih godina, virusima slični i nevirusni genski vektori privukli su mnogo pažnje zbog njihove superiorne sigurnosti i biokompatibilnosti u usporedbi s virusnim genskim vektorima. Kationski liposomi, klasični nevirusni genski vektori, koriste se svojim pozitivnim nabojem za elektrostatičku interakciju s negativnim nabojem molekule DNA za formiranje kompleksa liposom/DNA, koji može ući u stanice endocitozom ili membranskom fuzijom kako bi postigao internalizaciju i integrirao svoje terapeutske gene.

Referirajući se na unutarstanični nelizosomalni transportni put SV40 virusa, točnije na njegovu sposobnost ciljanja endoplazmatskog retikuluma i kretanje uz citoskelet kako bi dosegao jezgru i ispustio svoj genetički materijal, dizajnirali smo nevirusni kationski liposom sličan virusu SV40, Lipo-Par...“ (Izvor: Virus-like Nonvirus Cationic Liposome for Efficient Gene Delivery via Endoplasmic Reticulum Pathway)

„Rezultati također pokazuju da ovaj nanonosač [grafenov oksid] može zaštititi sgRNA od enzimatske degradacije, pokazujući tako ekstremno veliku stabilnost, koja je kritična za buduće in vivo aplikacije. Prema tome, ovaj grafenovim oksidom posredovani sustav dostave proteina Cas9 i molekule sgRNA ima potencijal kao novi pristup u biomedicinskom istraživanju i primjenama u ciljanom genskom inženjeringu.“ (Izvor: Graphene oxide-mediated Cas9/sgRNA delivery for efficient genome editing)

Vidimo da se adenovirus službeno koristi za dopremu alata za genetičko modificiranje do jezgre stanica, što je normalno s obzirom na činjenicu da adenovirusi svoj genetički materijal ubacuju u jezgru stanice domaćina i tako se umnožavaju (dokaz). Postavlja se pitanje: na koji način adenovirusi – iz Astrazenecine injekcije (dokaz) – svoj genetički materijal iskrcavaju u citoplazmi ako znamo da oni tako ne funkcioniraju!? Zašto se Astrazeneca služi adenovirusima ako su adenovirusi sredstvo za prijenos genetičkog materijala u staničnu jezgru? (Viruse za dostavu CRISPR sustava danas je moguće i kupiti: LINK).

Službena verzija – koju promiču totalitarni tipovi na pozicijama moći u gotovo svim zemljama svijeta – kaže da ta injekcija doprema mRNA (koje unutra zapravo uopće nema) do citoplazme (laž), a mRNA iz citoplazme ne može ući u staničnu jezgru (opet laž i crvena haringa) i razloga za strah nema. Kako su službeni transporteri adenovirusi i otporni liposomi koji su intenzivno razvijani upravo u svrhu genetičkog modificiranja, vjera u službenu verziju je smrtonosno opasna.

A na samom kraju vidimo i da je grafenov oksid vjerojatno najbolje sredstvo za dostavu alata za genetičko modificiranje genoma. Ranije smo govorili kako ga ima u injekcijama svih proizvođača, u Pfizeru prema svemu 747 ng/μl ili 0,75 grama ovog superlaganog materijala po 1 litri tekućine/injekcije – da je sol, bila bi to 1/5 čajne žličice u litri proizvoda, što je mnogo, a ovog bi materijala obujmom bilo mnogo više od petine žličice! Grafen i njegovi derivati bi mogli imati ključnu ulogu i u genetičkom modificiranju čovječanstva.


Sustav CRISPR kojeg prema svim crvenim zastavicama ova injekcija uvodi u ljudski organizam, najvjerojatnije je izdizajniran tako da iz ljudskog genoma briše upute za sintezu određenih proteina bez dodatnog kompliciranja s ugradnjom novih gena. Kako je male RNA za navođenje lako proizvesti, vjerojatno su raširene na stotine različitih verzija tih molekula koje kod različitih ljudi dovode do brisanja ili teškog oštećivanja stotina različitih gena (jednom čovjeku će poremetiti jedan hormon, drugom drugi, trećem određeni enzim itd.), kako nitko ne bi mogao ispraviti štetu niti ući u trag zločinu (tako bi barem autor ovog teksta učinio da je inteligentni supremacist poput Billa Gatesa, centralnih bankara i ostalih najviše-rangiranih pripadnika njihovog plemena). Kod nekoga će proizvodnja istog proteina biti smanjena za 20 %, kod nekoga za 50 %, a kod nekoga za 99 %, pa umiranje različitih organizama neće trajati jednako dugo, ili se, pak, kod različitih organizama bolesti neće razviti do istog stupnja (npr. dijabetes - kad padne proizvodnja inzulina ili inzulin bude kemijski izmijenjen; stvaranje srčanih ugrušaka kad oslabi sinteza plazmina i sl.). Prvi na listi potencijalno napadnutih proteina jesu oni koji obavljaju svoje uloge u ljudskom mozgu i spolnom sustavu.

S druge strane, injektiranima možda i jesu ugradili neke nove gene s nepoznatim ciljem. Primjerice, gen za sastavljanje magneto-proteina pomoću kojega se na daljinu može upravljati radom mozga i ljudskim ponašanjem (link).

Ljudska naivnost, lakovjernost, produhovljenost, religioznost, hrabrost, otpornost na manipulacije i sve ostale psihičke karakteristike su rezultat procesa u kojima ključnu ulogu igraju proteini u mozgu i genetičkim inženjeringom sve te karakteristike mogu biti modificirane.

U svakom slučaju, dolazi veliki iskorak u razvoju medicinsko-(biotehnološko-)farmaceutske industrije! Čovjeku će prvo genetičkim inženjeringom oštetiti genom i proizvesti bolest, a potom će pronaći „genetičku grešku“ i genetičkim inženjeringom („personaliziranim lijekom“) je otkloniti (i proizvesti nove probleme, osiguravajući tako sve bržu depopulaciju). A stado će sve dočekivati s oduševljenjem uz gromoglasan pljesak.


S obzirom na sve nelogičnosti oko ove potpuno impotentne bolesti (koja je zapravo kombinacija gripe, međudjelovanja grafena i elektromagnetskog zračenja, i lažnih pozitivnih rezultata lažnih testova) zbog koje su zaustavili čitav svijet i samo neliječenjem pravih bolesti ubili na desetke ili stotine milijuna ljudi, ima doslovno nula razloga vjerovati službenoj propagandi koja uvjerava da po srijedi nije genetičko modificiranje.


Jedan primjer za steći uvid koliko je nanotehnologija danas stvarno razvijena, jesu nanoroboti-košarice za dostavu kemikalija i dijagnostiku ispletene od molekula DNA! Košarice čak imaju i mehanizam za zaključavanje koji se otvara samo kad „lokot“ dođe u kontakt s točno određenim proteinom (link).



11. BAKTERIJA ILI VIRUS?

Slijedi proširenje prema novim saznanjima i zaključni dio o pravom uzročniku "COVID-a-19", o čemu je već bilo mnogo govora u prvom dokumentu, na ljeto 2020.: link.


a) Zašto bakterija?

1. Doktori i znanstvenici u Francuskoj, ali i u drugim državama, inzistirali su da su uspješno liječili ovu bolest azitromicinom (Sumamedom). Inteligentan znanstveni um bi se počeo ozbiljno pitati kako njegovi kolege liječnici toliko uspješno pomažu svojim nesretnim pacijentima pomoću antibiotika i nekih antiparazitika za koje je znanstveno dokazano da izvrsno ubijaju i određene vrste bakterija i pojačavaju djelovanje antibiotika (izvori: Recycling of chloroquine and its hydroxyl analogue to face bacterial, fungal and viral infections in the 21st century i In vitro activity of ivermectin against Staphylococcus aureus clinical isolates) i počeo bi dovoditi u pitanje dogmu o virusnom uzročniku. Nažalost, celebrity-znanstvenici, poput Đikića, stvarnosti su se izrugivali jer „antibiotici ne ubijaju viruse“. Točno, antibiotici ne ubijaju viruse, ali ubijaju bakterije i liječe ovu bolest. Ovaj kratak preliminaran rad o liječenju Sumamedom + hidroksiklorokinom napisao je vrhunski nagrađivani francuski mikrobiolog i znanstvenik Didier Raoult: link 1 i link 2.


2. Odmah na početku „pandemije“, Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuku liječnicima svijeta da bolest ne pokušavaju liječiti antibioticima:

„COVID-19 uzrokuje virus, te zbog toga antibiotici ne bi trebali biti korišteni niti za prevenciju niti za liječenje.
Međutim, ako ste hospitalizirani zbog COVID-a-19, možete dobiti antibiotike jer je moguća bakterijska koinfekcija.“

(link – Svjetska zdravstvena organizacija)

Iste sulude preporuke su liječnicima izdane i na nacionalnim razinama:

„Jesu li antibiotici učinkoviti u sprječavanju i liječenju koronavirusa?
Ne, antibiotici ne djeluju protiv virusa, nego samo bakterija!“

(link – Vladina stranica koronavirus.hr)

„Ne liječi se antibioticima, jer oni NE koriste (naravno, jer ova upala pluća nije uzrokovana bakterijama – izuzev u slučaju dokazane bakterijske superinfekcije)
U upali pluća povezanoj s COVID-19 rijetko se dogodi bakterijska superinfekcija...“

(link – Pliva)

Ovo je protivno svemu šta su liječnici znali i radili prije „pandemije“. Hajdemo na moment zamisliti da je virus stvaran problem. Nepobitna istina je da ne postoje simptomi „kovida“ ili gripe koji istovremeno nisu i simptomi velikog broja drugih bakterijskih infekcija. Od prvog dana je jasno da više od trećine pozitivnih nema nikakve simptome (Izvor: Asymptomatic SARS-CoV-2 infection: A systematic review and meta-analysis) i da velika većina pozitivnih sa simptomima ima strahovito blage simptome, jedva da zna da ima ikakav problem. Pa zar nije, analogno, sasvim logično i očekivano da barem dio pozitivnih ozbiljno oboljelih jesu upravo isti takvi ljudi otporni na djelovanje virusa, ali koji su se istovremeno zarazili opasnim bakterijama? Tako su barem liječnici razmišljali o gripi prije „pandemije“, zbog čega su kod ozbiljnih simptoma gripe obavezno posezali za antibioticima. Nisu mogli riskirati krivu dijagnozu jer bi posljedice potencijalno bile fatalne. Usto, u ozbiljnoj gripi su se često i lako razvijale teške bakterijske upale pluća, što je činilo izbjegavanje antibiotika još opasnijom odlukom. Zašto je kod teže gripe bilo logično i normalno odmah davati antibiotike, a kod ozbiljne „korone“ to više nije? I gripa je službeno bila virusom uzrokovana bolest isto kao i „kovid“.

Iznad citirani savjeti su zato potpuno nelogični, protivni čitavoj medicinskoj znanosti. Ljudska glupost se mora odmah isključiti na tim razinama svjetske znanosti, iza svega su nužno zle namjere.


3. Zašto „cijepljenima“ liječnici sada samoinicijativno odmah daju antibiotike kako su to činili desetljećima za vrijeme gripe? Jesu li interno zaprimili takav protokol ili je to rezultat vjere u djelotvornost „cjepiva“, pa „uzrok kod cijepljenih mora biti nešto drugo bez obzira na pozitivan test“? Jedno je sigurno: dijeljenje Sumameda cijepljenima stvara privid da su „cjepiva“ efektivnija nego šta stvarno jesu.


4. Odmah na samom početku „pandemije“ patolozi cijelog svijeta uspješno su odgovoreni od vršenja obdukcija nad umrlima s pozitivnim testom i do danas se ništa nije promijenilo. Potvrda: link – Udruženje patologa i citologa Federacije Bosne i Hercegovine.

Prvo šta bi svaki razuman čovjek radio je temeljito proučavao tijela umrlih kako bi se nepobitno utvrdilo od čega točno umiru. Možda velika većina ima prisutne teške bakterijske infekcije negdje u organizmu i umire od bakterijskim sepsama uništenih pluća?

„Fektčekeri“ (Faktograf i slični) izvode svakakve misaone i verbalne akrobacije i citiraju šačicu korumpiranih komičnih studija, no relevantnije je šta kaže, primjerice, direktor Instituta za radiologiju i onkologiju Srbije:

„Pogrešno je bilo od početka što nisu rađene obdukcije pacijentima koji su preminuli od korona virusa, i to po prijedlogu Svetske zdravstvene organizacije. To nije bila obavezujuća preporuka. Obdukcijom bismo znali koji su organi zahvaćeni, kakvo je stanje organizma i kako je najbolje liječiti ljude ili kako sprečiti neke procese. Mi ne znamo da li su ti ljudi koji su preminuli od kovida bili zdravi ili su imali neku bolest“.“

(link – RTV BN)

Dakle, obdukcije se ne rade i za to postoji razlog koji nije strah od zaraznog virusa.


5. Najvažnija znanstvena studija o bakterijskim infekcijama među oboljelima s pozitivnim kovid-testom koju imamo na raspolaganju izrađena je u Kini odmah kad je krenula „pandemija“, a prije sramotne degradacije medicinske patologije. O njoj je već bilo riječi u ranijem dokumentu. Studija se bavila prvim oboljelima u Wuhanu, tj. sa 191 bolesnikom, uključujući veliki broj s ozbiljnim upalama koje se očekuju od ozbiljne bolesti. Od hospitaliziranih kovid-pozitivnih bolesnika s upalama pluća i sa simptomima bakteremije (simptomima koje izazivaju bakterije u krvi), umrlo je njih 96,4 % u skupini koja je imala potvrđenu bakterijsku infekciju – 27 umrlih od ukupno 28 dokazano zaraženih bakterijama. S druge strane, kad bakterijska infekcija nije bila uspješno dijagnosticirana, umrlo je 16,6 % njih (također 27 umrlih, ali od ukupno 163 s nedetektiranom bakterijskom infekcijom). Ova studija bez daljnjeg dokazuje kako uspješno množenje bakterija čini razliku između života i smrti.
(Izvor: Clinical course and risk factors for mortality of adult inpatients with COVID-19 in Wuhan, China: a retrospective cohort study)

Bakterijske infekcije koje mogu dovesti do sepse često su tako jako lokalizirane da ih uopće nije moguće detektirati standardnim pretragama i krvnim nalazima. Otkriti ih je moguće samo ciljanim pretragama zahvaćenih organa i njihovih dijelova.
(Izvor: Diagnosis of bacterial sepsis: why are tests for bacteremia not sufficient?)

Prema tome, moguće je da se zapravo 100 % smrti događalo zbog bakterijskih infekcija, i 0 % bez njih.


6. U istoj kineskoj studiji, 100 % kovid-smrti bile su smrti od sepse, a sepsa je stanje u kojem organizam na bakterijske infekcije (i rijetko na infekcije uzrokovane drugim mikroorganizmima) odgovara toliko žestoko da oštećuje vlastite organe, šta dovodi do njihovog zatajenja i stanja šoka. Do prije 10-ak godina u medicini je službeni stav bio da sepsu izazivaju isključivo bakterije (gljivice rijetko), ali prije 10-ak godina su počeli sve intenzivnije uvoditi ideju o virusnim sepsama. Jedan novinski članak: link – Deutsche Welle. Mnogo više o sepsi ispisano je u prethodnom dokumentu: link.


7. Prije par mjeseci objavljena je neopisivo važna recenzirana znanstvena studija o umnožavanju „virusa SARS-CoV-2“ u bakterijama crijevne flore...

„JRC-ove istraživačke aktivnosti... (...) ...po prvi put pokazuju da se virus [SARS-CoV-2] replicira u crijevnim bakterijama.“

(link – Europska komisija)

U radu piše sljedeće:

„Količina molekula RNA virusa SARS-CoV-2 smanjena je na razine na kojima ih nije moguće detektirati u četiri alikvota tretirana metronidazolom, vankomicinom, amoksicilinom i azitromicinom [Sumamedom], tim redoslijedom.“

(Izvor: Increase of SARS-CoV-2 RNA load in faecal samples prompts for rethinking of SARS-CoV-2 biology and COVID-19 epidemiology)

Ova studija je morala biti odrađena zbog činjenice da kod nekih ljudi nakon preboljenja bolesti rRT-PCR još tjednima daje „pozitivan“ signal u stolici.

Za početak, važne su dvije stvari. Prvo, znanstvenici ovdje prisutnost „virusa“ dokazuju (1) istim poznatim rRT-PCR testovima koji su unaprijed proizvedeni za tu svrhu i (2) tražeći peptide koje kodiraju geni za koje se naširoko vjeruje da potječu iz virusa. Kao i u velikoj većini studija u kojima su uopće korišteni mikroskopi, i ovdje su uočeni mali kružići u blizini stanica za koje se sumnja da su virusi SARS-CoV-2, ali to nije potvrđeno, navodno na tome rade dalje pomoću antitijela, napisali su u radu.

U ovom istraživanju se pokazalo da od 18 testiranih antibiotika baš Sumamed (i još tri) savršeno ubija tu neku bakteriju „crijevne flore“ u kojoj se tobože „umnožava SARS-CoV-2“! I ne samo to, znanstvenici postavljaju sljedeća dva neopisivo važna pitanja:

„Mogu li antibiotici (...) igrati ulogu u liječenju bolesnika pogođenih COVID-om-19?“
„Može li uključenost bakterija u epidemiologiju COVID-a-19 pomoći objasniti klinička opažanja, poput povišenog serumskog C-reaktivnog proteina, prokalcitonina, D-dimera i feritina povezanog s lošim ishodima kod COVID-a-19?“

Ovi znanstvenici možda vide šta se stvarno događa, ali ne žele prijeći granice politički korektnog ponašanja kako ne bi postali žrtve sustavnih napada i ostali bez financija.



b) Zašto ne virus?

1. Doslovno jedina zdravorazumna procedura dokazivanja uzročne veze između mikroorganizama i bolesti jesu Kochovi postulati: bakterije i drugi patogeni mikroorganizmi se prvo izoliraju/pročišćavaju direktno iz oboljelog organizma, pa se bez kontaminacije umnožavaju, pa se njima zarazi zdrav organizam, pa ako prouzrokuju istu bolest, izolira ih se opet kako bi bilo dokazano da je riječ o istim mikroorganizmima s kojima se krenulo. Tek tada je nepobitno dokazan uzročnik bolesti.

U virologiji tako ne ide. Možda će zvučati apsurdno, ali najbolji dokaz je članak Reutersovih „fektčekera“: link – Reuters. Reuters otvoreno prenosi riječi jednog virologa koji kaže kako se neki pozivaju na Kochove postulate bez da razumiju kako virusi zaista funkcioniraju (a ti „neki“ su zapravo znanstvenici koji jako dobro znaju što govore). Objašnjava kako virolozi u laboratoriju posebne stanice (majmunske Vero stanice) zagade uzorkom u kojem traže virus – bez da prethodno utvrde što je sve još unutra prisutno – (pa onda uzorak tretiraju antibioticima jer je uzorak pun bakterija) i ako stanice umru ili počnu proizvoditi viruse, to je dokaz... ...tko zna čega, sigurno ne da virus uzorkuje simptome kod živih ljudi.

Dakle, „fektčekeri“ sami demonstriraju da nitko nikada nije dokazao da virusi uzrokuju bolesti. „SARS-CoV-2“ tako nikad nije izoliran direktno iz oboljeloga i njime netko bio inficiran kako bi se postigli simptomi „COVID-a-19“.


2. Iako laici vjeruju da znanstvenici iz uzetih uzoraka prvo izoliraju „SARS-CoV-2 viruse“, pročiste ih (odvoje ih) od ostalih potencijalnih patogenih mikroorganizama, pa ih izdvojene namnože i potom utvrđuju njihov identitet, to se zapravo uopće ne događa.

Rijetke studije koje su se bavile mikroskopiranjem, od prvog dana imaju sasvim drugačiji hodogram. Kako se to radi kod PCR testiranja, istraživači prvo kemikalijama unište stanične membrane i ostale zaštitne komponente svih mikroorganizama prisutnih u uzetom uzorku i tako oslobode genetičke materijale kako bi ih bilo moguće detektirati testovima (rRT-PCR testovi obrađeni su u prethodnom dokumentu). Tako naprave juhu od ogromnog broja različitih molekula DNA i RNA i njihovih segmenata bez da imaju blage veze otkud što zaista potječe. I ako potom testom detektiraju tražene segmente genoma, kažu da su izolirali virus. Postoji i drugi test koji traži peptidne nizove aminokiselina posloženih prema zapisu/receptu na traženom genetičkom materijalu – taj još manje dokazuje išta.

S druge strane, neovisno o genetičkom testiranju, u uzorku pokušavaju preko majmunskih Vero stanica, Huh7 stanica i antibiotika proizvesti čestice koje izgledaju kao koronavirusi i detektirati ih mikroskopom. No samo su se u rijetkim znanstvenim radovima do sada uopće koristili mikroskopi. I nikad kako bi se testiralo uočene namnožene viruse, već kako bi se proizvelo viruse u identičnim već pozitivno testiranim uzorcima. Velika razlika! Prvo bi bilo dokaz da genetički materijal potječe iz uočenih čestica, drugo demonstrira samo da je genetički materijal postojao u identičnom uzorku iz kojeg su proizveli čestice. A ni jedno ni drugo ne dokazuje da čestica uzrokuje bolest.


3. Umjesto nikad dokazane teorije o nekakvom koronavirusu kao uzročniku „COVID-a-19“, puno je racionalnije sljedeće objašnjenje. Sve poznate stanice stvaraju egzosome – vanstanične vezikule ili mjehuriće koji imaju mnogo poznatih i još više nepoznatih uloga.

  1. Znanost je već dokazala da bakterije koriste egzosome za međusobno odašiljanje poruka i komunikaciju s organizmom u kojem se nalaze.
  2. Bakterija Haemophilus influenzae u svojim egzosomima šalje vlastiti genetički materijal!
  3. Antibiotici, poput gentamicina potiču otpuštanje egzosoma kod bakterija!
  4. Poznato je i da su u egzosomima bakterijski toksini i da se egzosomi spajaju s membranama ljudskih stanica i u njih otpuštaju svoj sadržaj kojim razaraju stanične komponente što bakterijama omogućuje inficirati organizam!
    (Izvor: Membrane Vesicle Release in Bacteria, Eukaryotes, and Archaea: a Conserved yet Underappreciated Aspect of Microbial Life)
  5. Neke bakterije, poput Salmonelle enterice, mogu nasilno ući u naše stanice i iznutra proizvoditi egzosome!
    (Izvor: Molecular Biology of the Cell. 4th edition)
  6. Egzosomi izgledaju isto kao „koronavirusi“ i virusi općenito!

Slika

Prikaz: mnogi liječnici i znanstvenici negiraju postojanje virusa, ali njihov glas ne prolazi u eter jer potencijalno ruši jednu čitavu parazitsku granu medicine, ali i zaustavlja totalitarizam u kojem živimo, odnosno sprječava sva buduća nastojanja depopulacije čovječanstva lažnim cjepivima kakvo je upravo u tijeku; (prikaz je posložio drugi autor, a grafički izvor mu je ovaj video)

Liječnik Andrew Kaufman koji je prezentirao informacije s gornjeg prikaza, od početka krize tvrdi da SARS-CoV-2 virus ne postoji, međutim kaže da su uočene čestice ljudski egzosomi. Ta hipoteza ne objašnjava otkud potječe genetički materijal pripisan uzročniku (pod pretpostavkom da ispravno korišteni rRT-PCR testovi za „SARS-CoV-2“ nisu potpuno iskontrolirani lažnjaci), niti kako antibiotici liječe tzv. COVID-19. Autoru ovog Rentry dokumenta kojeg čitate je tek nedavno - pod utjecajem razmišljanja liječnika Kaufmana - palo na pamet u znanstvenoj literaturi potražiti dokaze o postojanju bakterijskih egzosoma. Bakterijski egzosomi sve stavljaju na svoje mjesto.

„SARS-CoV-2“ se pojavljuje u laboratorijskim uzorcima u kojima su prisutne i bakterije. Svi znanstveni radovi, uključujući i onaj prvi iz Kine, odrađeni su na brisovima krcatima bakterija iz ljudskog dišnog i probavnog sustava. Ako je SARS-CoV-2 zapravo egzosom neke patogene bakterije koja izaziva simptome gripe/„kovida“, on u sebi sadržava (identičan) prijepis s bakterijskog genoma. Ova bakterija bi mogla ući u Vero i Huh7 stanice i biti skrivena od mikroskopskog pogleda (kad bi ju netko uopće tražio), pod uvjetom da ima takvu sposobnost. Kad u laboratoriju uzorak otruju antibioticima, antibiotici bi mogli isprovocirati tu „kovid“-bakteriju da krene stvarati svoje egzosome kojima šalje svoj genetički materijal iz istog razloga kao i bakterija Haemophilus influenzae, ili iz nekog drugog razloga – npr. zbog preživljavanja i virusnog protunapada/samoobrane. U ovom trenutku je razumno posumnjati da su doslovno svi mali neprijateljski virusi proizvodi nekih svojih bakterija (i drugih patogenih stanica). Ovo bi savršeno objasnilo zapažanja iz prethodnih točaka i odgovorilo na najvažnije pitanje: kako antibiotici izvrsno liječe „COVID-19“/„gripu“?


4. Ne postoje simptomatološki dokazi jake korelacije između tzv. infekcije navodnim virusom i bolesti „COVID-19“!

  1. 35,1 % inficiranih nema nikakve simptome bolesti. Dakle, kod trećine imamo zarazu novim uzročnikom, a izostaje bolest.
    (Izvor: Asymptomatic SARS-CoV-2 infection: A systematic review and meta-analysis)
  2. Vjerojatno svi u svojim krugovima poznamo ljude koji su imali najteže simptome „kovida“, ponavljali testove i dobivali negativne rezultate. Dakle, „COVID-19“ bez virusa.

Drugim riječima, ako su „SARS-CoV-2 virusi“ bakterijski egzosomi koji imaju sposobnost samoreplikacije u nematičnim stanicama, njihova prisutnost bez matičnih bakterija je u svakom slučaju mačji kašalj. Uloga egzosoma patogenih bakterija je omogućiti bakterijama inficirati organizam – tako kaže znanost.


5. Američki CDC je priznao da na raspolaganju nema izolirani virus u prebrojanim/kvantificiranim količinama za kalibraciju rRT-PCR testova (LINK – Američka Agencija za hranu i lijekove, str. 40.), pa su zato za kalibraciju služile sintetizirane molekule RNA. Zašto je bio problem umnožiti virus u majmunskim Vero stanicama za ovu potrebu koja je od kritične važnosti? Da li zato šta bi onda morali uzeti te silne viruse i dokazati da uzrokuju „COVID-19“, a to nije moguće jer u stvarnosti bolest izazivaju bakterije?


6. Virusi su savršeni lažni uzročnici bolesti jer ih nije moguće brzo i efikasno liječiti pa tako generiraju ogroman profit, dovode do velikog broja bespotrebnih smrti i jesu opravdanje za lažna cijepljenja pored velikog broja dostupnih učinkovitih antibiotika i alternativnih antibakterijskih lijekova.

Skoro svaki put kad imamo posla s uzročnicima koji su gotovo neizbježni ili nerješivi, poput stresa, naših stanica, genetike i autoimunih bolesti (npr. kod raka, astme, multiple skleroze, Alzheimera, Parkinsona i sl.), i neizlječivih virusa, imamo posla s kolosalnim lažima kojima su prikriveni jednostavni uzroci. Takve bolesti su krava muzara nebrojenih specijalista i „znanstvenika“, izvor enormnog korporativnog profita, a fantastično služe i depopulacijskoj agendi.

12. rRT-PCR TEST

Zaključak posljednje točke iz prethodnog dokumenta

Rezultati testova su apsolutno korumpirani. Zbog prevelikog broja ciklusa dupliciranja genetičkog materijala, rezultati testiranja su bili lažni u velikoj većini slučajeva.

„Prema podacima dobivenima testiranjima, koji uključuju ciklusne pragove, koje su u tri seta posložili službenici u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, do 90 % ljudi s pozitivnim testom u sebi jedva da je imalo ijedan virus...“

(LINK – New York Times)

Visoki sud u Portugalu je donio definitivnu presudu da pri više od 35 ciklusa duplikacije genetičkog materijala, PCR test daje više od 97 % lažnih pozitivnih! I to nakon saslušanja najvećih eksperata u ovom području.
(LINK – The Portugal News)

Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija upozorila da treba biti oprezan kod tumačenja rezultata rRT-PCR testiranja kad se koristi veliki broj ciklusa dupliciranja genetičkog materijala zbog toga što tad pozadinski šum daje pozitivan signal.
(LINK – Svjetska zdravstvena organizacija)

Američki CDC (Centri za kontrolu i prevenciju bolesti) je potom izdao priopćenje da se rRT-PCR testovi od 31. prosinca 2021. više neće koristiti za testiranje.
(LINK – CDC)

Čitava ova „pandemija“ pogonjena je ovim lažnim testovima – „zlatnim standardom“. 35 ciklusa i više primjenjivalo se i primjenjuje se i dalje u velikoj većini laboratorija Amerike i Europe, ponekad čak i preko 45!

Da postoji legitimno naširoko rasprostranjena virusna infekcija koja izaziva simptome gripe, ne bi bilo potrebno lažirati podatke.

Edit
Pub: 14 Jul 2021 06:02 UTC
Edit: 12 Dec 2021 10:34 UTC
Views: 1080